- Strahimire, ja ću izići i to odmah dok sam odmoren. Budem li stajao žedan i gladan do popodneva, više to neću moći učiniti.
- Lud si, mladiću, a to što si rekao ne bi se dopalo tvome ostarjelom ocu i tvojoj lijepoj materi. Zar misliš da je lako pobijediti diva? Zar misliš praćkom ići na čovjeka oklopljenog od glave do pete? Zar misliš da si ti onaj David koji je s kamenom u ruci išao na Golijata?
- Da, Strahimire, priča se u mom narodu da jednom davno bijaše takav junak. Bio je otac čovjeka koji je sagradio veličanstveni hram u Jeruzalemu. Kažu da je kraljevao Izraelom, i to više od četrdeset godina. Bogu je sagriješio zbog žena. Ne, prijatelju, ne mislim kamenom ići na ratnika, već mi daj svoj mač čija je oštrica nešto dulja od dva lakta! Dajem ti za njega svih dvanaest kamenova, ako misliš da im je takva vrijednost.
Sve se odigralo munjevito. Strahimir je gurnuo kesu s kamenjem u njedra, a Lehiju je pružio mač. Lehi Manuel dotrčao je do ratnika zaprepastivši cijelu rimsku vojsku, udario ga silovito mačem, no oštrica se odbila od oklopa i izbila mu mač iz ruke. Nakon malo hrvanja s divom, Lehi je ležao na zemlji. Tada mu svaku ruku uhvatiše po jedan Parćanin, dok su mu dva Hetita pridržavala noge. Strahimir je znao da će mu sada kroz usta uliti rastopljeno zlato, jer su posudu sa zlatom već prinosili. Strahimir silovito zaškripi zubima od bijesa, izvadi punu šaku kamenčića i svom silom ih baci tamo gdje nemoćno ležaše Lehi Manuel čekajući svoju strašnu sudbinu. Kamenčići su poletjeli visoko nad glavama Rimljana i pali sasvim blizu mjesta gdje je ležao onaj koga su Rimljani zvali Marcijan Jula, a Izraelci Lehi Manuel. U jednom trenu, koji nije bio dulji od treptaja oka, stvori se roj zlatnih pčela koje stanu ubadati asirsku vojsku. Oslobođeni Lehi Manuel skoči hitro na noge, zgrabi rastaljeno zlato iz svećenikovih ruku i brzinom munje nabije na glavu divljem Parćaninu koji je zaurlao od bola, onda mu Lehi Manuel odsiječe glavu koja se otkotrljala do prvih redova Rimljana. Rimljani silovito krenuše u napad ne mareći za pčele, te u vrlo kratkom vremenu pobijediše asirsku vojsku i natjeraše u bijeg. Samo je Lehi Manuel sjedio naslonjen na Strahimirov mač, kao da se čitav taj prizor boja njega nimalo ne tiče. Sada je on bio taj čije će se ime spominjati uz logorske vatre gdje će ljudi govoriti: "Nije čak ni Rimljanin", dok će drugi reći: "Ne izgleda kao Židov".
Post je objavljen 29.03.2006. u 23:24 sati.