online

nulla dies sine XVL lineae




30.05.2007., srijeda

Zašto su na Carlinoj proširenoj listi generali Miljenko Crnjac i Markica Rebić


General Crnjac uzrujan je najnovijim događanjima u Haagu. A kako čujem, ima bit i zašto. Prema neslužbenim izvorima bliskim obranama haaških optuženika istražitelji ICTY-a raspolažu informacijama da je general Miljenko Crnjac pred Oluju svojim podređenima dijelio hepo kockice za potpaljivanje srpskih kuća uz napomenu neka ih sve potroše i neka nijedna kuća ne ostane cijela. E sad, je li to istina? Ne znam. No, nije previše kuća na području kojim je Crnjac zapovijedao ostalo čitavih. Je li zato odgovoran general Gotovina? Ni to ne znam.

Protuobavještajnog generala Markicu Rebića stavili su na popis jer je Vrhovnik Franjo Tuđman na Brijunskom sastanku rekao:

- Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo... Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava - čuje se na snimkama Tuđmanov glas i smijeh pri izgovaranju posljednjih rečenica. Slijedi konverzacija u kojoj Miroslav Tuđman preporučuje da se propaganda vrši preko televizije i radija koji “oni više slušaju”, na što ministar obrane Gojko Šušak dodaje kako ipak treba bacati i letke.

- Ići s letkom, ali ga baciti među njih. Sam njegov osjećaj da si ti uspio biti nad njime, baciti mu ga, to je nešto izazvalo - objašnjava Šušak.


Nataša Božić, Ana Plišić i Ivanka Toma, Jutarnji.hr, 24.04.2007 22:19


A dokaz da je Markica Rebić, šef SIS-a odgovoran za širenje dezinformacija među srpskim civilnim stanovništvom, odnosno da je izvršio Tuđmanovu i Šuškovu zapovijed, Haagu su dostavili Željko Bagić, Franjo Turek i Mladen Bajić:

Tako se među dokumentima koji bi trebali posvjedočiti da hrvatski vojni i državni vrh nije planirao etničko čišćenje civila, nego da oni otišli zbog odlaska srpskog »krajinskog vrha«, – našao i očito krivotvoreni letak kojim se Srbi pozivaju da se »zbog napada ustaške vojske« povuku u pravcu »Benkovac-Žegar-Srb«.

Feralovi novinari su, naime, sličan letak otkrili još 2001., a da su ga najvjerojatnije krivotvorile hrvatske obavještajne službe vidi se iz pečata na njegovu dnu. Naime, u pečatu, koji je kao i cijeli letak pisan ćirilicom, u riječi »ministarstvo« su tri slova (ini) napisana latinicom.
Isti propust pojavljuje se i u letku koji kao dio »oslobađajućih dokaza za Gotovinu« objavljuje Nacional. Taj je tjednik objavio da je proces prikupljanja dokumenata koji »idu u prilog Gotovini «vodio Predsjednikov posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić, kojem je šef POA-e dostavio većinu dokumenata. U najmanju ruku je čudno da Ured Predsjednika nije demantirao ni Nacional ni, posebice, Feral.

Željko Peratović, Vjesnik, Subota, 21. lipnja 2003.


Prema informacijama koje sam objavio prije četiri godine, izgleda da se Markica Rebić nije držao Šuškovog naputka već da je smatrao kako je Tuđmanov prijedlog efektiniji:

»Zapravo, uopće nije sporno da Milošević, odnosno Mrkšić, nisu namjeravali braniti Knin i da su poduzeli sve da se ti ljudi isele. No, postoji i hrvatska odgovornost«, ističe naš izvor.

Uz te krivotvorene letke, koje je hrvatsko zrakoplovstvo bacalo pred »Oluju«, imamo i podatke o lažnom Radio Prijedoru. Riječ je o hrvatskoj vojnoj radio postaji, koja se za vrijeme »Oluje« uključila u program bosanskog Radio Prijedora i širila dezinformacije među civilima, pozivajući ih na iseljavanje, otkriva naš izvor.

isto


- 01:00 - Komentari (6) Isprintaj #

29.05.2007., utorak

Polaganje kamena temeljca za spomen ploču poginulim Bošnjcima u Domovinskom ratu


Učešće Bošnjaka u Domovinskom ratu najbolja je potvrda karaktera i suštine tog rata. To o Domovinskom ratu govori više nego bilo kakvi haški sudovi i svjetski moćnici - zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na polaganju kamena temeljca za spomen ploču Bošnjacima poginulim u Domovinskom ratu, 28. svibnja 2007.


Milan Bandić, Sulejman Tihić i Miro Laco / Milan Bandić, Miro Laco, Hamdija Malić i Šefko Omerbašić


Željko Knez, Sulejman Tihić i Atif Dudaković / Atif Dudaković i Martin Špegelj


- 12:30 - Komentari (4) Isprintaj #

24.05.2007., četvrtak

Domagoj Margetić je lažljivi lopov


Domagoj Margetić i Ivica Filipović koji je Manoliću proslijedio pismo


Zamolio sam danas mailom Domagoja Margetića da sa svoje stranice www.necenzurirano.com skine pdf s faksimilima o Šešeljevoj suradničkoj karijeri u UDBA-i ili da napomene kako ga je preuzeo od mene. Usput sam mu postavio i nekoliko pitanja o temi kojom se bavim zadnjih dana, a koju je Margetić ekskluzivno objavio: Ratni zločini u Sisku - kaznena prijava protiv Gregurića i ostalih za ratne zločine.

Nejavlja se Margetić, pa mu pošaljem požurnicu s upitom je li točno da je nedavno poslao pismo Josipu Manoliću u kojem ga je molio za zajedničku političku suradnju i javni nastup.

E na taj se upit o Manoliću trgnuo kao oparen:

From: Domagoj Margetic [mailto:domagoj_margetic@yahoo.com]
Sent: Donnerstag, 24. Mai 2007 11:21
To: Zeljko Peratovic
Subject: Re: manolic

Bilo kakvo pismo kakvo spominjes u mailu bilo bi obicna krivotvorina, jer ga ja sigurno nisam niti napisao niti potpisao. Pa cisto da znas, ako takvo sto objavljujes da objavljujes neciju obavjestajnu montazu. Toliko znanja radi, cisto da ne bi rekao da nisi znao da je to sto god bilo montaza i krivotvorina.


Kažem mu ja da ne mislim da je krivotvorina i da ga se spremam objaviti i podsjetim ga da mi nije odgovorio na pitanja o svom angažmanu vezano za kaznenu prijavu Milovana Škorića i da se nije očitovao o krađi pdf-a.

Opet on preskoči krađu mog pdf-a o Šešelju, Sisak i Škorića, pa samo o krivotvorini.


From: Domagoj Margetic [mailto:domagoj_margetic@yahoo.com]
Sent: Donnerstag, 24. Mai 2007 11:35
To: Zeljko Peratovic
Subject: RE: manolic

U najmanju ruku je bezobrazno da ti i nadalje tvrdis da pismo nije krivotvorina, a ja ti dajem svoju rijec da nikada nisam ni napisao, niti potpisao ni poslao Manolicu nikakvo pismo, pa niti to koje ti spominjes. Dakle, ako i nakon ovog mojeg upozorenja kako se radi o krivotvorini, objavis to pismo onda evidentno vrlo aktivno sudjelujes u toj najnovijoj obavjestajnoj montazi i dezinformacji koja je usmjerena protiv mene. Sada znas iz prve ruke da se radi o krivotvorini.

Ako su tvoje aktivnosti i namjere u ovom slucaju u vezi sa mnom profesionalne novinarske, onda trazim da po pravilima novinarske struke (da se cuje i druga strana), objavis i ovaj moj zadnji odgovor na tu temu.

