- Tvoja starost dovoljno ti je velika kazna kao i prekomjerno uživanje u grčkim vinima. Kad zaspiš u blatu pijan kao svinja, Hamat te pod okriljem noći odvlači u gornje odaje da obriše prljavštinu sa tvoga tijela morskom spužvom i toplom vodom. Ti ju psuješ i huliš Boga onako pijan dok ne zaspiš hrčući da se cijela kuća trese. Hamat i mali Lehi tiho se ušuljaju u potkrovlje staje i usnu na mirisnom sijenu udišući mirise aromatičnih trava sanjaju rajske snove, dok ti pijano krkljaš gušeći se u vlastitoj slini. Eto, Lemuele, to je tvoja kazna starih dana za neposluh Bogu i tako će biti dok ne skončaš. Poslije tvoje smrti novi će naraštaji puno lijepoga reći o tebi, zvat će te lijepim imenima, a ispred kamena na tvom grobu djevice će donositi cvijeće i među sobom govoriti: "Kako je lijepu kovrčavu bradu imao časni Lemuel za svojega života; kada još bijah dijete divila sam se prosjedim kovrčama Lemuelove brade. Uistinu bijaše plemenit taj čovjek za svojega života, bio je najbolji pčelar u Izraelu, samo je nešto znao zbrzati svećeničku službu i dosta je nemarno nosio svećeničke haljine želeći da ih što prije skine". Njezina prijateljica sjećat će se tvojega meda u saću i još će dugo među sobom govoriti o tebi lijepe riječi, časni Lemuele, ali nažalost, ti to nećeš čuti, nesuđeni proroče.
Svećenik Lemuel slušao je šta mu to govori čovjek od svjetlosti dok je on nemarno ležao na prostirci grickajući zubima vlat trave. Po njegovom držanju vidjelo se da gotovo ni sam ne vjeruje u to što vidi pred sobom; njegova duša kao da je odvojeno razgovarala s Gamalijelom dok je tusto tijelo bilo predano užitku ovoga svijeta. Vani je sunce peklo i pržilo travu oko kamenja, no Lemuel je u hladu svoga šatora ležao na prostirci koja je bila položena na veliki jastuk ispunjen suhim aromatičnim travama, tako da je mirisala cijela unutrašnjost šatora. Na mramornom stoliću umjetničke izrade, bilo je meda u saću, naranči, suhih smokvi i pehar grčkog vina. U jednoj košarici bili su kolači koje je ispekla ljepotica Hamat, tako da je Lemuel bio okružen luksuzom kojeg se ne bi postidio ni prokurator Judeje, koji se baš tih dana spremao da se za ljetnih vrućina skloni na otok Capri, odakle će rimskom cezaru Tiberiju podnijeti izvještaj o Judeji; o narodnom ustanku, o vjerskim sektama Zelota i Esena, o fanatizmu Izraelaca koji ne žele da cezarov lik bude izvješen u njihovom hramu. Čak i novac sa cezarovim likom rijetko koriste. Čudan pustinjsko-planinski narod; narod poljodjelaca, pastira i vjerskih fanatika.
Anđeo Gamalijel je promatrao kako svećenik Lemuel uživa u svom šatoru ne mareći mnogo za gostoprimstvo; svega je jednom ispružio ruku nudeći Gamalijelu zemaljske plodove, no on je samo odmahnuo rukom i rekao:
Post je objavljen 13.03.2006. u 20:32 sati.