04.03.2006., subota
Maknem se od prozora i odem brzo u kupaonicu, pogledam svoje zakrvavljene oči, umijem se misleći kako će sada biti sve u redu, ali mi ipak nešto nije dalo mira. Opet odem do prozora i pogledam dolje. Konj i dalje stoji, ovaj put mirno; striže ušima kao da osluškuje šumove koji dolaze s mora; sluša jeku dalekih bitaka; striže ušima zbog zaboravljenog vremena. Možda je to konj iz nekog cirkusa?
Iz razmišljanja me prene kucanje na vratima i neobičan glas, koji me pozvao po imenu; glas koji me pozdravlja.
- Ave tebi, vrli prijatelju! Otvori na trenutak, imam nešto s tobom razgovarati.
- Ako je to netko od onih ljudi s kojima sam večerao, ili recepcioner, zašto govori gostu: "Ave tebi, vrli prijatelju"? - pitao sam se dok sam prilazio vratima.
Otvorio sam više po instinktu nego od svoje volje. U sobu uđe mlad čovjek, visok skoro dva metra, obučen u grčki hiton. Kosa mu je u pramenovima padala na leđa, a sa odjeće se cijedila voda kao da je ovoga trena izronio iz mora; kao da ga je izrigala morska neman u čijoj je utrobi bio barem tisuću godina. Mala hotelska soba učinila mi se još manjom pored tog nepoznatog čovjeka. Stajao je par trenutaka na sredini sobe gotovo dotičući bijelu mliječnu porculansku kuglu u kojoj je svijetlila električna žarulja prosipajući svoje svjetlo po neobičnoj spodobi. Prostorijom se širio miris zdrave, mladenačke puti. Tako bi mirisala i moja koža u mladim danima kada bih izišao iz mora i sušio se na suncu i vjetru. Čovjek me promatrao smiješeći se, kao da traži prikladne riječi, no samo mi pruži obadvije ruke s dlanovima okrenutim prema gore, kako su se nekada u starom Rimu pozdravljali gladijatori i rimski konjanici. Bilo je neke otmjenosti u toj kretnji, neke davno zaboravljene srdačnosti. Tada i ja ispružim obje ruke i prihvatim strančeve u čvrsti stisak.
- Ave tebi, književniče, koji od zaborava otimaš događaje - progovori stranac baršunastim glasom.
- Ave i tebi, junače - odgovorim kao da na nekoj pozornici uvježbavam kazališni komad.
- Ja sam Leni Manuel, Rimljani su me zvali Marcijan Jula.
- Rimljani!? Zar dolazite iz Rima?
- Ne, gospodine književniče, dolazim iz svoje osobne legende; dolazim iz groba svojega; dolazim sa planine Učke.
- Mladi gospodine, ova noć je noć čuda. Prema starom vjerovanju u toj noći sveti Nikola donosi djeci darove, ali, čovječe, imajte obzira prema mojim godinama, prema mojoj kosi koja nije još sasvim sijeda, prema mom životnom iskustvu! Zar sam od svakodnevnih briga pobjegao da bih razgovarao s rimskim centurionima? Dosta mi je povijesnih ličnosti i onih koji o njima raspredaju. Samo još godina dana pa izlazimo iz stoljeća u kojem su bila dva svjetska rata, jedna velika revolucija i grozd malih revolucija; idemo u neku neizvjesnu budućnost...
- Gospodine književniče - prekine me oštro došljak - ostavite se demagogije i kršćanskih svetaca koji donose darove. Ozbiljno vam kažem da dolazim iz prošlosti.
- Dobro, prihvaćam, dolazite iz prošlosti, ali stari dobri Machiavelli pitao bi nešto o cilju, o sredstvima; pisci kriminalističkih romana tražili bi motiv; filozof Rene Descartes bi tvrdio da postoji cijela materijalistička filozofija pretresa gole činjenice bez orkestracije. Stari filozofi tražili bi bitak i umrli prije nego što su našli bitak i smisao života.
- Vi opet izbacujete stare parole starih mislilaca. Filozofi su gudili za svoj račun i za svaki slučaj držali se vlasti. Ja dolazim iz prošlosti, iz groba svojega, a u zvijezdama je zapisano da ćete ove noći biti na ovome mjestu, jer i vi tražite junaka svoje priče. O onima koji knjige pišu nećete ni čuti; o onima o kojima su napisane knjige nećete i vi pisati. O meni nikada nitko nije pisao što bi ljudi mogli pročitati, jer ja sam bio zapovjednik najveće legije Istoka, što nije mogao biti nitko iz rimske provincije, nitko tko nije pripadao rimskoj aristokraciji; bio sam ono što bi vi rekli - autsajder.
- 20:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #
# Vidim, piše se, piše, idemo dalje. Manje slika više slova. :)) (chablis 04.03.2006. 20:48)
# Nastavljamo,odlično...puno pozdrava...Franc (Rib@rnica 04.03.2006. 21:53)
# Iz tamnih noći znaju se pojaviti tajnoviti junaci, posebno kada se posegne u neka prošla vremena, vremena kada smo bili mladi ili čak i puno prije toga. Zar nije lijepo ploviti vremenom i iz magle prošlih dana isklesati lik izgubljenih sjećanja. Osmjeh štovatelju ruža i života :) (vagabund 04.03.2006. 23:41)
# Jao, kakav nastavak, Knjizevnice, kakva pomisao... dodje sada glavni junaci romana vec licno u posjet svojim autorima! Fantasticno, samo nastavi uskoro, mooolim Te! :)))) Saljem Ti srdacni voooZdric za laku noooc! :))) (M.H.Svabica 05.03.2006. 00:04)
Post je objavljen 04.03.2006. u 21:14 sati.