Domagoj Margetic, novinar


Upozorim ga da ću objaviti pismo i uz njega sliku Ivice Filipovića (koji je proslijedio pismo Manoliću) te ga još priupitao je li istina da su se on i Zvonimir Trusić u siječnju sastali s Tihomirom Oreškovićem u jednom kafiću u Zagrebu, prigodom čega je Margetić od Oreškovića dobio materijal za tekst na necenzurirano.com o ratnom zločinu u Širokoj Kuli


Domagoj Margetić je u međuvremenu faksimile koje mi je ukrao označio kao svoje i mrtav hladan poslao mail:

From: Domagoj Margetic [mailto:domagoj_margetic@yahoo.com]
Sent: Donnerstag, 24. Mai 2007 12:13
To: Zeljko Peratovic
Subject: Re: oreskovic

Zeljko, trebao si pisati u zivotu bajke. Vidim da si u tome izvrstan.


Pismo je Margetić poslao Manoliću. Može se provjeriti kod Ivice Filipovića i Josipa Manolića. Ja ga, ipak neću objaviti iz higijenskih razloga. Margetić se sreo s Oreškovićem i Trusićem i bio brifiran o Širokoj Kuli, što naravno nije zanimljivo sudu u Varaždinu koji je nadležan za Oreškovićev boravak na bolovanju, jer sucu Flegaru o tome ništa nije javio Centar za socijalni rad.

Da Margetić laže znao sam od ranije. A i da krade, uvjerio sam se danas.

P.S. Materijal o Šešelju preuzeo sam s http://hobotnica.blogger.ba, i gornje dijelove dokumenata u photoshopu očistio od crnila nastalog prilikom kopiranja. Zato, tko hoće, jasno može vidjeti razliku između mojih i hobotičinih dokumenata i istovjetnost mog Margetićevog pdf-a.

- 20:51 - Komentari (56) Isprintaj #

23.05.2007., srijeda

Tajni dokument MUP-a tzv RSK


Jedan od tisuću dokumenata koji su trebali biti spaljeni u Kninu nakon Oluje, a spašeni su zahvaljujući savjesnim SIS-ovcima iz Dalmacije


Zašto je dokument, za kojeg mi je njegov spasitelj rekao da je dobio zapovijed da ga spali zajedno s još nekoliko tisuća sličnih, pospremljenih u sedam vreća za smeće, trebao izgorjeti, a ne biti objavljen, recimo u knjizi Nikice Barića "Srpska pobuna u Hrvatskoj"? Glavni inspektor MUP-a tzv RSK Kosta Novaković piše u Kninu 28. 06. 1992. Glavnom štabu tzv Vojske Srpske Krajine, Upravi za obavještajno-bezbednosne poslove, između ostaloga da je hrvatska strana jako zainteresirana za grupu od 15 (Tole, Glasnović, Zrno i dr) i pošto nisu uspjeli preko Banjalučkog i Hercegovačkog korpusa, sada ponovo pokreću inicijativu. Riječ je časnicima HV-a Žarku Toli, Stipi Zrni, Davoru Glasnoviću, Vladi Ugrinu.... Potonji je nakon razmjene postao šef SIS-a u Splitu.

Tole, Zrno i Ugrin bili su i svjedoci protiv Mirka Graorca, suđenog u Splitu, prvi put 1996. po sucu Josipu Čuli da je kao čuvar na Manjači zlostavljao zatočenike.


Ostala je zapamćena njegova (Josipa Čule) presuda Graorcu, 15 godina zatvora, u slučaju u kojem su svjedoci, među njima i pripadnici poznate “bugojanske skupine”, zarobljene u svibnju 1993. (1992. ispr. ž.p.) u Bugojnu, tada visoki časnici HVO-a Žarko Tole, Stipe Zrno i Vlado Ugrin, upravo u optuženiku Graorcu prepoznali “osobu koja je obnašala dužnost zapovjednika vanjske straže rezervne milicije Republike Srpske u koncentracijskom logoru Manjača”.

Čule je umalo izazvao međunarodni skandal. Njegova formulacija u presudi da su Tole, Zrno i Ugrin bili časnici Hrvatske vojske izazvala je konsternaciju, jer je to značilo implicitno priznanje prisutnosti HV-a u Bosni i Hercegovini. Stoga mnogi smatraju da je upravo zbog toga Vrhovni sud prihvatio Graorčevu žalbu i ukinuo Čulinu presudu, s obvezom da se u ponovljenom suđenju utvrdi radi li se o pripadnicima HV-a ili HVO-a, jer bi spomenuta formulacija mogla imati dalekosežne posljedice za Hrvatsku. U ponovljenom suđenju Spomenka Tonković osudila je Graorca na nešto blažu zatvorsku kaznu.

Željko Rogošić, Nacional, 19.10.2004.


Moguće je da se odgovor na pitanje zašto je Novakovićev dopis trebao biti spaljen krije u zacrvenjenom dijelu Rogošićeva teksta.

- 00:44 - Komentari (0) Isprintaj #

22.05.2007., utorak

Vojo Šešelj je moralna protuva!


Žarka
Karišika
UDBI je cinkao Vojislav Šešelj "Magistar" kad su bili dok su bili asisenti na Sveučilištu u Sarajevu


Kontaktirao sam dr. Žarka Karišika Durmitaru vezano uz prethodni post o Magistru Šešelju i evo što mi je odgovorio:


Dragi gospodine Peratoviću,

Hvala Vam na pismu.

Još 1979. imao sam utisak da Vojislav Šešelj pokušava da me špijunira za SDB i ignorisao sam sve pokušaje s njegove strane da se sa mnom sprijatelji. Shvatajući još tada da je Vojo moralna protuva nikada mu nisam dozvolio da se sa mnom rukuje.

Ovdje u Sarajevu, koliko mi je poznato, niko od novinara nije pokazao nikakvu zainteresovanost za šire upoznavanje javnosti o Šešeljevoj špijunskoj prošlosti. U decembru 2006. godine boravio sam u Beogradu i mnogim dnevnicima i nedeljnicima nudio sam da sa mnom imaju intervju i da Šešelj bude razgolićen, ali ni jedna redakcija se za prikazivanje Šešelja u istinitom svjetlu nije pokazala zainteresovanom. Imao sam utisak da ne žele zbog toga imati neprilike s fanatizovanim radikalima.
U prilogu Vam dostavljam kratak izvod iz moje knjige Moralna zora rudi nad Durmitorom u kojoj sam prenio faksimile Šešeljevog kartona iz SDB a i prokomentarisao tu njegovu aktivnost.

Uz srdačan pozdrav!
Žarko Karišik


Faksimili ove tri stranice originalnih dokumenata o radu Vojislava Šešelja za SDB jedini su dokazi te vrste u pomenutoj knjizi (Čuvari Jugoslavije - Suradnici Udbe u BiH, vlastita naklada Ivan Bešlić, Posušje, 2003.). (U Upitniku S učinjena je greška kod godine rođenja, 1954.) Nakon kompromitovanja kao špijun SDB, Vojislav Šešelj će šest godina kasnije, doći u sukob sa sistemom čiji je poltron i apologeta bio ranije).

Priznajem da sam vrlo naivan i da me skoro svako može prevariti. Na tu svoju osobinu sam čak i ponosan. Ni u koga ne sumnjam unaprijed, već sam prema svakom otvoren svim srcem. Intelektualno znam da mnogi ljudi ne zaslužuju ni da ih pozdravim, a kamo li šta drugo, ali osjećajno saosjećam i sažaljevam ljude, jer znam koliko svi oni jadni pate zbog svoje iščašenosti iz božanskog središta u sebi.

