Stjepan Kaurloto rodio se 29. listopada 1929. godine u Pagu od oca Grge i majke Fumice. Dolazi iz skromne i relativno dobro stojeće paške obitelji. Kaurlotovi su podrijetlom iz Caorle kraj Venecije, doseljeni migracijama nalazi ih se na Krku i Rabu u 17. stoljeću, a u grad Pag ih se bilježi 1668. godine.
Oca nije nikada upoznao jer je otišao kao i mnogi Pažani u Ameriku kako bi prehranio svoju obitelj. Otac mu se više nikada nije vratio u rodni Pag, ali za vrijeme svojeg rada u Americi svesrdno je brinuo o svojoj obitelji, svojoj supruzi i dvoje djece, sinu Stjepanu (Štefano) i kćeri Mariji. Ostavši udovicom majka se sama nastavila brinuti o djeci zarađujući obrađivanjem zemlje i šivanjem čipke.
Stjepan (Štefano) osnovnu školu polazio je u svom Pagu od 1936. do 1940. godine, nakon čega se seli u Senj gdje pohađa gimnaziju. Senjska gimnazija je uvijek uživala vrlo visoki renome među sličnim srednjoškolskim ustanovama i bio je primat biti polaznikom iste. U Senju ga je zatekao Drugi svjetski rat, zbog kojeg prekida školovanje i vraća se s majkom u Pag. Bježeći pred njemačkim racijama, krajem 1944. godine priključuje se partizanskom pokretu. Po dolasku u partizane dobiva zadatke podučavanja/opismenjavanja stanovništva Sutomišćice na otoku Ugljanu. Po svršetku rata 1949. godine vraća se u Senj kako bi okončao svoje gimnazijsko obrazovanje.
Nakon završene srednje škole u Senju upisao je studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je polazio od 1949. do 1955. godine. Bio je zapažen kao izvrstan student, pa mu je pružena prilika da ostane asistent na Grupi za narodni jezik i književnost sveučilišnom profesoru Mati Hrasti na toj katedri. Kako mu je majka bila sama u Pagu vratio se u rodni grad gdje je skrbio za svoju majku do njezine smrti.
S Paga odlazi 1955. godine u Zadar. Zaposlio se u zadarskoj gimnaziji, kao profesor hrvatskog jezika od 1955. do 1961. godine. Nakon te službe prelazi u Skupštinu Općine Zadar kao savjetnik za prosvjetu i kulturu, no nikada nije bio član Saveza komunista.
Dao je veliki doprinos u zadarskom kulturnom životu, posebno u glazbenom životu na samom početku 60-ih dajući svoj doprinos u realizaciji Muzičkih večeri u Donatu ujedinjen s Antom Kitarevićem i Pavlom Dešpaljem. Na vezu između Kaurlota i Dešpalja sigurno je svoj utjecaj imao otac Pavla Dešpalja koji je bio voditelj paške glazbe. Sveti Donat je tada dobio svoju važnost poradi afirmacije akustičke vrijednosti prostora. Maestro Pavle Dešpalj priređuje prve koncerte u sv. Donatu. To je rezultiralo osnivanjem glazbenih škola i popunom kadrova te potpunom afirmacijom Večeri, na kojima gostuju velika umjetnička imena.
Godina 1971. je značajna u životu Stjepana Kaurlota. Kao savjetnik za prosvjetu i kulturu u zadarskoj općini bio je na čelu Odbora za preimenovanju ulica i trgova u gradu Zadru. To su bila turbulentna vremena kada se Kaurloto druži sa Savkom Dabčević-Kučar i Franjom Tuđmanom kao pristalica "proljećarskih ideja".
Stjepan Kaurloto imao je neizbrisivih zasluga oko postave Stalne izložbe crkvene umjetnosti "Zlato i srebro Zadra".
1. rujna 1991. godine Stjepan Kaurloto je prijevremeno umirovljen otkupom staža. Nije se mogao pomiriti odlukom tadašnjih pojedinaca da više nije potreban u novom demokratskom ozračju.
Od 2005. do 2009. godine Stjepan Kaurloto je bio predsjednik Kulturnog vijeća Grada Zadra. Vijeće je osnovano odlukom Hrvatskog sabora, a odluku je donjelo Poglavarstvo Grada Zadra na prijedlog Znanstvene knjižnice u Zadru.
Povijesni kotač se stalno okreće tako da je Stjepan Kaurloto u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj ponovno postavljen na mjesto člana Komisije za preimenovanje ulica i trgova u Zadru, ali isto tako to je radio i u rodnom Pagu i Benkovcu.
Utemeljitelj je i prvi predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Pagu 1994. godine. Kasnije je prihvatio funkciju dopredsjednika i uvijek je ostao iznimno vrijedan i odan član za Matičinu "stvar".
