Marketing
„VRAJŽE ISTRIJANKE“ – KNJIGA DANIELA MOHOROVIĆA
Čudni su PUTEVI GOSPODNJI, i često nepredvidivi (sr.1.tj.kor.).
Prošle su dvije godine kada sam u postu „Tatjana Arambašin Slišković – hrvatska književnica dobila trajno obilježje u svom rodnom gradu“ zapisao sljedeće: „Profesor Daniel Mohorović, predavač ekonomskih predmeta u labinskoj Srednjoj školi „Mate Blažina“, pisac, pjesnik potaknut knjigom Milane Vuković Runjić o prokletim Hrvaticama u kojoj niti jedno mjesto nije posvećeno Istrijanki, prihvatio se izazova i napisao knjigu o poznatim Istrijankama. Ove godine u ožujku mjesecu Daniel Mohorović predstavio je knjigu „Vrajže Istrijanke“ u kojoj pored Daše Drndić, Marije Crnobori, Pijerine Juričić, Katice Pucić, Antice Kranjac, Giuseppine Martinuzzi, svoje mjesto dobila je i Tatjana Arambašin.“
Istarski dio obitelji prati moj blog pa tako i teta od moje supruge Tee koja je profesorica na spomenutoj školi u Labinu i kolegica gospodina Mohorovića. Gabi je preporučila blog i post u kojem je spomenut, s radošću je pročitao post uz obećanje kada knjiga ugleda svijetlo dana da ću doći do jednog primjerka knjige.
Pandemija korona virusa učinila je svoje, putovanja su bila ograničena tako da nismo odlazili u Istru i primjerak knjige uručen mi je tek ovo ljeto.
Bogato ilustrirana knjiga tiskana je prošle godine u Labinu u vlastitoj nakladi gospodina Mohorovića.
Profesorica likovne kulture Alida Blašković Koroljević izradila je portrete i time dala dimenziju više samoj knjizi.
Ova knjiga se može smatrati početkom bavljenja životom Istrijanki, slojevito motivirati čitatelja da i on sagleda život Istrijanki na način kako ih je doživio i opisao Daniel Mohorović. Knjiga je pitka i opija i ne ostavlja vas ravnodušna do posljednje riječi. Knjiga je od izuzetne vrijednosti za Istru, Hrvatsku, ali i za sve one koji se bave svojim povijesnim i kulturnim nasljeđem. Autor je čitateljima pružio mogućnost da knjigu počnu čitati i od kraja. Svaka Istrijanka je cjelina za sebe i čitatelj može čitati ovisno prema kojoj Istrijanki pokazuje interes.
Knjigu sam u cjelosti pročitao ali moj interes je najviše bio usredotočen na Tatjanu Arambašin iako sam jednu od predstavljenih Istrijanki i osobno poznavao. Riječ je o Daši Drndić.
Autor mi je u posveti napisao: sa kojim djelim(o) barem jednu „vrajžu“ Istrijanku.
Mohorović je predstavljajući Tatjanu Arambašin naglasio kako je isticala da je rođena u gradu Pagu na istoimenom otoku koja je još od djetinjstva shvatila što je more i što nam sve more daje.
PRIKO MORA
Ja sam Istrijanka, iako sam rođena na Pagu.
Znam ja vas Istrijane, za vas smo mi svi „priko Učke“.
Kad smo došli u Pulu, branila sam se od te etikete da san „priko Učke“.
Ja nisam „priko Učke“ nego priko mora.
EMOCIONALNI ZAVIČAJ
Svugdje je način života bio isti, gotovo isti. Moja obitelj, naša mirna i dobra obitelj, svugdje lijepe kuće...Ali Pag...Pag je jednostavno bio nešto drugo.
Na Pagu u Pagu upoznala sam more, srasla sam s morem, doživljavala more u svim njegovim raspoloženjima.
More sa stotinu lica.
Nasmijano more. Namrgođeno more.
More blago i divlje.
Tiho, smireno more i uzburkano, veselo more.
Obećavajuće more.
Podmuklo more.
Škrto i darežljivo more.
I zatrovano, i blagoslovljeno more.
More je kao i čovjek. Jedan tren može drugog čovjeka oduševiti i raspjevati, pa pobjesniti i poludjeti, u drugom trenu progutati ljude i njihove brodove.
Pag, u kojem sam se zbližila s morem, rodni je grad moga djeda Stjepana Coshine, majčina oca. Tu, na uglu Vele ulice, naravno u kući, ne na kantunu, i ja sam rođena.
Ako svratite u Pag, ne zaboravite došetati do spomenutog ugla. Pogledajte uvis. Podigli su ploču meni u čast. Deset godina nakon što sam izdahnula.
Mnoge su stvari poznate i napisane, ali ima i onih novootkrivenih koje čitajući knjigu plijeni pažnju čitatelja brojnim zanimljivostima. Tragajući za odgovorom tko su zapravo „Vrajže Istrijanke“ možemo doći do odgovora što je ono što smatramo istrijanstvom.
U najavi knjige „Proklete Hrvatice“ koja je bila povod i inspiracija Danielu Mohoroviću da napiše svoje „Vrajže Istrijanke“ je napisano: „Teški životi, herojska djela i često dramatične sudbine povezuje 20 velikih Hrvatica čije su životne priče ostale vječna inspiracija“, Daniel je to odradio sa svojih 7 „Istrijanki“.
Svoj post o Tatjani Arambašin zaključio sam rečenicom kako će grad Pag i dalje ostati u fokusu brojnih povijesnih neispričanih priča, kojima možemo na svjetlo dana prikazati njegovu burnu i složenu prošlost.
Priča Daniela Mohorovića samo je jedna od kockica u mozaiku koji se zove „Paška prošlost“.
Pa da nisu čudni PUTEVI GOSPODNJI?!
Post je objavljen 09.07.2021. u 13:32 sati.