Jedini čovjek kojega sam unaprijed pročitao da je opsesivni vlastoljubac i, kakvi jesu ljudi tog kova, moralna protuva, te da druženje s takvim može za poštena čovjeka biti opasno, pa sam ga zato totalno ignorisao, bio je Vojislav Šešelj. On, kada je saznao da se SDB muči što ne može da me optuži kao državnog neprijatelja i strpa u zatvor ni na osnovu stvarnih a ni podmetnutih "dokaza", tada ambiciozni poltron, ponudio se da toj službi pruži namještene dokaze i da na meni pokaže svoje umijeće provokatora i doušnika, ali je, na njegovu žalost, ostao praznih ruku. Detalje o tome kako sam uspio kompromitovati tog tada perspektivnog saradnika SDB, prešutiću ovom prilikom.
Ako je zla sudbina Vojislava Šešelja već htjela da on, opsesivni vlastoljubac i poltron totalitarnog režima (magistrirao na temu: Uloga Titove ličnosti u koncipiranju opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, a kasnije objavio knjigu Tako je govorio Čiča) krene na mene, a meni Bog dade dovoljno pameti pa mu ne dozvolih da mi se sasvim približi, jednom će moja i njegova (ne frizirana) biografija svjedočiti o dva krajnja tipa u srpskom (pa i svakom drugom) narodu.
Prvi, kojega oličavam, odan univerzalnim moralnim pravilima i nepokolebljiv u njihovoj primjeni u životu, primjer savremenog biblijskog Jova ili Avelja, koji uporno, uprkost iskustvu, vjeruje u univerzalni moralni zakon, a drugi, Vojislav Šešelj, oličenje Kaina, onoga ko je u sebi zatro svaki trag od moralnosti i božije prav¬de; koga su egoističke želje i nezasita strast za vlašću učinili robom sebi samom. Za života ja ću ostati nepoznat masi, ljudima kompleksima i mitomanijom opsjednutim, a Vojo kod takvih biće popularan, skoro kao da je spasilac. On je lider jake političke stranke koji sada sâm sebe predstavlja, a i njegovi sljedbenici tako čine, kao moralna čovjeka, a kako da potkazivač, informator Udbe, bude moralan čovjek? Srbi će biti žrtve političkog sljepila sve dotlen dok u okviru njih nemoralan čovjek tipa Vojislava Šešelja mogne za sobom da povede i zavede milionsku masu, a pri tome pozivajući se na nekakav tobožnji moral (sic!).


Moralna zora rudi nad Durmitorom - čudo nad čudima! (četvrto izdanje, ISBN 86-902029-9-4), 2004., izdavač autor: Žarko Karišik Durmitara


Prije nego je pronašao pismenu potvrdu da je bio pod nadzorom UDBE, Karišik je slutnje o tome opisao u knjizi Spoznaja najdublje tajne i prevazilaženje duhovne patnje

Bilo mi je stalo da postignem svjetovni uspjeh – što mi je u nekoj mjeri i pošlo za rukom – valjda da bi tako dokazao ispravnost svog bježanja sa sela u grad. A ono moje pita¬nje iz djetinjstva o smislu čovjekovog postojanja u meni je tinjalo i vapilo da za njega otkrijem odgovor. Ono se ni najmanje nije zadovoljavalo time što sam već bio magistrirao i radio kao asistent na univerzitetu, a iza sebe imao zadovoljstvo ili breme, sve zavisi kako se na to gledalo, da sam 6. maja 1968. godine na godišnjoj skupštini Saveza studenata BiH, kao slobodni strijelac, upalio fitilj za mjesec dana kasnije vrlo uspješno izvedene junske studentske demonstracije u Sarajevu. Uzgred rečeno, DB, služba Državne bezbjednosti Titovog režima od tada pa do sunovrata te najperfidnije diktature, stalno me držala na oku uz pomoć svojih žbira što su bili oko mene smišljeno i perfidno raspoređeni. (Jednog su bili postavili da sa mnom sjedi u kabinetu, a drugi, njegov drugar iz škole, nametnuo mi se bio za, tako sam bar mislio, najboljeg intelektualnog prijatelja. Taj je u druženju sa mnom stalno navodio razgovor na političke teme i time mi je bio postao vrlo dosadan. Počeo sam ga izbjegavati ali se on bio prilijepio kao krpuša. Nakon druženja od oko petnaest godina, primijetim, bilo je to 1991. godine, kao da on mene izbjegava. Slučajno ga sretnem pred fakultetom i pozovem u kabinet, te upitam šta je u pitanju pa me izbjegava. Nikada nisam bio više zapanjen odgovorom: "Ne plaćaju me više za druženje s tobom". Eto našta je sve trošen novac koji smo dobivali od Zapada, prvo kao bespovratnu pomoć a kasnije, kada je ona uskraćena, uvaljivali smo se u kredite. U doktorskoj disertaciji saopštio sam da je ta pomoć iznosila od raskida sa Staljinom do 1964. preko 43 milijarde ondašnjih dolara. Ovaj podatak mi je dao jedan stari profesor u Njemačkoj 1980. tokom mog studijskog boravka kod njega. Pred moj polazak jedan njegov docent predloži da pođemo na večeru u kvart čuvenih studentskih restorana u Hajdelberg. Tu uz dobro jelo i odlično vino stari profesor se poprilično otvorio prema meni i reče da je 1941. godine iz aviona stigao na tlo Slovenije kao Hitlerov vojnik. Pošto sam ranije tokom meditacije vidio kako se ruši Berlinski zid, to sam mu rekao i objasnio da će se Njemačka ujediniti, ali samo ne znam kada. Tokom prethodnih stručnih razgovora izražavao sam svoju nedoumicu kako naša privreda ima takve rezultate uz očiglednost tolikih gluposti i neefikasnosti. Stari profesor, očito prezadovoljan mojim "prorokovanjem" u vezi ujedinjenja Njemačke reče da mu sjutra svratim u kabinet. Otišao sam, a on mi je tada dao pomenuti podatak o pomoći, što je kod nas tada bila najstroža državna tajna. Uz to mi je rekao da mu se dopadalo to što sam sumnjao da u stvarnosti moje zemlje ima nešto skriveno, što bi bilo normalno da bistar um ekonomiste zapazi. Tako je, dakle, ta ujdurma funkcionisala. Prkosio sam toj nakazi slobodoumnošću, ispalo je na kraju, vješto balansirajući godinama na žici zategnutoj između slobode i zatvora, a njoj je osnovni cilj bio zaluditi ljude, manipulisati našim psihama, što je svoj pravi efekat pokazalo tek tokom rata.

Ali, meni se i tada, i takva sloboda doimala kao zatvor za duh i to kao dvostruki zatvor. Osjećao sam se zarobljen nečim u sebi i dodatno ropstvo mi je bilo raditi s ljudima koji sve što Partija naredi slijepo izvršavaju, a uz to rade svakojake mafiozluke, koji su bili protuzakoniti, ne samo nemoralni i za neku seljačku zemljoradničku zadrugu, pa tek za visoko školsku obrazovnu ustanovu. Moje kolege nadamnom su se, za svaku slobodoumnu riječ koju bi izgovorio, iživljavali pokazujući tako odanost Partiji, a radili su sve i svašta što je nezakonito. Ali okrnjiti išta od te kriminalne gromade bilo je nemoguće. Jednom prilikom, 1991. kao oponent za jednu doktorsku disertaciju utvrdio sam da je ona neviđeno smeće, u kojoj se, pored ostalog za takav rad nezamislivog, isti tekstovi ponavljaju u raznim poglavljima, samo da bi ukupno bilo stranica koliko je uobičajeno. Predsjednik komisije za ocjenu bio je "moj" profesor koji je mene godinama ometao da doktoriram, jer je insistirao da moj rad mora pokazati da prihvatam podaništvo Partiji, na što nikada nisam pristao. Kada sam ga zatekao korpus delikti na djelu kupoprodaje doktorata, sve se svelo na onu narodnu: ujeo vuk kenjca, a Kenjac je doktorirao. Godinama nisam mogao da se uklopim među kolege. Oni nikako nisu mogli shvatiti zašto prkosim sistemu i zbog toga trpim tolike svakojake štete, a meni je isto tako bilo teško pojmiti kako se osjeća čovjek ljigavac, bez trunke karaktera?

