Marketing
101. PAŽANIN - STJEPAN KAURLOTO (PAG; 29. listopada 1929. – Zadar; 26. studenog 2014.)
Stjepan Kaurloto rodio se 29. listopada 1929. godine u Pagu od oca Grge i majke Fumice. Dolazi iz skromne i relativno dobro stojeće paške obitelji. Kaurlotovi su podrijetlom iz Caorle kraj Venecije, doseljeni migracijama nalazi ih se na Krku i Rabu u 17. stoljeću, a u grad Pag ih se bilježi 1668. godine.
Oca nije nikada upoznao jer je otišao kao i mnogi Pažani u Ameriku kako bi prehranio svoju obitelj. Otac mu se više nikada nije vratio u rodni Pag, ali za vrijeme svojeg rada u Americi svesrdno je brinuo o svojoj obitelji, svojoj supruzi i dvoje djece, sinu Stjepanu (Štefano) i kćeri Mariji. Ostavši udovicom majka se sama nastavila brinuti o djeci zarađujući obrađivanjem zemlje i šivanjem čipke.
Stjepan (Štefano) osnovnu školu polazio je u svom Pagu od 1936. do 1940. godine, nakon čega se seli u Senj gdje pohađa gimnaziju. Senjska gimnazija je uvijek uživala vrlo visoki renome među sličnim srednjoškolskim ustanovama i bio je primat biti polaznikom iste. U Senju ga je zatekao Drugi svjetski rat, zbog kojeg prekida školovanje i vraća se s majkom u Pag. Bježeći pred njemačkim racijama, krajem 1944. godine priključuje se partizanskom pokretu. Po dolasku u partizane dobiva zadatke podučavanja/opismenjavanja stanovništva Sutomišćice na otoku Ugljanu. Po svršetku rata 1949. godine vraća se u Senj kako bi okončao svoje gimnazijsko obrazovanje.
Nakon završene srednje škole u Senju upisao je studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je polazio od 1949. do 1955. godine. Bio je zapažen kao izvrstan student, pa mu je pružena prilika da ostane asistent na Grupi za narodni jezik i književnost sveučilišnom profesoru Mati Hrasti na toj katedri. Kako mu je majka bila sama u Pagu vratio se u rodni grad gdje je skrbio za svoju majku do njezine smrti.
S Paga odlazi 1955. godine u Zadar. Zaposlio se u zadarskoj gimnaziji, kao profesor hrvatskog jezika od 1955. do 1961. godine. Nakon te službe prelazi u Skupštinu Općine Zadar kao savjetnik za prosvjetu i kulturu, no nikada nije bio član Saveza komunista.
Dao je veliki doprinos u zadarskom kulturnom životu, posebno u glazbenom životu na samom početku 60-ih dajući svoj doprinos u realizaciji Muzičkih večeri u Donatu ujedinjen s Antom Kitarevićem i Pavlom Dešpaljem. Na vezu između Kaurlota i Dešpalja sigurno je svoj utjecaj imao otac Pavla Dešpalja koji je bio voditelj paške glazbe. Sveti Donat je tada dobio svoju važnost poradi afirmacije akustičke vrijednosti prostora. Maestro Pavle Dešpalj priređuje prve koncerte u sv. Donatu. To je rezultiralo osnivanjem glazbenih škola i popunom kadrova te potpunom afirmacijom Večeri, na kojima gostuju velika umjetnička imena.
Godina 1971. je značajna u životu Stjepana Kaurlota. Kao savjetnik za prosvjetu i kulturu u zadarskoj općini bio je na čelu Odbora za preimenovanju ulica i trgova u gradu Zadru. To su bila turbulentna vremena kada se Kaurloto druži sa Savkom Dabčević-Kučar i Franjom Tuđmanom kao pristalica "proljećarskih ideja".
Stjepan Kaurloto imao je neizbrisivih zasluga oko postave Stalne izložbe crkvene umjetnosti "Zlato i srebro Zadra".
1. rujna 1991. godine Stjepan Kaurloto je prijevremeno umirovljen otkupom staža. Nije se mogao pomiriti odlukom tadašnjih pojedinaca da više nije potreban u novom demokratskom ozračju.
Od 2005. do 2009. godine Stjepan Kaurloto je bio predsjednik Kulturnog vijeća Grada Zadra. Vijeće je osnovano odlukom Hrvatskog sabora, a odluku je donjelo Poglavarstvo Grada Zadra na prijedlog Znanstvene knjižnice u Zadru.
Povijesni kotač se stalno okreće tako da je Stjepan Kaurloto u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj ponovno postavljen na mjesto člana Komisije za preimenovanje ulica i trgova u Zadru, ali isto tako to je radio i u rodnom Pagu i Benkovcu.
Utemeljitelj je i prvi predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Pagu 1994. godine. Kasnije je prihvatio funkciju dopredsjednika i uvijek je ostao iznimno vrijedan i odan član za Matičinu "stvar".
