- Kako je čaroban taj mjesec nisan kad se trava zazeleni, a cvijeće procvate, dok potok još uvijek ima obilje vode; žute kaljuže u kojoj ribe ne mogu disati pa izviruju iznad vode kako bi uzele zraka. Tek u mirnim rukavcima voda se polako počinje bistriti, pa se na dnu vidi odronjeno kamenje koje je voda sobom dokotrljala. Sitni pužići i crvi gmižu po samome dnu ostavljajući u mulju svoj trag. Ah, koje ugode šetati i gledati razvaline starih hramova gdje su nekada u davnim vremenima ljudi proljevali životinjsku krv, vino i ulje. Kiše su isprale sve tragove i sada su te razvaline puste, nijemi svjedoci prohujalog vremena. Možda je i sam otac Abraham kročio tim putevima? Priča se da je živio u tom kraju gdje je njegov otac prodavao ljudima idole izrađene od drva i kamena optočene zlatom, srebrom i tučom. Govori se da je mali Abram porazbijao ocu sve idole govoreći kako su se sami pobili među sobom. Mora da je bio mojih godina i za to izvukao debele batine. I ja bih ponekad dobio batina, no časni Lemuel, moj dragi stari otac, prelijen je za takve aktivnosti; moja pak lijepa majka ima predobro srce da bi tukla svog sina jedinca. Sve u svemu život mi je zanimljiv, iako su mi prijatelji i prijateljice ograničeni i glupi. Njihovi očevi oru zemlju, majke siju lan i konoplju; mukotrpno rade težačke poslove i često su na nadnici kod moga časnog oca, koji je škrt pa zna uz zlatnike nekome udijeliti i dva-tri udarca batinom, naročito onima koji trgaju alat, neposlušnima i sklonima ljenčarenju.
No, u zadnje vrijeme časni Lemuel se nekako promijenio, pogotovo otkad smo se vratili iz Jeruzalema, ništa više nije isto. Sve manje viče na sluge, sve rjeđe se opija pa draga majčica ima manje razloga da ga grdi, a i na sebi vidim neke promjene. Gledajući se u bistrom potoku, svakodnevno nalazim promjene na sebi. Zar se iz djetinjstva tako brzo prelazi u muževno doba? Moja crna kosa pretvara se u smiješnu žutu vunu, boja kože je svjetlija, a kvrgavi nos se izravnao, pa više ne ličim na pticu grabljivicu. U ovoj dolini nešto se čudno događa; neki čudni mir lebdi nad cijelim krajem. Čak ni stoka ne bleji kao prije, ni psi ne laju onako oštro.
Što se to događa?
Post je objavljen 16.03.2006. u 22:43 sati.