Spoznaja najdublje tajne i prevazilaženje duhovne patnje, II izdanje objavljeno 2003., izdavač autor: Žarko Karišik Durmitara


- 02:17 - Komentari (2) Isprintaj #

20.05.2007., nedjelja

Vojislav Šešelj suradnik sarajevske UDBE pod pseudonimom "Magistar"


Dio Šešeljeva kartona iz sarajevske UDBE. Ostatak u pdf-u pod linkom.


Zahvaljujući blogu Obavještajna hobotnica, kojega je komentator blizak SOA-i, felix povezao s Markicom Rebićem i braniteljskim timom Ante Gotovine, javnost je upoznata s činjenicom da je četnik Vojislav Šešelj deset mjeseci 1979. bio vođen kao suradnik sarajevske Udbe pod pseudonimom "Magistar". Felix se pozvao na članak u Slobodnoj Dalmaciji, kako tvrdi Luka Mišetić, potpisan pseudonimom, u kojem se tvrdi da je braniteljski tim Ante Gotovine došao do 70.000 dokumenata iz raznih državnih arhiva, te da će neke od njih upotrijebiti protiv predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ive Sanadera. Kako bi se Šešeljov suradnički karton mogao upotrijebiti protiv aktualnih čelnika RH, pravo da vam kažem, neznam. Mene više zanima, ako je točno da su hrvatske vlasti raspolagale ovom informacijom o Šešeljovoj udbaškoj prošlosti, zašto ju nisu iskoristile protiv njega kada je za to bilo vrijeme. Trenutno se ne sjećam da su Slobodni tjednik, Imperijal, Nacional i Globus, tjednici u koje se znalo puštati slične materijale, objavili ove faksimile? Ako se netko toga sjeća ili je nešto slično čitao u Slobodnoj Bosni ili Danima, neka mi javi! Vjerujem da su dokumenti autentični (može se pitati Žarka Karišika kojega je Šešelj špijunirao, Muhameda Potogiju, koji je "Magistra" držao na vezi i Anku Stevančević, koja je u potpisu dokumenata), pa me dodatno čudi da na njih ni nakon što ih je objavila Hobotnica, nitko ne reagira.

- 14:05 - Komentari (8) Isprintaj #

13.05.2007., nedjelja

Rajko Perić i Milan Latas (Svi Perkovićevi ljudi 2.)


Proučavajuči blog Obavještajna hobotnica naišao sam na post o Rajku Periću, visoko pozicioniranom djelatniku VSOA (navodno desnoj ruci generala Gordana Čačića, formalnog šefa vojne tajne službe) i prisjetio se da mi je svojedobno o istoj osobi govorio Ivan Grbavac Cobra:

U prošlom broju Globusa, u vezi s napisima o šibenskoj aferi, potvrdili ste vjerodostojnost dokumenta po kojem su tadašnji visoki časnici HV-a Tomislav Mičić i Stipe Botica 1991. neovlašteno "zaposjedali vojne stanove". U naknadnom razgovoru dodali ste da niste u potpunosti zadovoljni "Globusovim" tekstom. Zašto?

- Nisam zadovoljan jer niste objavili puno ime i prezime i danas djelatnog pripadnika SIS-a Rajka Perića. Naime, imam dokumente po kojima je on još u prošlom sustavu izbačen iz SUP-a zbog kriminalnih radnji.

* Zašto inzistirate baš na njemu?

- Kada ste pisali o kriminalu u VP-u Šibenik, objavili ste dokumente da je načelnik SIS-a u Šibenik Tvrtko Pašalić imao policijski dosje otprije, a obnašao je funkciju načelnika SIS-a. Postavlja se pitanje: kako su u tako osjetljivu službu primani ljudi s policijskim dosjeima?

* Tko je odgovoran za primanje ljudi u SIS i po kojim su oni kriterijima birani?
- To pitajte gospodina Josipa Perkovića koji je 1991. ustrojavao SIS.

Ivan Grbavac Cobra, Globus, 19. ožujka 1999.


Pouzdani izvori 45 lines tvrde da je Josip Perković zaposlio Rajka Perića u SIS, i da je zahvaljujući Perkovićevom utjecaju kod predsjednika Stjepana Mesića, taj vojni špijun s kriminalnim dosjeom danas jedan od glavnih ljudi vojne tajne službe. Isti izvori, potvrđuju i navode hobotnice o Periću, pa ću biti toliko slobodan i prenijeti njegov post:

UDBA NA SVAKOM KORAKU

Drug - Rajko Perić



Rajko Perić sin Tadije, rođen 04.01.1969. godine u Donjim Rujanima, općina Livno, državljanin BiH i RH, Hrvat,po zanimanju diplomirani kriminalista, oženjen, nema djece, stalno nastanjen u Zagrebu, R Hrvatska.

Otac Tadija Perić, rođen u D. Rujanima, radio kao građevinski radnik u Njemačkoj, trenutno kao umirovljenik živi u obiteljskoj kući u Sesvetskom Kraljevcu pored Zagreba. Majka Curka, kućanica s kojom Tadija ima troje djece /Marko, Marica i Rajko/ stalno nastanjena u Sesvetskom Kraljevcu.

Brat, Marko Perić rođen 1955. godine u D. Rujanima, također povremeno boravi na radu /rad na crno/ u Njemačkoj, stalno nastanjen sa roditeljima i svojom obitelji u Sesvetskom Kraljevcu.

Sestra Marica, udata za Peru Jureta /umro / također živi u susjedstvu sa djecom u Sesvetskom Kraljevcu.
Rajko Perić osnovnu školu završio je u s. Lištani, da bi početkom 80-tih godina, preselivši se sa roditeljima u Sesvetski Kraljevac, započeo pohađati srednju policijsku školu u Šimunskoj u Zagrebu. Po završetku škole i odsluženja vojnog roka u JNA upošljava se kao policajac. Krajem 80-tih godina biva izbačen iz policije poradi zlouporabe položaja i ovlasti. Prema saznanjima, razlog za udaljavanje istoga iz policije jest sudjelovanje i posredovanje u raznim oblicima kriminalnih radnji, uključujući šverc cigaretama i drugom robom. Po napuštanju policije kratko vrijeme odlazi u Njemačku na rad, međutim, zbog lošeg prijema kod hrvatske emigracije i “gastarbajtera”, koji su ga optuživali za špijunažu u korist ondašnjih jugoslovenskih obavještajnih službi, ponovno se vraća u RH.

Početkom domovinskog rata aktivno se uključuje u postrojbe ZNG-a, potom HV-a, te veći dio službe provodi na dužnosti časnika za personalne poslove u 1.GBr “Tigrovi”. Nakon toga prelazi na službu u vojnu sigurnosno-obavještajnu službu SIS, a jedno vrijeme biva na dužnosti šefa Centra SIS-a Karlovac. Kasnije nastavlja raditi u operativi SIS-a. Koristeći dobre pozicije i prijateljske veze koje je imao kod vojnog i političkog establismenta u RH, odlazi raditi u Veleposlanstvo RH u Madridu, Španjolska, kao šef osiguranja (Sin Josipa Perkovića, Aleksandar Saša, aktualni savjetnik predsjednika RH za nacionalnu sigurnost u drugoj polovici devedesetih godina bio je zamjenik načelnika VII uprave MVP-a u čijoj su nadležnosti sigurnjaci u veleposlanstvima op. ž.p.).

