05.03.2006., nedjelja
- Da niste vi možda Flavije Klaudije Julijan, zadnji rimski imperator i autor spisa "Protiv Galilejaca"?
- Ne, književniče, u zabludi ste. Ja sam Lehi Manuel, čovjek odrastao za teže stvari nego što je prolazni rimski trijumf koji brzo pada u zaborav. Ja sam prvi izmislio izraz "Velika trijada" koju sačinjava tri stotine rimskih konjanika u borbenom poretku. O meni rimski anali pišu: "Lehi Manuel - suvereni vojskovođa, bard, furiozan, neumoran u usiljenom maršu prenoseći ideju Rima i slavu imperije, mislilac, polemičar i prorok, majstor u sastavljanju proznih himni u slavu imperije, čovjek velikih mentalnih sposobnosti. Njegove su riječi padale na legiju Judejsku poput pahuljica snježnih u zimi. Govornik bez mane, čvrst, na djelima junak". Poznavao sam jednog Ivana, autora "Apokalipse", kojeg sam sreo u jednoj gostionici u Jeruzalemu. Rekao mi je da janje posjeduje: "Moć da uzme mir sa zemlje, te učini da se ljudi međusobno ubijaju".
- Bravo, mladi gospodine, taj sveti Nikola, zaštitnik pomoraca, čini mnogo veća čuda! Tvoje su me riječi podsjetile na starog dobro Libanija koji je u svoje vrijeme zapisao: "Umro je najbolji čovjek, onaj koji je žudio za savršenim životom; s njim je umrla i čast dobrih ljudi". U mom sjećanju stari Grci još uvijek predstavljaju sliku drevne vrline, ali ovo doba nije epsko već atomsko. Više se ljudi ne moraju spariti na starinski način i u ljubavnom zagrljaju napraviti treće biće; više ne važi izreka: "gdje dvoje legnu i treći ustane"; nikoga više ne zanimaju rimski konjanici, ni starodrevni proroci. Žao mi je, pogriješili ste i čovjeka, i sobu, i hotel, i grad Opatiju, i zemlju istarsku i državu Hrvatsku. Povijesne romane nitko više ne čita, a da budem iskren, nitko ih ne zna ni napisati. Sav je svijet u mikro-čipovima, hardwerima, softwerima, hard-diskovima i ostalim metalnim vragovima svjetlucavim dozlaboga. Samo ja kljucam po staroj pisaćoj mašini na starinski način k'o žuna po drvetu.
- Ne žesti se, gospodaru riječi. I zemlja Mezija na istoku zemlje Ilirije bila je puna buntovnika. Poznavao sam junake brze na jeziku i silovite ćudi, a zanimalo ih je sve što diše na zemlji i gmiže po njoj. I oni su vječno tražili peti element superioran na ostale četiri, a stari su ga Mezijanci zvali - eter; boginju mjeseca zvali su - Selena, dok je anđeo za njih bio spoj ideje i njene hipostaze. Ali, književniče, ja sam uistinu u rano jutro ujahao u grad Emesu u zemlji Siriji, sjahao s konja i razgledao hram boga sunca kojeg su zvali Baal. Svećenici su ustuknuli pred mojim mačem, a ja sam bio samo radoznao. Došao sam i u Apolonovo svetište u Delfima točno u podne kada je bog Apolon bio na vrhuncu i svojim strijelama sunčanim strijeljao cijelu zemlju Grčku; tražio sam proročanstvo za sebe. Tada se Pitija ruši sa svog tronošca i prije nego je pala u nesvijest, reče mi: "Odlazi odavde, Lehi Manuele! Delfijsko proročište ruši se u prah pri spomenu tvog imena".
- 00:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
# Nema me par dana, kad evo već peti dio!...Pa da vidimo!...Pozdrav! (tinns 05.03.2006. 04:32)
Post je objavljen 05.03.2006. u 21:14 sati.