STAMPEDO
|
Nije točno da je stampedo moguć samo na Divljem Zapadu i to kod stoke kad se u njoj probudi ono divlje, animalno i zloćudno; onda se stampedo zaustavlja i krave dođu da pasu među ljiljanima. Ljudski stampedo puno je gora stvar od krda bizona. No da krenem s pričom od samog početka. Ima jedna zemlja, ima jedan grad i jedna srednja škola u tom gradu gdje korake, zapravo otiske stopala možete vidjeti po zidovima i na stropu. Još samo čudom božjim svijetli jedna žarulja, a kiša žbuke obrušava se sa stropa čim se malo bolje zatrese vratima. Zagrebačka srednja škola, to je središte stampeda; sâmo oko oluje vrtložnog ciklona, pijavice koja pustoši sve pred sobom. Pitaju me dobronamjerni ljudi zašto ja, profesor filozofije i sociologije, istovarujem daske na kolodvoru i vozim ugljen u tuđe podrume? - Liječim se, dobri ljudi, a usput se zaradi i kakva lova – odgovaram, onda se u cijeloj mojoj ulici priča kako ja imam bolesne živce. Možda su mi živci načeti, a i vama bi bili da ste vaš razred vodili na maturalno putovanje u Poljsku, pa da su vam djeca bila pijana. Nisu se trijeznila puna četiri dana. Za cijelo to vrijeme ja sam se tresao od straha hoće li nas Poljaci uhapsiti i predati Rusima. I sad ti, profesore El Greko de Garfild, objasni Zagrepčanima iz otmjenijih kuća, zašto su im djeca dopala gulaga. Puno je zdravije, i za mene i okolinu, da izađem iz stampeda pa da lijepo u znoju lica svoga jedem kruh i onako, privatno podučavam o tome što je pjesnik htio reći. Nije El Greko de Garfild lud da ode na robiju. Pojedinca izdvojenog iz stampeda lakše je obuzdati. Ne mora on učiti, što se mene tiče može se cijelo vrijeme i opijati, važno je da njegov otac plati na vrijeme. Tako ti je to, moj Platone, u zemlji Hrvatskoj gdje se govori: «Bog i Hrvati, šuti i plati». |