Oženjen je Lenkom, rođ. Misić, rođenom 1968. godine u Livnu, završila novinarstvo u Zagrebu, djelatnicom MORH-a/ jedno vrijeme radila kao tajnica generala Ante Gotovine/, s kojom nema djece. Brat od Lenke, Boro Misić, također je aktivni časnik u MORH, uposlen u RZ I PZO. Inače, Boro je bivši časnik /vojni pilot/ JNA, oženjen Makedonkom, kojega je rat zatekao na službi u Prištini, od kuda je “prebjegao” koncem 1992. godine, preko Skoplja, te došao u Zagreb.

U rodno mjesto dolazi dva do tri puta godišnje, a najčešće se nalazi u društvu Joze Perića, zv. “Debeli”, te Blaža Granića zv. “Mile” s kojima održava dobre prijateljske i profesionalne odnose. Suradnja sa istima datira još od prijeratnih vremena, a ista je intezivno trajala u ratnim vremenima kada su isti korišteni od strane Rajka kao informatori o svim značajnijim sigurnosno-interesantnim zbivanjima sa područja Livna i šire, HR HB.

O ''Debelom'' i ''Mili'', bit će pisano u nastavku ove tematike.

OBAVJEŠTAJNA HOBOTNICA, 10.05.2007.


Josip Perković se brine o karijeri svojih mlađih "suradnika" (Rajko Perić), spašava kolege iz SDS/SDB-a (vidi slučaj Ivana Lasića), ali i trajno skrbi o visoko pozicioniranim obavještajcima neprijateljske vojske s kojima je u dealu.

Hobotnica o kojoj piše bosanski bloger je špijunski sindikat koji ne poznaje granice država nastalih raspadom bivše Jugoslavije što je autoru 45 lines odavna poznato.

Malo tko je čuo za pukovnika JNA Milana Latasa koji se 1991. nalazio na čelu Obavještajne službe V. armijske oblasti, a zbog pomaganja u naoružavanju srpskih pobunjenika dao ga uhititi Darko Starčević, šef zagrebačkog SZUP-a. Nije se pukovnik Latas predugo zadržao u pritvoru. Hitnom intervencijom izvukao ga je pomoćnik ministra za sigurnost i načelnik SIS-a Josip Perković te mu omogućio da ode za Banja Luku, gdje je Latas ubrzo preuzeo dužnost kakvu je obavljao i u Zagrebu. To je razbjesnilo Josipa Manolića, pa je zatražio od dr. Franje Tuđmana Perkovićevu smjenu. Tuđman se lagano uzrujao i zatražio od Šuška da se provede Manolićev zahtjev. Šušak je na tri dana suspendirao Perkovića. Formalno ga smijenio, a na mjesto načelnika SIS-a postavio Markicu Rebića, koji je u svemu morao slušati Perkovića, jer je istog Šušak imenovao za svoga savjetnika za sigurnost. Dakle, apsolutna je neistina kako to piše Jasna Babić da je Perković smijenjen na zahtjev radikalnih emigranata koji nisu željeli da šef UDB-e vodi protuobavještajnu službu MORH-a. Tko je takvo što mogao tražiti od Šuška kada je veliki dio tih tzv. radikalnih, počev od Krunoslava Pratesa, preko Tomislava Mičića i Thomira Oreškovića, pa do Frane Gorete, bio dio Perkovićeve "suradničke mreže".

Kako rekosmo, Latas je nastavio karijeru u neprijateljskoj vojsci koja ga je kasnije i umirovila u Beogradu, ali mu se u Srbiji i tzv Republici Srpskoj naprosto neda živjeti. Odlučio se vratiti u Hrvatsku u čemu mu je opet pripomogao stari drugar Josip Perković, a neki izvori kažu da je u Latasovom povratku prste imao i njegov, navodno vjenčani kum, aktualni ravnatelj policije Marijan Benko.

Informacija o navodnom kumstvu Benka i Latasa mogla bi objasniti optužbe na račun ravnatelja policije da je bio suradnik KOS-a, a koje ste mogli pročitati u na ovome blogu:

PREDMET: SOA i VICE VUKOJEVIĆ

Za potrebe V. Vukojevića i njegove grupacije, Brkić (šef zagrebačke SOA-e i bliski prijatelj Mirka Norca op. ž.p.) izvan svog djelokruga rada se petlja u kadroviranje u kriminal. policiji i obrade organiziranog kriminala što izaziva nezadovoljstvo M. Benka, Nađa i Tomurada koji imaju detaljnijih saznanja o Brkićevim nedozvoljenim aktivnostima.

Benko je negativno ocijenio namjeru Brkića da kazneno goni prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova J. Boljkovca. Benku je takoder poznato da ga Brkić i Vukojević sumnjiče da je bio suradnik KOS-a JNA te da nije pogodan za ravnatelja policije. U tom pravcu ga pokušavaju i kompromitirati.


45 lines, 20.04.2007. u 23:12 sati.


Još mi nije poznato tko je sastavljao gore citirano pismo, ni tko ga je proslijedio Josipu Boljkovcu, ali mogu jamčiti da ne komuniciram s grupacijom oko Vice Vukojevića i Milijana Brkića, a ni moji izvori, pa svejedno dobivam dobivam infoe podudarne onima u pismu.

Osim Benkove navodne suradnje s KOS-om koja se može izvesti iz navodnog kumstva s Latasom, indikativno je i gornje spominjanje načelnika zagrebačke policije Marijana Tomurada, za kojeg mi moji izvori tvrde da je kao nekadašnji načelnik policije u Vukovaru posredovao da rečenom pukovniku JNA Milanu Latasu budu dostavljeni domovnica i putovnica, dokumenti za čije su "vađenje" navodno zaslužni Perković i Benko.

U svakom slučaju, Milan Latas se ovih dana umirovljenički šeta Zagrebom, a eventualna rasprava o tome je li bilo elemenata da ostane u pritvoru, odnosno bude kazneno gonjen, u javnosti će biti izokrenuta u vječnu priču o sukobu poštenih udbaša (Perković) i profesionalnih policajaca (Benko i Tomurad) sa silama mračne desnice (Vukojević i drugi).

- 23:56 - Komentari (11) Isprintaj #

Deset godina nakon zdravice bakarskom vodicom Glavaš i Rebrača u pritvoru?