Daleko je važniji njegov marljivi, gotovo svakodnevni istraživački rad u Državnom arhivu i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. Istraživao je građu svoga Paga i Zadra proučavajući crkvenu i kulturnu baštinu s naglaskom na školstvo. Obradio je pregled paškog školstva još iz vremena borbe Pažana za samostalnu komunu u Starom gradu. Temeljito je obradio i poimenično donio podatke za mušku školu dječaka i klerika. Uvijek je naglašavao važnu ulogu koludrica benediktinki iz samostana sv. Margarite u Pagu, koje su još od 16. stoljeća do 1840. godine vodile samostansku žensku školu, čime su dale svoj veliki doprinos u odgoju i obrazovanju paških djevojčica. Kako su koludrice osnivale i zabavište (dječji vrtić) sv. Anđela Čuvara, kao dječak i sam je polazio to zabavište. Zabavište je ukinuto 1945. godine dolaskom komunista na vlast. Obradio je redom sva imena i prezimena ravnateljica, učiteljica i vjeroučiteljica samostanske škole (od 1831. do 1840.) i samostanske ženske privatne škole od 1840. do 1906. godine.
U tim svojim istraživanjima Kaurloto nije samo obradio grad Pag, nego i sva mjesta na otoku koja su imala škole: Novalja, Povljana, Kolan, Lun, Barbati. Taj njegov trud trebao bi biti poticaj pedagoškoj znanosti, posebno na istraživanju mikropovijesti školstva.
Svoje umirovljeničke dane živio na razmeđu dvaju gradova: Zadra zimi i ljeti u svom rodnom Pagu. Radio je na vrijednoj dokumentaciji i sakupljao fotografije svih Pažana vojnika u "svim" vojskama kojima su služili Pažani.
Početkom 90-ih u suradnji s dr. Miroslavom Granićem radio je na preimenovanju paških ulica i trgova te se svesrdno zalagao za podizanje spomenika (poginulim Pažanima u vojsci NDH-a), poprsja (Bartolu Kašiću i don. Josi Felicinoviću) te postavljanja spomen –ploča zaslužnim Pažanima (don. Stjepanu Buljeti i fra. Donatu Fabijaniću). Bio je pokretač i organizator mnogih znanstveno-stručnih skupova i kolokvija održanih u gradu Pagu.
Jedan od takvih skupova je bio znanstveni skup "Samostan i crkva paških benediktinki" održan 25. rujna 2004. godine u organizaciji Matice hrvatske Pag i samostan sv. Margarite pod pokroviteljstvom pokojnog nadbiskupa zadarskog mons. Ivana Prenđe. Tom prigodom je izdan Zbornik radova s tog znanstvenog-stručnog skupa na kojem je Stjepan Kaurloto imao predavanje "Zabavište sv. Anđela Čuvara (s osvrtom na prosvjetnu i odgojnu djelatnost paških koludrica u pregledu građe paškog školstva)".
U svojoj posljednjoj godini života radio je na pripremi izdanja Časopisa Zora (1917. – 1918.) – Paška perjanica Hrvatskog katoličkog pokreta kao i Pag kroz rukopis Gjure Szabe kojeg je pripremio Josip Celić. Nažalost, nije doživio izlazak iz tiska spomenuta dva izdanja.
Svesrdno je radio na projektu Paška čipka, usmjeren prema očuvanju tradiciji i umijeća šivanja. Zajedničkim snagama s koludricama iz benediktinskog samostana započeo je 2008. godine voditi oštru borbu s nekim nametnutim osobama o stavovima povijesne utemeljenosti izvornosti šivanja čipke u gradu Pagu. U Gradu Pagu danas djeluje Udruga čipkarica Frane Budak a u Kneževoj palači, uređena je Galerija paške čipke.
Surađivao je s paškim koludricama benediktinkama do kraja svojeg života oko pokretanja zahtjevnog projekta obrade cjelokupne kulturne baštine tog samostana. Zamisao je bila interdisciplinarna, što je podrazumijevalo uključivanje stručnjaka iz raznih područja u povijesno-umjetničkoj struci.
Družio se s osobama različitih provenijencija, različitih svjetonazorskih slojeva od akademskih do crkvenih dostojanstvenika. Večer uoči svojeg odlaska nazočio je dodjeli Nagrade grada Zadra za životno djelo svom prijatelju dr.sc.fra Bernardinu Škunci bivšem provincijalu Provincije sv. Jeronima, kao zahvalnost za osobit doprinos gradu Zadru na području humanističkih znanosti te naročito uspjehe u promicanju etičkih i duhovnih vrijednosti.
Stjepan Kaurloto preminuo je 26. studenog 2014. Posmrtni ostaci prenesi su u njegov rodni Pag gdje je na gradskom groblju pokopan pored svoje majke Fumice i sestre Marije.
Nitko u Zadru, niti jedna ustanova u kojoj je djelovao pa i zadarski mediji su nijemo, bez ijedne riječi pozdrava i zahvale otpratile u vječnost svog dragog sugrađanina prof Stjepana Kaurlota.
< | veljača, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE