- Mladiću, vjerujem ti sve što kažeš. Skini ove mokre krpe i ogrni se plahtom, prehladit ćeš se!
Lehi Manuel otkopča srebrnu fibulu, odbaci mokru odjeću i prostre ju po stolu, ogrne se plahtom, a mač odbaci na krevet. Pretpostavljajući da je došljak gladan, pozvao sam poslugu i zatražio da mi donesu bilo kakve hrane što je ostalo od večere. Recepcioner me malo čudno pogleda, a onda obeća udovoljiti gostu, kako im nalažu pravila gostoprimstva. Kroz par minuta stigla je pošiljka svačega pomalo. U jednoj zdjeli bilo je voća svake vrste, u košarici slanih krekera i štapića, a u vrećici kikirikija u ljusci; pravo obilje. Zahvalio sam recepcioneru uz bogatu napojnicu. Kada se izgubio bat njegovih koraka na hodniku, iz kupaonice iziđe Lehi Manuel uredno začešljan, kamo se sklonio da ga nitko ne vidi. Jeli smo ne govoreći ništa i za jednog mrtvaca, Lehi je imao sasvim pristojan apetit. Nakon što smo malo prezalogajili, nastavili smo naš čudni razgovor.
- Recimo da je sve to istina što si mi rekao i da se prihvatim pisanja, ali postoji jedna poteškoća. Naime, tu su nekadašnji nazivi država, pokrajina, naroda, plemena, koji danas više nisu u upotrebi. Pa tko će meni dati te podatke? Spomenem li tvoj susret s autorom "Apokalipse" ili bilo koga iz Biblije, optužit će me da iskrivljujem povijest, da sam heretik, da hulim, jer sve što je zapisano nepromjenljiva je dogma. Pa i sam crni vrag bi se pobunio da ga opišem bez rogova, bez kopita i ostalih paklenih rekvizita. U tome je problem.
- Književniče, vi ste uistinu skeptik nad skepticima; ništa mi ne vjerujete, već mislite da mi se pamet pomutila.
- Slušaj, mladiću, bit ću neograničeno iskren. Stavi se malo na moje mjesto. Pobjegnem iz Zagreba od svakodnevnih problema u Opatiju da si malo odmorim tijelo i dušu u nadi da popričam s prijateljima o starim uspomenama, kad ono ne prođe ni jedna cijela noć, pojavljuješ se ti u svoj svojoj veličini i hoćeš da pišem o tebi: gdje si živio, kuda si putovao, gdje si sticao slavu ovozemaljsku, kolika je gomila mrtvih i osakaćenih iza tebe ostala, jer slavu si sticao s ovim, ne baš bilo kakvim, mačem. Da si noćna mora znao bih da ću se jednom probuditi. Ali nisi, stvarniji si i od same stvarnosti! Donosiš mi vijesti od same Pitije sa delfijskog proročišta; kažeš da si poznavao i nekog apostola, a možda si suvremenik i Hiparha iz Nikeje, slavnog astronoma i geografa; ili si pak stoicizam slušao iz usta Krizipa iz Sola, možda od Zenona iz Kitiona, ili te podučavao i sam slavni Seneka, a Hiponakt iz Efesa, tvorac holijambskog stila i satiričnih pjesama, sigurno te podučavao u govorništvu; ili možda Isokrat, najčuveniji atenski govornik starog vremena; možda si što naučio i od Arhiloha sa Para, čuvenog pjesnika jamba i elegija?
Post je objavljen 07.03.2006. u 18:37 sati.