Mladi Lehi Manuel sjedio je na konju gotovo kicoški; obični rimski vojnik bez značaja. Na konju je sjedio samo zato što ga je sinoć dobio na kocki od zapovjednika logora, patricija i rimskog časnika Aurelija Justina Hildegarda. Predavši mu zarađenog konja i kesu zlatnika, časni Aurelije mu reče:
- Lehi Manuele, viteže sa Istoka, u tebi kao da ne teče židovska krv. Prati te sreća u kocki, ženama i piću; kad piješ ne opijaš se, dok ljubiš žene srce ti ne pati, a u kocki si pravi srećković. Imaš sve osobine Rimljanina i zato te krstim rimskim imenom; od danas si Marcijan Jula. Prvo - prema mom djedu, časnome Marcijanu, a Jula je ime prostitutke, najozloglašenije koja je ikada šetala rimskim Forumom. Žena - zmija zbog koje ću sutra poginuti.
Časnici su zapljeskali svom zapovjedniku. Gordi Strahimir zagrlio je mladog Marcijana Julu. Taj Strahimir bio je Ilir, kršna junačina rođen ispod Alpa u jednom divljem plemenu Oreb. Bio je u rimskoj službi i tako izbjegao sudbinu roba. Na pragu tridesete godine bio je pun ožiljaka, a plemenitijeg ni učenijeg čovjeka nije bilo u rimskoj vojsci. Znao je sve narodne priče divlje zemlje Ilirije, gdje su gorske vile carevale na proplancima i gdje se mirisni bosiljak stavljao pod jastuke da bi se ljepše sanjalo. Sada na bojnom polju Strahimir stajaše s desna Lehi Manuelu, kojem je to bila prva bitka.
- Bojiš li se, Marcijane Jula? - upita Strahimir mladića.
- Ne, Strahimire - odgovori ovaj - bit će onako kako je zapisano.
Lehi Manuel izvadi iz džepa šaku šarenih kamenčića i stane ih brojiti. Bilo ih je trinaest. Uzme jedan kamenčić i baci ga daleko ispred sebe. Kamenčić padne na suhu pustinjsku zemlju i podiže tek mali oblak prašine, što je kod Asiraca izazvalo buru smijeha. Oni, sigurni u svoju pobjedu, stajaše svega stotinjak metara udaljeni od Rimljana. Silnom mnoštvu vojske Rimljani nisu vidjeli kraja.
Gamalijel je stajao sastrane, ali svojim sjajem nije privlačio ničiju pažnju, jer za ljudske oči bijaše nevidljiv.
A onda iznenada Sirijci krenuše u borbu. Kao što češalj prolazi kroz kosu, tako su se oni probijali kroz rimske redove. I već su osvojili oko pedesetak metara prostora, kad se odjednom
Post je objavljen 22.03.2006. u 21:44 sati.