Daleko je važniji njegov marljivi, gotovo svakodnevni istraživački rad u Državnom arhivu i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. Istraživao je građu svoga Paga i Zadra proučavajući crkvenu i kulturnu baštinu s naglaskom na školstvo. Obradio je pregled paškog školstva još iz vremena borbe Pažana za samostalnu komunu u Starom gradu. Temeljito je obradio i poimenično donio podatke za mušku školu dječaka i klerika. Uvijek je naglašavao važnu ulogu koludrica benediktinki iz samostana sv. Margarite u Pagu, koje su još od 16. stoljeća do 1840. godine vodile samostansku žensku školu, čime su dale svoj veliki doprinos u odgoju i obrazovanju paških djevojčica. Kako su koludrice osnivale i zabavište (dječji vrtić) sv. Anđela Čuvara, kao dječak i sam je polazio to zabavište. Zabavište je ukinuto 1945. godine dolaskom komunista na vlast. Obradio je redom sva imena i prezimena ravnateljica, učiteljica i vjeroučiteljica samostanske škole (od 1831. do 1840.) i samostanske ženske privatne škole od 1840. do 1906. godine.
U tim svojim istraživanjima Kaurloto nije samo obradio grad Pag, nego i sva mjesta na otoku koja su imala škole: Novalja, Povljana, Kolan, Lun, Barbati. Taj njegov trud trebao bi biti poticaj pedagoškoj znanosti, posebno na istraživanju mikropovijesti školstva.
Svoje umirovljeničke dane živio na razmeđu dvaju gradova: Zadra zimi i ljeti u svom rodnom Pagu. Radio je na vrijednoj dokumentaciji i sakupljao fotografije svih Pažana vojnika u "svim" vojskama kojima su služili Pažani.
Početkom 90-ih u suradnji s dr. Miroslavom Granićem radio je na preimenovanju paških ulica i trgova te se svesrdno zalagao za podizanje spomenika (poginulim Pažanima u vojsci NDH-a), poprsja (Bartolu Kašiću i don. Josi Felicinoviću) te postavljanja spomen –ploča zaslužnim Pažanima (don. Stjepanu Buljeti i fra. Donatu Fabijaniću). Bio je pokretač i organizator mnogih znanstveno-stručnih skupova i kolokvija održanih u gradu Pagu.
Jedan od takvih skupova je bio znanstveni skup "Samostan i crkva paških benediktinki" održan 25. rujna 2004. godine u organizaciji Matice hrvatske Pag i samostan sv. Margarite pod pokroviteljstvom pokojnog nadbiskupa zadarskog mons. Ivana Prenđe. Tom prigodom je izdan Zbornik radova s tog znanstvenog-stručnog skupa na kojem je Stjepan Kaurloto imao predavanje "Zabavište sv. Anđela Čuvara (s osvrtom na prosvjetnu i odgojnu djelatnost paških koludrica u pregledu građe paškog školstva)".
U svojoj posljednjoj godini života radio je na pripremi izdanja Časopisa Zora (1917. – 1918.) – Paška perjanica Hrvatskog katoličkog pokreta kao i Pag kroz rukopis Gjure Szabe kojeg je pripremio Josip Celić. Nažalost, nije doživio izlazak iz tiska spomenuta dva izdanja.
Svesrdno je radio na projektu Paška čipka, usmjeren prema očuvanju tradiciji i umijeća šivanja. Zajedničkim snagama s koludricama iz benediktinskog samostana započeo je 2008. godine voditi oštru borbu s nekim nametnutim osobama o stavovima povijesne utemeljenosti izvornosti šivanja čipke u gradu Pagu. U Gradu Pagu danas djeluje Udruga čipkarica Frane Budak a u Kneževoj palači, uređena je Galerija paške čipke.
Surađivao je s paškim koludricama benediktinkama do kraja svojeg života oko pokretanja zahtjevnog projekta obrade cjelokupne kulturne baštine tog samostana. Zamisao je bila interdisciplinarna, što je podrazumijevalo uključivanje stručnjaka iz raznih područja u povijesno-umjetničkoj struci.
Družio se s osobama različitih provenijencija, različitih svjetonazorskih slojeva od akademskih do crkvenih dostojanstvenika. Večer uoči svojeg odlaska nazočio je dodjeli Nagrade grada Zadra za životno djelo svom prijatelju dr.sc.fra Bernardinu Škunci bivšem provincijalu Provincije sv. Jeronima, kao zahvalnost za osobit doprinos gradu Zadru na području humanističkih znanosti te naročito uspjehe u promicanju etičkih i duhovnih vrijednosti.
Stjepan Kaurloto preminuo je 26. studenog 2014. Posmrtni ostaci prenesi su u njegov rodni Pag gdje je na gradskom groblju pokopan pored svoje majke Fumice i sestre Marije.
Nitko u Zadru, niti jedna ustanova u kojoj je djelovao pa i zadarski mediji su nijemo, bez ijedne riječi pozdrava i zahvale otpratile u vječnost svog dragog sugrađanina prof Stjepana Kaurlota.
Post je objavljen 05.02.2020. u 21:53 sati.