Jovan Rebrača na osječkim ulicama, na putu na koktel kod Branimira Glavaša



POLICIJA PODNIJELA KAZNENE PRIJAVE PROTIV TROJICE SRBA IZ TENJE

Rebrača, Vidaković i Macakanja osumnjičeni za ubojstvo 19 Hrvata

OSIJEK - Zbog osnovane sumnje da su počinili zločin tijekom velikosrpske agresije 1991. godine ubivši 19 Hrvata u Tenji, osječka je kriminalistička policija kazneno prijavila tri muškaraca iz Tenje, nedostupne hrvatskom pravosuđu jer su u Srbiji, izvijestio je jučer na izvanrednoj konferenciji za novinare načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Vladimir Faber. U Tenji je od srpnja do studenoga 1991. mučeno i ubijeno 18 civila i jedan pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, Đuro Kiš. Na temelju izvida u posljednja tri mjeseca ove godine, provedenih u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom u Osijeku, policija osnovano sumnja da su za mučenja i ubojstva odgovorni prvoosumnjičeni Jovan Rebrača (52), tadašnji komandant Teritorijalne obrane Tenje, te drugoosumnjičeni i trećeosumnjičeni, pripadnici TO Božo Vidaković (59) i Milan Macakanja (60), kao počinitelji. Faber je naveo samo njihove inicijale.
Prema Faberovim riječima, utvrđeno je da je trećeosumnjičeni s još jednim pripadnikom TO Tenje 7. srpnja 1991. tijelo ubijenog Kiša i još jednog civila dovezao do obiteljske kuće Đurine majke Marije Kiš i ostavio ih u dvorištu. Također je utvrđeno da su u srpnju 1991. Vidaković i Macakanja prisilno kamionom odvezli 11 zatočenih civila iz improviziranog zatvora u susjedni Silaš, cijeli ih dan držali zatvorene u tovarnom kamionu bez hrane i vode na visokim ljetnim temperaturama. Kasno poslijepodne zarobljene civile odvezli su kamionom prema tzv. Bobotskom mrciništu, nakon čega im se gubi svaki trag. Njihovi posmrtni ostatci nisu pronađeni i tih se 11 civila vodi nestalima. Riječ je o Ivanu Valentiću, Mari Carenko, Ani Horvat, Katici Kiš, Peri Mamiću, Josipu Medvedu, Stipi Peniću, Evici Penić, Vladimiru Valentiću iz Tenje, te Josipu Prodanoviću i Franji Burči iz Osijeka. Posmrtni ostatci Đure Kiša ekshumirani su 25. veljače 1998. na groblju u Tenji, a dan poslije na Betin-dvoru kod Tenje ekshumirani su posmrtni ostatci sedmero mještana Tenje: Mare i Marka Kneževića, Mande Banović, Franje Fučeka, Nedjeljka Gotovca, Elizabete Gotovac i Andrije Gotovca.
Na novinarski upit kako to da je nakon 16 godina pokrenuta istraga o 19 ubijenih hrvatskih građana, načelnik Faber je odgovorio da je problem u prikupljanju materijalnih dokaza, zahvalivši građanima na pomoći.

M.MATASOVIĆ, Glas Slavonije, 11. 05. 2007.


Povratak Srba

Jovan Rebrača, osječki policajac srpske narodnosti, koji je u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku izdavao zapovijedi za otvaranje topničke vatre na Osijek, vraća se u Osijek kao vijećnik Županijske skupštine; nakon sjednice prošetao se gradom i posjetio ured osječko-baranjskog župana Branimira Glavaša, gdje mu je priređen koktel

JOVAN REBRAČA, OSUMNJIČEN ZA RATNE ZLOČINE, PRISEGNUO JE KAO VIJEĆNIK SDSS_A NA SVEČANOSTI U OSJEČKOJ ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI

Piše
Željko Peratović
Snimio
Hrvoje Dominić


Jovan Rebrača do 1991. bio je osječki milicionar, a potom je postao policajac koji je prisegnuo dr. Franji Tuđmanu. Od 1991. do "Oluje" 1995. "komandirao je obranom Tenje" i, po vlastitom priznanju, izdavao zapovijesti za otvaranje topničke vatre po Osijeku.
Od srpnja 1996. nalazi se na svim popisima hrvatskog pravosuđa, osumnjičen da je počinio ratne zločine u agresiji na Hrvatsku. Ti su popisi, s nekoliko tisuća osumnjičenih osoba, svedeni na 145 u veljači ove godine. Jovan Rebrača nalazi se i na konačnom popisu.

U subotu 17. svibnja, u prijepodnevnim satima, Jovan Rebrača u Osijeku je položio svečanu prisegu kao vijećnik SDSS-a u osječkoj-baranjskoj Županijskoj skupštini.
Uz konzultacije s Vesnom Škare-Ožbolt, zamjenicom predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Ivica Vrkić, sad već bivši predstojnik Privremene uprave Vlade RH, osobnim je automobilom otišao u Tenju po vijećnika Rebraču i dovezao ga u Osijek. Županijska Policijska uprava jamčila je sigurnost svom bivšem djelatniku za boravka u Osijeku.

Na konstitutivnoj sjednici Županijske skupštine, voljom birača, HDZ je u vijećničkim klupama imao apsolutnu većinu od 25 vijećnika, koalicija liberala, HSS-a i SDP-a brojala je 12, a SDSS je bio zastupljen sa šest vijećnika. Bez obzira na HDZ-ovu brojčanu nadmoć, HDZ i SDSS u Županijskoj su skupštini djelovali sinkronizirano. Kad god bi izbio neki problem, zbog prigovora liberala, sjednica bi bila prekinuta, a predstavnik Vlade, Ivica Vrkić, pozvao bi na stranu Branimira Glavaša iz HDZ-a i Vasu Žigića, predsjednika kluba vijećnika SDSS-a da se dogovore o sljedećim zajedničkim koracima. Tako su SDSS-ovci spremno glasovali za HDZ-ova kandidata za župana, Branimira Glavaša, a HDZ-ovci su podržali SDSS-ova kandidata za dožupana, učitelja iz Bilja Mirka Blagojevića.
Stranačku stegu prekršila je samo Eva Bertić, šefica komunalnog poduzeća iz Belog Manastira i SDSS-ova vijećnica, glasujući za prijedloge liberala.
U jednoj stanci skupštinske sjedinice prekinuli smo srdačan razgovor između Jovana Rebrače i Mate Šimića, predsjednika Zajednice prognanika Hrvatske i HDZ-ova vijećnika.

Jovan Rebrača blistao je od sreće obraćajući se "Globusovu" novinaru.
- Što sam vam rekao lani! Sve će doći na svoje. Rekao sam da želim živjeti u Tenji i biti građanin Hrvatske, a to što sam danas ovdje pokazuje da se to i ostvaruje.

Uoči sjednice srpski su vijećnici bili na radnom dogovoru kod župana Branimira Glavaša, o čemu Rebrača kaže:
- Liberali nam se rugaju da uspostavljamo novo "bratstvo i jedinstvo". Istina je da smo mi s HDZ-om u nekoj koaliciji, ali i red je da mi koji smo sve ovo počeli prije rata u miru to i dovršimo.

On se dobro osjeća u Osijeku, iako je prije godinu dana potpisanom novinaru priznao da je izdavao zapovijedi za otvaranje vatre na grad.

- Tada je bio rat. Pucali su na nas pa smo uzvraćali. Ne smatram se ratnim zločincem zato što sam politički organizirao Srbe u Tenji u proljeće 1991. i bio ratni zapovjednik Tenje - nisam naređivao ubojstva civila, ni ratna djelovanja izvan Tenje. Iako se moje ime nalazi i na zadnjem popisu od 145 ovdašnjih ljudi koje je Hrvatska osumnjičila za ratne zločine, sama činjenica da sam izišao na izbore, prošao na njima i nalazim se ovdje, govori da se ne smatram krivim. Prije nekoliko mjeseci bio sam i u jednoj delegaciji kod predsjednika Tuđmana. Zamjenica predstojnika Predsjednikova ureda, Vesna Škare-Ožbolt, i ministar pravosuđa Miroslav Šeparović, obećali su nam da će ekipe hrvatskih sudaca dolaziti k nama i ispitati nas. Dakle, osobe s tog popisa neće biti privedene, nego će svoje iskaze davati kod svoje kuće i moći će dovesti svjedoke u svoju obranu.

U šetnji Osijekom

Jovan Rebrača nakon završetka sjednice prošetao se gradom do ureda osječko-baranjskog župana Branimira Glavaša, gdje je priređen skroman koktel - služena je "Bakarska vodica". Na putu do županova ureda čuvali su ga hrvatski policajci i UNTAES-ovo osiguranje. Pred samim uredom poskočio je od iznenađenja i razdragano zagrlio jednog policajca s visokim činovima.

