- Lehi Manuele, koliko ti zapravo imena imaš?
- Previše, prijatelju, ali još uvijek u svojim kostima osjećam da sam Lehi Manuel, Marcijan Jula mi je ime tek za zabavu, dok se imena Nefi ne želim sjećati. Tako me zvao otac onoga dana kad smo bili na trgu u Jeruzalemu, gdje svjetina vikaše: "Pustite Barabu". Kažu da je onaj jadnik kojeg su razapeli iz nekih državničkih razloga, junački podnosio sva poniženja ne prestajući ljude uvjeravati da je sin živoga Boga. Meni se čini, moj Strahimire, da se to svećenicima nije dopalo jer im je kvarilo poslove. Sjećam se kako je rekao moj stari otac Lemuel: "Svijetom ne vlada novac iako se tako čini; svijetom ne vlada ni svjetovni vladar iako je to očito da se čovjek trudi; svijetom ne vladaju ni svećenici".
- Pa tko onda vlada svijetom, Marcijane Jula?
- Žena, čovječe, vlada žena od žene rođena; vlada žena od rebra stvorena. Mojsije je prorekao: "Žudnja će ženu tjerati k muškarcu", ali on do dana današnjeg nije nad njom zagospodario. I cezaru rimskom konce je smrsila žena. Otrovati plodove smokve, k tome još i neubrane, može samo ženski um. Imamo i mi ovdje na Istoku domišljatih ljudi. Kao što znaš, jednom rimskom vojskovođi Parti su u usta nalili rastopljeno zlato. Možeš zamisliti te muke, Strahimire, kada ti cijela utroba izgori u jednome trenu; kad ti zlato rastaljeno poteče na sve otvore tijela, sjajno zlato rastopljeno je još sjajnije. Krv i rastaljeno zlato ni anđeli ne mogu gledati, tako je to blještavi prizor.
- U mome kraju ispod Alpa, kada bi uhvatili neprijatelja, savili bi dva mlada hrasta, svezali ih užetima, a između njih stavljali su zatvorenika. Da se jadnik ne bi opirao, onesvijestili su ga, no kada bi se osvijestio i počeo se derati, starješina logora presjekao bi uže debelo kao ruka, hrastovi bi se ispravili, a ljudski bi udovi ostali visjeti na vitkim hrastovima. Trenutna smrt ali tako okrutna, što dokazuje da i mi kontinentalci sa Zapada znamo biti okrutni prema neprijatelju. Kuhanje u vrelom ulju i spaljivanje više nitko ne radi, to se radilo u stara vremena. Kad malo bolje razmisliš, moj Marcijane Jula, za čiji račun mi ovdje stojimo? Tko će se sjećati nas nakon ove borbe? Asiraca još uvijek ima barem pet puta više od nas.
- Strahimire, vrli prijatelju, druže pri piću i kocki, vidiš li i ti ono što ja gledam? Zar ti se ne čini da Asirci polako uzmiču? Rekao bih da između naših i njihovih redova ima barem sto pedeset do dvjesto koraka. Mijenjaju taktiku. Samo da nam ovo sunce ne svijetli u oči i da se dogodi nešto prije sunčeve pripeke.
Post je objavljen 24.03.2006. u 22:09 sati.