GLJIVARSKI KOTLIĆ
Ako na dan svetog Valentina vidite dva zbunjena muzičara i dvije gangsterske bande koje se kokaju međusobno, znajte da to snimaju pećinsku verziju onoga što se dogodilo u Chicagu te i te godine Gospodnje. Svakako da je tu kriminal uočljiv u vidu pucaljki i jasno je svakom prolazniku da su ta dva šmokljana u krivo vrijeme na krivome mjestu i da je u prvoj verziji hollywoodskog tipa to bilo urađeno baš kako treba. Sve ostalo je šuć-muć pa prolij. Ako je Al Capone krenuo u šetnju, onda to nije samo šetnja već više od toga. Kad se Kennedy rodio, onda nije to bila samo drečeća beba u pelenama, nego i ono što će biti poslije, bez obzira na završetak. Sve je jasno. Frcaju glave otkako je svijeta i vijeka, ali ostaje sasvim nejasno mračno Udruženje gljivara koje čovječanstvo u nedjelju zove na «Gljivarski kotlić».Primamljivo zvuči, kuhat ćemo bukovaču, hrastovaču, ljeskovaču, daskovaču i sve to u pikantnom sosu ala gloria la fanfulja fanfuljus. Zbijte, štuke, redove i dođite da vas potrujemo. Nakon grčenja dva pedlja ispod brade imat ćete sasvim lijepu i prirodnu smrt s nešto pjene na ustima, što je svakako daleko otmjenije od plaženja jezika koji poplavi. Poslije će doći kriminolog i televizijska ekipa; živa šansa da se dođe u «gorući grm» (TV) i to u udarnom terminu. Svojim bljedilom obasjat ćete milijune domova, a panel-diskusija predviđena za poslije, bit će sveobuhvatna. Moći ćete se javljati na telefon broj taj i taj i pričati svoje iskustvo s gljivama. Sunce vam vaše gljivato, odgljivili dabogda u zadnju mišju rupu i tu ostali odavde do vječnosti, pustite me da se kao čovjek otrujem po vlastitoj želji. Sve su gljive iste, osim onih koje to nisu, a dakako prema onoj glasovitoj gljivarskoj: sve su jestive, neke i dvaput. |
