...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...26
![]() Uto nastane komešanje u asirskoj vojsci ispred koje stupi jedan ratnik u ljeskavom oklopu poput krljušti zmije. Bio je viši za glavu od sve asirske vojske; najbolji borac kod Asiraca, čuveni Isan Maurao čija je slava išla od logora do logora i koji je svoje neprijatelje zarobljavao ulijevajući im u usta rastopljeno zlato. Nitko ga nikada nije pobijedio, jer se mogao boriti i bez oružja u ruci. Svakog dana i po šest sati vježbao bi svoje mišiće. Mogao je biku iščupati srce golim rukama, i dok bi jadna životinja shvatila šta joj se dogodilo, klekla bi na prednje noge i svalila se na bok. Maurao bi srce podigao visoko ispuštajući divlji krik pobjednika, a onda bi ga bacio visoko poput kamena. Krvave ruke brisao je o svoja rutava prsa, i divlje režeći tražio da mu se donese hrana i piće. Sada je taj divlji ratnik stajao ispred sve asirske vojske, ruku prekriženih na prsima, znajući da se nitko od Rimljana neće odvažiti na dovoboj. O desnom boku visio mu je veliki mač, a o lijevom kvrgava toljaga izrađena od drva iščupanog iz korijena i obrađenog tako da bude puno neravnina. Po sjajnom oružju vidjelo se da Isan svakodnevno vježba. Vrijeme je sporo prolazilo dok su dvije vojske stajale jedna nasuprot drugoj. U prvim redovima jedne i druge vojske stajaše najodličniji borci. Na desno krilo stali su časnici zaštićeni trostrukim zidom dobro opremljenih boraca, a lijevo od te skupine, na malo povišenom mjestu, stajala je grupica najboljih strijelaca. |