U svojim intervjuima često je objašnjavao kako je rođen u Čačku u Republici Srbiji. Otac austrougarski kadet, služio je kao oficir u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Službovao je po kazni – koja ga je redovito stizala kao deklariranog Hrvata – uglavnom u južnim dijelovima Jugoslavije. Tako sam se rodio u Čačku. Do 1941. godine živio je u Šapcu, nakon toga je njegova obitelj prebjegla u NDH.
Otac mu je rođeni Pažanin i to je uvijek s ponosom naglašavao. Govorio je kako je njegova obitelj na Pag došla iz Cattolice (Italija) u XVI. stoljeću, i ostali su vjerni ovom gradu do današnjih dana. Prezime Paro se ne može naći niti u jednom dijelu Hrvatske osim na Pagu. Pretežno su bili težaci i mornari. Po toj mornarskoj strani njegov otac je postao austrougaraski kadet u Puli. S Paga se drugačije nije moglo otići: ili kao vojnik ili kao svećenik. Uvijek je naglašavao kako je otac uvijek osjećao silnu nostalgiju za Pagom.
Majka mu je bila ruskog porijekla. Njen otac za vrijeme oktobarske revolucije pripadao tzv. bijelima, bio je časnik, kubanski Kozak. Pribjegli su najprije na Krf, potom u Jugoslaviju. U tim vječitim seljakanjima, otac mu je sreo majku u Negotinu, gradu u sjeverno-istočnoj Srbiji, u blizini granice s Rumunjskom i Bugarskom. Majka mu je u Negotinu pohađala gimnaziju Kraljice Marije.
U Karlovcu Georgij je završio pučku školu i gimnaziju. Nakon završene gimnazije upisao je studij filozofije i anglistike na Filozofskom fakultetu (1961) i kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti (1965.) u Zagrebu. Učenik je kultnog Branka Gavelle, oca suvremenog hrvatskog teatra od kojeg je stjecao mnoge vještine u režiranju.
Radio je kao redatelj na Radio Zagrebu (1956. – 57.), dramaturg u Zora filmu (1957. – 59.), redatelj u zagrebačkom HNK-u (1959. – 72.; 1984. – 86.), dramaturg u zagrebačkoj Komediji (1976. – 84.), od 1966. režirao i predavao na američkim sveučilištima, od 1986. redoviti je profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, od 1987. umjetnički savjetnik Jadran filma u Zagrebu, umjetnički ravnatelj kazališnih festivala (Dubrovačke ljetne igre, Sterijino pozorje), intendant HNK u Zagrebu (1992. – 2002.). Režirao je mnoge dokumentarce, televizijske i radio drame.
Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2007. godine., Nagrade hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje – drama, 2009. i Nagrade Dubravko Dujšin 1985. godine. Pored ovih triju najprestižnijih, dobitnik je i brojnih drugih nagrada.
Paro je bio Krležin sugovornik i zaljubljenik u njegovu pisanu riječ, za kazalište je adaptirao i dramatizirao najviše Krležinih djela: Povratak Filipa Latinovicza, Ratne dnevnike, Put u raj, Banket u Blitvi, Zastave, Tri kavaljera frajle Melanije i Balade Petrice Kerempuha.
U iznimnoj i bogatoj karijeri režirao je više od 200 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. Inscenirao je važna dramska djela ključnih hrvatskih i svjetskih književnika. Režirao je opere Mozarta, Čajkovskog i Musorgskog.
Kao redatelj, pedagog i nositelj niza institucionalnih funkcija oblikovao je fizionomiju hrvatskog kazališta druge polovice XX st.
Pored svog rada u kazalištu objavio je knjige kazališnih zapisa Iz prakse (1981.), Made in USA (1990.), Theatralia disjecta (1995.), Razgovor s Miletićem (1999.) i Pospremanje (2010.).
Georgij Paro nije bio čovjek koji je pokazivao prevelike emocije, uvijek je davao slobodu glumcima, a svi njegovi suradnici su svjedočili kako su njegove redateljske upute uvijek bile kratke i precizne. Kazalištarci su ga zvali Žorž, a tako su ga zvali i u njegovom Pagu. Svoj rad je temeljio na širokim i raznorodnim interesima, svom golemom obrazovanju, poštovanju svakog tko je sudjelovao u radu na predstavi.
Žorži je volio Pag, rodni grad njegovog oca u kojem je naslijedio obiteljsku kuću u samom centru grada u Veloj ulici. Kada god je bio u prilici zbog svoje zauzetosti boravio je u Pagu.
Svojem gradu kao umjetnički ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara odužio se tako da je KUD "Družina" na Gundulićevoj poljani u Dubrovniku, 24. srpnja 1976. godine pred mnogobrojnom festivalskom publikom izveli svoju pučku dramu "Robinja". Skupinu je vodio i s njima ravnao prof. Ante Zemljar uz asistenciju voditelja "Družine" Ante Donadića.
Žorži je bio ponosan koliko divnih kritika je izrečeno i napisano za ovaj scenski nastup paških amatera. Mnogi veliki dramski umjetnici nisu imali čast nastupati na Dubrovačkim ljetnim igrama, a taj mali KUD oduševio je Dubrovčane i sve one koji su željeli malo svježine na igrama. Pažani ne smiju ovo nikada zaboraviti svojem Žoržu.
(članovi KUD-a "Družina" na prijem u Gradskoj vjećnici u Dubrovniku - foto:Ivo Palčić)
Andrija Tunjić je u Vijencu 631 listu Matice Hrvatske opraštajući se od Para zapisao "Iz društva i života u prostore umjetničkoga i metafizičkoga najuvjerljivije su ga izmještali Krleža i Marinković. Uspoređujući njihove živote i njihove odlaske sa svijeta iz kojega je evo i sam otišao, zapisao je: „Krleža je često govorio o smrti. Ranko Marinković gotovo nikada. Za Krležu je smrt spektakl, predstava. Za Marinkovića intiman doživljaj. Kod Krleže smrt je velika gesta, kod Marinkovića bolna grimasa. Otputovali su. Krleža, protiv svoje volje, na lafetu, a Marinković, kako je i želio, bez ikakve grobljanske pompe, brodom na svoj Vis.“ A on će na svoj Pag, također bez pompe, autom u pratnji obitelji."
< | svibanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE