Pčele su zujale, a sjene se počele izduživati kada je Lemuel spazio jedan svijetli lik. Bio je to lik sačinjen od sunčanih zraka. Taj lik mu progovori:
- Lemuele, hrđo svećenička, utovljeni bivole, neće ti biti!
- Zašto me grdiš, čovječe koji nisi od ovoga svijeta? Šta sam ja skrivio u tvojim očima da me zoveš hrđom i ugojenim nilskim konjem ili krokodilom?
- Neee - kaže anđeo - nitko nije spominjao levijatana već ugojenog bika. Zašto si se oglušio na gospodinov poziv, i zašto si začepio uši voskom kada ti je umrla Suzana? Zašto si oženio Midijanku, kćer vrača i zazivača duhova? Zašto si pred neki dan pobjegao s trga u Jeruzalemu? Zar ti, Lemuele, misliš vječno izmicati svojoj sudbini? Zašto se igraš sa strpljenjem Gospodara svjetova kad ti i ja dobro znamo da ljubiš vlast, uživaš u svećeničkoj službi obilato primajući mito? Riječi Gospodina si zanemario, i to punih stotinu godina. Prešao si svaku mjeru, Lemuele!
- I šta mi je činiti, anđele? - upita Lemuel. - Zar ću ja na ovim klimavim nogama hodati Izraelom i propovijedati pravdu među ljudima koji nevinoga razapinju dok razbojnika časte po gostionicama, da bi opet sutra mogao iz zasjede ubijati Rimljane i pljačkati ih govoreći kako to čini u ime svojega naroda kojemu gospodari cezar i uskraćuje slobodu?
- Lijepo te je čuti, Lemuele, i pravedno govoriš, zato tvoja kazna neće biti okrutna. Sreća je tvoja što si shvatio da živiš pod suncem božje milosti i da je doba Zakona minulo. Neće sići vatra s neba i progutati sve što imaš, no tvoj će sin imati buran život pun raznih događanja i on će biti prorok umjesto tebe; ali neće biti prorok vrijedan sažaljenja, nego junak svoga vremena.
- Službeniče živoga Boga, dođi u sjenu mog šatora i otpočini. Znam da ideš prema Jeruzalemu, a do tamo je još dugačak put i to put po kamenjaru, po bespuču i pustari; i pustinju valja prijeći, zato otpočini i reci mi svoje ime.
- Ja sam Gamalijel, niži službenik u službi arkanđela Abidona. Dobro si ocijenio da je put kojeg moram proći dug, ali ja, Lemuele, ne putujem u Jeruzalem, već u drevnu Ninivu da razgledam grad kojeg je u svoje vrijeme spasio buntovni prorok Jona svojim zalaganjem. I gdje baš ja od sve vojske nebeske moram brinuti o vama neposlušnima Bogu? I stari Jona je bio neposlušan pa ga je progutao kit, a ne guta kit čovjeka svaki dan, već svega jednom u povijesti čovječanstva. Ali stari se Jona barem pokajao, dok si ti tvrdoglavo ostao u uvjerenju kako je proročki život opasan, a učinak na ljude neznatan.
Post je objavljen 12.03.2006. u 01:30 sati.