...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...21
![]() Rimska je vojska tog jutra bila postrojena na samom vrhuncu brda koje se protezalo u polukrugu. U dolini sve je vrvjelo od neprijatelja. Bilo je tu ljudi s raznih strana svijeta, jer ta asirska vojska ne bijaše sastavljena samo od Asiraca, koji su se isticali bradama nakovrčanim poput vlasulja presijavajući se na jutarnjem suncu; Hetiti su imali kožne oklope od kostrijeti, a na leđima tobolce pune strelica; Egipćani, niski rastom, bili su zbijeni u gomilu držeći u rukama mačeve i štitove od tvrde devine kože, samo bi poneki imao ratnu sjekiru; ratnici starih mediteranskih rasa, visoki rastom, stajaše oslonjeni na svoje oružje ne hajući mnogo za tjeskobu, njihove misli bile su okupirane pljačkom. Maštali su o tome kako će opljačkati mrtve Rimljane, slomiti simbole u obliku orla, satrti u prah onaj njihov gordi natpis SPOR, a od zlatnih listića rimskih lovor-vijenaca dat će izraditi zlatni nakit odabranicama svoga srca. Malo je koji ratnik razmišljao da će iz njegovog tijela izrasti gusta trava; da će iz okorijelih zločinaca izrasti korov. Ta asirska vojska, velika sila Istoka, željela je ponovo zavladati velikim prostorima kao u dane velikog Kira, najveličanstvenijeg vladara Istoka, kojeg je sam Gospodar svjetova ovlastio da gospodari narodima, da ih pokori svojoj sili. Ali, ta vremena su prošla. - O, smiješnih li ljudi - promrmlja Gamalijel - zamalo sam došao prekasno! Njegov pogled brzinom strijele obuhvati cijelu rimsku vojsku koju će Asirci satrti u prah. - Deset na jednoga - računao je asirski vojskovođa - nijedan Rimljanin ne smije umaći! Za leđima Rimljana bilo je pobiješnjelo more tako da im nijedna lađa nije mogla doći s pojačanjem. Zapadni vjetar puše već tri dana i podiže velike valove, pa ako i stignu rimske posade na brodovima, biti će izmoreni morskom bolešću i nesposobni za borbu. |