...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...10
Vjerna Hamat dočekala je sa smješkom na licu svoga muža i sina, koji su se nešto ranije vratili iz Jeruzalema. Kako je Hamat bila priprosta, nije pridavala važnosti protoku vremena. Za nju je bilo najvažnije da je njezin sin Nefi živ i zdrav, a ostarjeli Lemuel, staro zanovijetalo, opet će sutra gunđati na svoj roj pčela okrivljujući ih da su lijene i nedostojne svoga imena; umjesto da se upute daleko na goru Karmel, one zuje tu po okolnim brdima, a med je toliko tražen da je i sam prokurator Judeje poslao svoja dva časnika po dva čupa meda kod starog svećenika, najpoznatijeg pčelara u Izraelu.Hamat je došla iz zemlje Midijan, baš nekako u vrijeme kada je Lemuel sahranio svoju suprugu Suzanu, ljubav svoje mladosti koju je doveo iz dalekih krajeva, iz podnožja Efraimove gore. U svojoj mladosti Lemuel nije bio svećenik, već trgovac koji je karavanama prolazio od zemlje Egipat do Perzije, pa sve do gradova Sidona i Tira, gdje se u to doba svaki važni događaj zapisivao na glinene pločice. To pismo nisu bili egipatski hijeroglifi, već slova koja su Grci kasnije usavršili i nazvali "alfabet". Nefi je bio nestašno dijete ostarijelog svećenika i lijepe Midijanke koja je došla s jednom karavanom. Nakon što je probala med svećenika Lemuela, zauvijek je ostala kod njega usprkos velikoj razlici u godinama. Ljepotica Hamat je cijenila veliku mudrost staroga gunđala Lemuela, koji je ponekad tvrdio kako je u mladosti čuo neke čudne glasove, i da je htio poslušati te glasove danas bi bio prorok u Izraelu. No, odabrao je raskošni život seoskog vlastelina, koji je ujedno bio i svećenik. Živio je u velikoj kući sagrađenoj od pečene opeke, sa lijepom Hamat i sinom Nefijem. Da je prihvatio poziv onog glasa iz mladosti, danas bi u starim danima lutao Izraelom uvjeravajući nevjerni narod, prijeteći mu sušom, kao što je to nekada bilo u Ilijino doba. Ali sada je njegova starost ispunjena spokojstvom. Raskošno tijelo ljepotice Hamat grije mu stare kosti; oživljava mu ono što bi se već odavno bez Hamat ugasilo. Njegov sin Nefi naslijedit će ga u svećeničkom zvanju. Sve je to stari Lemuel propuštao kroz svoju sivu moždanu masu. Sva ta ugoda koja ga je okruživala bila je božji blagoslov; tuste su kokoši kokodakale javljajući da su snijele jaja, pilići su pijukali tražeći jesti; ti slasni pilići koje će Hamat zgotoviti svojom rukom i preliti mješavinom meda i mlijeka. Mali će Nefi uživati u slasnom jelu sišući sitne pileće košćice i drobeći ih svojim zubima. Te sitne pileće kosti učinit će da kosti njegovog sina Nefija budu čvrste kad poraste do sapi konja, a kada za glavu preraste ždrijepca Gafija, tada će jezditi poljima; možda će ga i sam cezar uzeti za svog desetnika ili stotnika. |