-To je moj kolega Stjepan s kojim sam prije rata jedno vrijeme bio na službi u Dardi. Razmijenili smo informacije o zdravlju, obiteljima, dogovorili se da ćemo se uskoro sresti.

Uz Jovana Rebraču vezuje se i jedan ratni događaj koji idanas pamti
cijela Hrvatska. Naime, kako je sam posvjedočio potpisanom novinaru, Rebrača je 01. srpnja 1991. bio predstavnik tenjskih Srba na pregovorima s Josipom Reihl-Kirom, tadašnjim načelnikom osječke policije, kojeg je toga dana na policijskom punktu između Tenje i Osijeka ubio Antun Gudelj.

- Toga dana, prije ubojstva, osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić dvaput me zvao da dođem na pregovore u Osijek. Odbio sam jer me na to upozoravao instinkt. Zabranio sam i drugim našim ljudima da idu u Osijek, ali su to bez mog znanja učinili tadašnji vijećnici Milan Knežević i Mirko Tubić. Nakon Gudeljeva napada na Reichl-Kira i naše vijećnike, naši ljudi u Tenji pobunili su se i mi smo se organizirali za obranu. Nakon sedam dana Glavaš je naredio mučki napad na Tenju, ali smo ga uspješno odbili, rekao je Rebrača lani u lipnju "Globusovu" novinaru.

Na Županijskom sudu u Osijeku još traje ponovljeni sudski proces protiv Antuna Gudelja, optuženog za trostruko ubojstvo. Kako je Jovanu Rebrači omogućen slobodan dolazak u Osijek, nije isključeno da se ovih dana pojavi na sudu kao svjedok u postupku protiv Gudelja...

Globus, 28. svibnja 1997.


- 13:37 - Komentari (1) Isprintaj #

11.05.2007., petak

Vrša za udbinu hobotnicu - blog za Antu Gotovinu

Zanimljiv blog koji donosi obilje dokumentacije (UDB-e, SIS-a, AID-a, OSA-e) o kadrovima UDB-e u sigurnosno-obavještajnim sustavima RH i BiH nedavno je otvoren na adresi OBAVJEŠTAJNA HOBOTNICA na bosanskohercegovačkom servisu blogger.ba


OVAJ BLOG POSVEĆUJEMO NAŠEM PRIJATELJU, SUBORCU, RATNIKU I ZAPOVJEDNIKU, KOJI JE TRPIO I TRPI, PODVALE I NEPRAVDE, OD STRANE REFORMIRANOG SDB-a, SKRIVENOG POD PLAŠTEM HRVATSKE POLITIČKE DEMOKRATSKE MASKE

Iz podnaslova, pojedinih postova, pa i moje pretpostavke da je autor donedavna bio učestali komentator na 45 lines, iščitavam da je hobotnica posvećena Anti Gotovini.

- 18:10 - Komentari (2) Isprintaj #

10.05.2007., četvrtak

Krije li Stjepan Mesić udbaša Ivana Lasića?


Izjava
hercegovačkog udbaša Ivana Lasića o ubojstvu Stjepana Đurekovića



Njemačko pravosuđe razmišlja hoće li podići optužnicu protiv Ivana Lasića, nekadašnjeg načelnika II odjela Udbe (sektor emigracije) za pomaganje u udbaškim ubojstvima, obzirom da dotični odbija dati iskaz u suđenju Krunoslavu Pratesu. Nedavno su njemački istražitelji bili u Mostaru gdje je Lasić živio i ustanovili da se bivši šef udbaški šef preselio u Zagreb.

Istražitelji su dobili informaciju da on odbija svjedočiti iako je vlastoručno, početkom devedesetih, napisao izjavu SZUP-u, o svojim spoznajama o ubojstvu Stjepana Đurekovića.

U izjavi, dostupnoj njemačkom tužiteljstvu (i 45 linesu), Lasić je abolirao sebe od odgornosti za Đurekovićevo ubojstvo, ali, što izravno, što neizravno, teretio: Krunoslava Pratesa, Josipa Perkovića, Stanka Čolaka, Staneta Dolanca, Božu Spasića, Sretena Aleksića, Srđana Andrejevića i Željka Ražnatovića Arkana.

Lasić se u Zagreb pod okrilje hrvatskih tajnih službi prebacio uz pomoć Ivana Bandića, aktualnog veleposlanika RH u Mađarskoj i Josipa Perkovića, sive eminencije svih hrvatskih špijuna koji su se za njegovu sigurnost založili kod hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.

u Njemačkoj bi mogla biti podignuta optužnica protiv Ivana Lasića, ako je vjerovati iskazima Tomislava Naletilića:

- Ivan Lasić je bio najkrvoločniji. Počeo je kao učitelj u osnovnoj školi u selu Rasno, a onda prebačen za upravitelja đačkog doma u Širokom. U službu ga je vrbovao ekonom u domu Tadija Lončar, kasnije šef širokobriješke UDB-e, koji ga je preporučio Stanku Čolaku. Kada je Stanko Čolak 70-ih postao šef u Beogradu, njegov brat Drago Čolak bio je šef UDB-e u Mostaru, a treći brat Ivan Čolak šef širokobriješke službe. Lasić i Lončar su postali vođe profesionalnih ubojica koji su ubijali naše članove po Njemačkoj. Poslije im se po liniji partije priključio Jerko Bradvica.
To je bio operativni vrh UDB-e protiv hrvatske emigracije, koji je planirao stvaranje saradničke mreže u emigraciji i organizirao ubistva u inozemstvu. Posao su koordinirali sa šefovima UDB-e Hrvatske Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem. Nisu oni bili nikakvi fanatični komunisti. Obitelji Lasić i Bradvica nemaju komunističku prošlost. To su, po meni, obučeni egzekutori sistema koji su služili prvo Josipu Brozu Titu, poslije identično Franji Tuđmanu i Slobodanu Miloševiću.
U stvarnosti, oni su provodili teror i bili iznad svojih vođa jer su i vođe prije njih bili dio državnog terora. Motivi su bili lične privilegije, bogaćenje i moć da se svako ko je na vlasti drži pod kontrolom.

Tomislav Naletilić, Slobodna Bosna, 11. 05. 2006.


Ako Njemačka izda tjeralicu za Lasićem, biti će to drugi udbin kapitalac, pored Josipa Perkovića, kojeg hrvatske vlasti čuvaju od kaznenog progona.



- 14:41 - Komentari (1) Isprintaj #

08.05.2007., utorak

Drugo lice pobjede


Prilog Saše Kosanovića o Mirku Norcu u emisiji "Latinica" od 07. 05. 2007., na temu "Svi naši generali"
Autor i voditelj Denis Latin
Pojavljuju se: Mirko Norac, Franjo Tuđman, Dražen Jurković, Slavko Degoricija, Gojko Šušak, Silvana Menđušić, Ivica Kostović, Mate Laušić, Mate Jukić, Sinj, Gospić, Medački džep, Haag
Spominju se: Nikola Štedul, Rahim Ademi, Mile Kosović, Janko Bobetko, Ivica Rožić Roka, Johan Tilder, Željko Sačić, SIS, MUP


- 14:55 - Komentari (2) Isprintaj #

Nicolas Sarkozy i Hrvoje Petrač


Sarkozy: Mesiću ne pakovati! Odnos Sarka i Stipe kakav priželjkuje Puki


Kolumne, izjave i tekstovi Ive Pukanića neobično su zahvzašalni za analiziranje istraživačima međunarodne korupcije i organiziranog kriminala. U današnjoj kolumni Sarkozy i treći mobilni operator, Pukanić je upleo novoga francuskog predsjednika u potencijalni korupcijski skandal s hrvatskom Vladom. Vlasnik Nacionala tvrdi da je Sanaderova Vlada trebala omogućiti ulazak francuskom telekomunikacijskom divu Alcatelu ulazak na hrvatsko tržište preko davanja koncesije monegaškom Match Télécomu, a zauzvrat bi Francuzi jamčili Hrvatskoj otpočinjanje pregovora s EU bez uvjeta uhićenja Ante Gotovine.

