ISKONSKI PAG

petak, 09.07.2021.

„VRAJŽE ISTRIJANKE“ – KNJIGA DANIELA MOHOROVIĆA





Čudni su PUTEVI GOSPODNJI, i često nepredvidivi (sr.1.tj.kor.).

Prošle su dvije godine kada sam u postu „Tatjana Arambašin Slišković – hrvatska književnica dobila trajno obilježje u svom rodnom gradu“ zapisao sljedeće: „Profesor Daniel Mohorović, predavač ekonomskih predmeta u labinskoj Srednjoj školi „Mate Blažina“, pisac, pjesnik potaknut knjigom Milane Vuković Runjić o prokletim Hrvaticama u kojoj niti jedno mjesto nije posvećeno Istrijanki, prihvatio se izazova i napisao knjigu o poznatim Istrijankama. Ove godine u ožujku mjesecu Daniel Mohorović predstavio je knjigu „Vrajže Istrijanke“ u kojoj pored Daše Drndić, Marije Crnobori, Pijerine Juričić, Katice Pucić, Antice Kranjac, Giuseppine Martinuzzi, svoje mjesto dobila je i Tatjana Arambašin.“



Istarski dio obitelji prati moj blog pa tako i teta od moje supruge Tee koja je profesorica na spomenutoj školi u Labinu i kolegica gospodina Mohorovića. Gabi je preporučila blog i post u kojem je spomenut, s radošću je pročitao post uz obećanje kada knjiga ugleda svijetlo dana da ću doći do jednog primjerka knjige.


Pandemija korona virusa učinila je svoje, putovanja su bila ograničena tako da nismo odlazili u Istru i primjerak knjige uručen mi je tek ovo ljeto.

Bogato ilustrirana knjiga tiskana je prošle godine u Labinu u vlastitoj nakladi gospodina Mohorovića.


Profesorica likovne kulture Alida Blašković Koroljević izradila je portrete i time dala dimenziju više samoj knjizi.


Ova knjiga se može smatrati početkom bavljenja životom Istrijanki, slojevito motivirati čitatelja da i on sagleda život Istrijanki na način kako ih je doživio i opisao Daniel Mohorović. Knjiga je pitka i opija i ne ostavlja vas ravnodušna do posljednje riječi. Knjiga je od izuzetne vrijednosti za Istru, Hrvatsku, ali i za sve one koji se bave svojim povijesnim i kulturnim nasljeđem. Autor je čitateljima pružio mogućnost da knjigu počnu čitati i od kraja. Svaka Istrijanka je cjelina za sebe i čitatelj može čitati ovisno prema kojoj Istrijanki pokazuje interes.

Knjigu sam u cjelosti pročitao ali moj interes je najviše bio usredotočen na Tatjanu Arambašin iako sam jednu od predstavljenih Istrijanki i osobno poznavao. Riječ je o Daši Drndić.

Autor mi je u posveti napisao: sa kojim djelim(o) barem jednu „vrajžu“ Istrijanku.

Mohorović je predstavljajući Tatjanu Arambašin naglasio kako je isticala da je rođena u gradu Pagu na istoimenom otoku koja je još od djetinjstva shvatila što je more i što nam sve more daje.



PRIKO MORA
Ja sam Istrijanka, iako sam rođena na Pagu.
Znam ja vas Istrijane, za vas smo mi svi „priko Učke“.
Kad smo došli u Pulu, branila sam se od te etikete da san „priko Učke“.
Ja nisam „priko Učke“ nego priko mora.

EMOCIONALNI ZAVIČAJ
Svugdje je način života bio isti, gotovo isti. Moja obitelj, naša mirna i dobra obitelj, svugdje lijepe kuće...Ali Pag...Pag je jednostavno bio nešto drugo.
Na Pagu u Pagu upoznala sam more, srasla sam s morem, doživljavala more u svim njegovim raspoloženjima.


More sa stotinu lica.
Nasmijano more. Namrgođeno more.
More blago i divlje.
Tiho, smireno more i uzburkano, veselo more.
Obećavajuće more.
Podmuklo more.
Škrto i darežljivo more.
I zatrovano, i blagoslovljeno more.


More je kao i čovjek. Jedan tren može drugog čovjeka oduševiti i raspjevati, pa pobjesniti i poludjeti, u drugom trenu progutati ljude i njihove brodove.

Pag, u kojem sam se zbližila s morem, rodni je grad moga djeda Stjepana Coshine, majčina oca. Tu, na uglu Vele ulice, naravno u kući, ne na kantunu, i ja sam rođena.

Ako svratite u Pag, ne zaboravite došetati do spomenutog ugla. Pogledajte uvis. Podigli su ploču meni u čast. Deset godina nakon što sam izdahnula.



Mnoge su stvari poznate i napisane, ali ima i onih novootkrivenih koje čitajući knjigu plijeni pažnju čitatelja brojnim zanimljivostima. Tragajući za odgovorom tko su zapravo „Vrajže Istrijanke“ možemo doći do odgovora što je ono što smatramo istrijanstvom.

U najavi knjige „Proklete Hrvatice“ koja je bila povod i inspiracija Danielu Mohoroviću da napiše svoje „Vrajže Istrijanke“ je napisano: „Teški životi, herojska djela i često dramatične sudbine povezuje 20 velikih Hrvatica čije su životne priče ostale vječna inspiracija“, Daniel je to odradio sa svojih 7 „Istrijanki“.


Svoj post o Tatjani Arambašin zaključio sam rečenicom kako će grad Pag i dalje ostati u fokusu brojnih povijesnih neispričanih priča, kojima možemo na svjetlo dana prikazati njegovu burnu i složenu prošlost.
Priča Daniela Mohorovića samo je jedna od kockica u mozaiku koji se zove „Paška prošlost“.

Pa da nisu čudni PUTEVI GOSPODNJI?!


09.07.2021. u 13:32 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN