- Dobri čovječe sa brojem kojeg su ti utisnuli ne pitajući te, pisat ćeš o Lehi Manuelu zbog svoje vlastite slave, ako se pak uzoholiš, slava će ti postati breme nepodnošljivo.
Pisat ćeš o junaku koji se suprotstavio paklenim silama, a ljudi tvoga naraštaja ne moraju se s tim složiti. Lehi Manuel je služio ideji Rima. Uzmi ove spise koji su prevedeni sa latinskog na tvoj jezik. U njima ćeš naći bilješke od kojih načini roman i nazovi ga: "Ave tebi, legijo Judejska!".
Čim sam prihvatio spise nestalo je svega, a ja sam se, kao nekom čarolijom, našao u autobusu koji je po lijepom i sunčanom danu krenuo iz Opatije. Probudio sam se tek u Zagrebu razmišljajući o romanu kojeg moram napisati. Bilo mi je žao što anđela Gamalijela nisam nešto pitao, jer za mog života više mi se takva prilika neće pružiti. Možda bi čovjek trebao nalaziti odgovore uz pomoć anđela koji stoje s one druge strane zavjese; izvan okvira sadašnjosti.
DJETINJSTVO U SJENI KRIŽA
- Tko su ovi ljudi na trgu okupljeni? - upita Nefi svojega oca Lemuela jednog proljetnog dana na glavnom trgu u Jeruzalemu.
- Sine Nefi, sada će svećenički glavari pustiti Barabu, a svjetina će klicati i tetošiti osuđenika na smrt. No, mi to nećemo dočekati, jer tko se Boga boji taj se kloni suda svjetine. Podmitio sam čuvara na Ribljim vratima pa će nas pustiti iz grada.
I nakon tih riječi krene Lemuel vodeći magarca na uzici, dok je njegov sin Nefi trčkarao oko krotke životinje i skupljao šarene kamenčiće kojih je bilo svuda naokolo, tako da su džepovi maloga Nefija nabubrili od kamenja sa jeruzalemskih ulica i trgova.
- Zašto, sine Nefi, skupljaš to bezvrijedno kamenje?
- Za spomen, časni oče Lemuele, sine Amulekov; za spomen na dan Alma, velikog dana naroda izraelskog; na dan kada su pustili Barabu a nevinoga razapeli.
Starac Lemuel ne kaže ništa osim što je sebi u bradu promrmljao: - Danas - hosana; sutra - na križ.
- Šta to govorite, časni oče?
- Ništa, drago dijete, ništa važnoga, jer od danas pa do kraja vremena čovjek će kročiti pod suncem božje milosti. Eto, doba Zakona minulo je i svaki živi stvor nosit će svoj križ života i odgovarati pred Gospodarom svjetova za prolivenu krv ljudsku.
Časni Lemuel je bio svećenik u malom gradiću Pela u provinciji Pereja. Jedanput godišnje, u doba Pashe, prinosio bi žrtvu u veličanstvenom hramu jeruzalemskom. I baš danas vraćao se potresen u duši; upravo danas spoznao je veličinu Boga, tako da mu se vlastiti život učinio ništavnim.
Post je objavljen 10.03.2006. u 21:17 sati.