Neki su ti možda bili suvremenici, nečije si knjige čitao ili pak o njima čuo, zaključujem prema onome što si rekao da su o tebi zapisali Rimljani. Antika vrvi od učenih ljudi i zato povijesničari u mojoj zemlji visoko dižu glave ponosni što znaju za tisuće slavnih ljudi. Ali, čovječe, to mene ne zanima! Zašto da meni netko stavlja "papriku pod rep" ili mi s visoka kaže: "Pošto deka bibera, gospodine književniče?" U mojoj zemlji mnogo je ideologa, demagoga, apologeta svih vjera i društvenih uređenja, a običnog čovjeka zovu - mali; obični, nezanimljivi čovjek je dobar da uzme pušku u ruku i da brani imetak onih koji su ga stekli otimajući. Svaki čas nekakva nova demokracija traži nove žrtve, a ti se, Lehi Manuele, nikako ne uklapaš u taj panoptikum hrvatske povijesti. Ratovao si za Rimljane, okupatore ilirskih krajeva; dakle, bio si porobljivač i neprijatelj. Kako onda da te prikažem da budeš simpatičan? Lakše bi mi bilo da si, recimo, iz germanskog plemena. Takvi su ponekad i nakratko sticali simpatije među balkanskim plemenima, koja su čas udružena, čas opet u ratu između sebe. Eto, govorim ti sve to zato da shvatiš kako bi tebi bilo da si na mom mjestu.
- Gospodine književniče, rekao mi je anđeo Gamalijel da ste vi nezavisni duh; da niste državofob ni državofil, a jedino vam je Bog nad bogovima vrhunska figura pred kojom savijate koljeno.
- A ja sam mislio da je to u tajnosti.
- Opet ste u zabludi. Tajne pred božjim prijestoljem nestaju kao magla kada ju rastjera sunce i nebeski vjetrovi.
- Kako da pišem, Lehi Manuele?
- Mislite na stil?
- Ne! Mislim na način. Tko će govoriti o tvom životu? Ja o tebi ili ti sam o sebi? Trebaju mi neke zabilješke, treba odrediti vrijeme događanja. Sve mora imati svoj smisao i cilj.
- Ja bih bio zadovoljan da o mom životu pišete vi, a ostalo će učiniti anđeo Gamalijel. On će vam objasniti sve stare nazive, sve narode i pokrajine; ja ću samo napomenuti da je Istar stari naziv za rijeku Dunav; narod Salija živio je na teritoriju današnje Belgije; pleme Himave - istočno od rijeke Rajne; Kvadi i Sarmati su stara germanska plemena sa područja srednjeg Dunava; u rimskoj su vojsci služili Sirijci, Arapi, Peonci, Mezi i ostali narodi; Moavci su naseljavali istočnu obalu Mrtvoga mora, a na brdu Peoru štovali su Baala, zvanog Peorski. Sve ostalo saznat ćete iz spisa koje će vam dati Gamalijel i na temelju tih zapisa saznat ćete o povijesti rimskih ratova na Istoku. Tamo se još do dana današnjih zadržalo dosta naziva gradova i pokrajina; izmijenila se stara Europa u kojoj je mnogo krvi proliveno za nezavisnost malih naroda, iako se uvijek utope u moru velikih naroda. Takva im je sudbina, a njihovo zapomaganje čuje se do samog božjeg prijestolja. Mali su narodi brzi u odlukama, brzi u izdajama; ne drže savez ni s kim, već sanjaju oslobođenje od tuđinskog jarma. To je ponekad i simpatično, ali se u ime te slobode počini mnogo grijeha i otme mnogo imetka, a oteto je uvijek bilo prokleto.
- Lehi Manuele, sada si ti demagog, naročito kada je riječ o velikim izdajama malih naroda. Naslušao sam se toga. Pristajem, pisat ću ako dobijem te zabilješke!
Lehi Manuel odbaci plahtu i ogrne se opet svojim hitonom, zakopča ga fibulom na prsima, pripaše mač i stane ispod svjetla pa reče:
Post je objavljen 08.03.2006. u 19:33 sati.