Kao i inače, kad god Pukanić piše o Gotovini i Francuzima, uvijek se u pozadini nalaze predsjednik Stjepan Mesić i poduzetnik osuđen za otmicu maloljetnika Hrvoje Petrač.

Pukanić uvlači Sarkozyia u korupcijsku priču da bi hrvatskoj javnosti dao lažno objašnjenje vjerojatnog stava novoga francuskog predsjednika spram hrvatskog kolege Mesića i njegovih "poslova" sa Chiracom i francuskim ministarstvom obrane u kojima je posredovao Hrvoje Petrač.

Koliko je meni poznato Nicolas Sarkozy kao ministar unutarnjih poslova nije bio oduševljen činjenicom da je francusko ministarstvo obrane dalo Hrvoju Petraču vilu na jugu Francuske darujući ga za zasluge u poslovima s vojno-industrijskim kompleksom Giat. Nacional je 2003. izvijestio o Petračevom poslu s Francuzima i Đurom Đakovićem:

Uz tvrtku “Đuru Đaković – Specijalna vozila” kao nositelja razvoja i proizvodnje, na proizvodnji komponenti za tenk Degman uključeni su i strani partneri kao što su izraelski “Elbit”, francuski giganti vojne industrije tvrtke “Thales” i “Giat”, a iz Hrvatske su trenutačno angažirane čak 33 tvrtke.

Eduard Šoštarić, 08.01.2003.


Chiracovi ljudi u ministarstvu obrane jako su se opirali svakom prigovoru na račun angažmana Hrvoja Petrača uz obrazloženje da je on prijatelj hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koji Francuskoj omogućava unosne poslove s Hrvatskom.

Tako se i priča koju je publicirao Le Monde da je Ante Gotovina nakon 2003. boravio na jugu Francuske (najvjerojatnije u Petračevoj vili), sve više čini istinitom.

Hrvatski predsjednik Mesić prilikom zadnjeg posjeta kolegi Chiracu zajamčio je još jedan veliki posao francuskom ministarstvu obrane i vojno-industrijskom kompleksu:

Francuska je koncem prošlog mjeseca hrvatskoj brodogradnji ponudila iznimno povoljan zajednički projekt izgradnje vojnih plovila. Hrvatskoj se nudi sudjelovanje u gradnji francuskih fregata FREMM i to na 16 pramčanih sekcija od kojih je svaka dužine 70 metara. Ponuda vrijedi ako bi se Hrvatska odlučila za nabavu četiri francuske korvete tipa Gowind 200, od kojih bi se samo jedna izgradila u francuskom brodogradilištu, a ostale tri u jednom od hrvatskih brodogradilišta, najvjerojatnije u Kraljevici. Radi se o vrsti posla koji se Hrvatskoj nije ponudio od trenutka njezina osamostaljenja i ne može se usporediti s niti jednim sličnim barem kad je riječ o obrambenom projektu Republike Hrvatske s nekom europskom državom.

Eduard Šoštarić, 06.11.2006.


Da bi posao bio realiziran Chirac i francuskom ministarstvo obrane odlučili su pomoći Mesiću koji se pred međunarodnom zajednicom kompromitirao pomažući Gotovini, pa su posao nadzora Gotovininog skrivanja povjerili obavještajnom generalu Phillipeu Rondotu.

Svejedno, Ante Gotovina je svraćao u Hrvatsku, a Sanaderova Vlada pritisnuta Carlom Del Ponte uspjela je bjegunca nagovoriti da ode na Tenerife, a onda ga izručila španjolskoj policiji i Haagu.

Prema nepotvrđenim podacima francuskih obavještajnih službi kod Gotovine je pronađen dio obilježenih eura od otmice sina Vladimira Zagorca

Predsjednik Mesić, Hrvoje Petrač i njihovi francuski partneri iz ministarstva obrane nastavili su pritisak na Sanaderovu Vladu da blagoslovi ugovor o zajedničkom poslu na vojnim plovilima, baš kad je sudac Ivan Turudić trebao donijeti presudu za otmicu Zagorčevog sina.
Turudić je Petrača proglasio krivim i osudio na šest godina zatvora, pa je francusko ministarstvo obrane, koje je usput rečeno obećalo Hrvoju Petraču basnoslovnu proviziju, moralo odustati od posla s hrvatskom na izgradnji korveta i fregata.

Sa svime time, barem koliko je meni poznato, Nicolas Sarkozy nije imao ništa. No, kako su se izgledi za njegovu pobjedu na predsjedničkim izborima povećavali širio se strah u Hrvatskoj kako će se on postaviti spram predsjednika Mesića i Hrvoja Petrača i njihovih poslova s francukim ministarstvom obrane.
Kuloari iz SOA-e javljaju mi o velikoj zabrinutosti obzirom na navodno prijateljstvo Sarkozyia i Marina Tomulića, po čijoj se prihvaćenoj kaznenoj prijavi u Parizu vodi istraga o upletenosti Stjepana Mesića i Hrvoja Petrača u pokušaj Tomulićevog ubojstva za koji je prijavljen Marko Nikolić.

Mada smo nedavno mogli čuti izjave ljudi iz Sarkozyieve stranke da se o
ulasku Hrvatske u EU neće odlučivati na francuskom referendumu, odnosno da nam Francuska neće postavljati prepreke na putu u Europu, ali da se protive da Turska postane član, Ivo Pukanić, da bi pokrio razotkrivanje mogućih prljavština hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, piše da bi nam Francuska pod Sarkozyiem mogla praviti probleme jer da eto ona blokira europski ustav.

P.S. Na pomolu je još jedna međunarodna blamaža s trgovinom/švercom oružja uz koju se povezuje predsjednika Stjepana Mesića. Na zadnjem saslušanju povodom hrvatskog zahtjeva za izručenjem, osumnjičeni Vladimir Zagorec zatražio je od austrijske sutkinje izuzeće javnosti. Ne bez jakog razloga, uvjeravaju me izvori bliski austrijskom pravosuđu. On se navodno sprema zatražiti politički azil u Austriji na temelju prigovora da ga predsjednik Stjepan Mesić progoni jer je, između ostalog, odbio sudjelovati u švercu raketa S-300 Iraku, a zbog čega je pod Mesićevim pokroviteljstvom u Zagrebu, početkom navedene godine, navodno boravio Saddamov šef obavještajne službe. Prema istim izvorima, u poslu s Irakom i S-300 trebao je sudjelovati i Mesićev šogor Žarko Pavlina.

- 11:50 - Komentari (14) Isprintaj #

07.05.2007., ponedjeljak

Naprijed naši, ustaše i udbaši!


"Treći brat" Tvrtko Butković na suđenju Vinku Sindičiću


U prošlotjednom Hrvatskom listu pismom se javio Ivo Butković iz Zagreba, stavivši se u obranu Ivana Bandića, bivšega udbaša iz Mostara i aktualnoga veleposlanika RH u Mađarskoj. Kako je riječ o jednom od trojice braće Butković, članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, koji se spominju i u kontekstu ubojstva Brune Bušića (Tvrtko je s Brunom večerao noć prije ubojstva), a o Anti (Klokanu) Udba je imala podeblji dosje, odlučio sam čitateljima 45 lines prenijeti dio Ivinog pisma:

Neopravdano blatite uspješnoga i relativno mladoga diplomata Ivana Bandića!

...
Nije mi namjera biti apologetom veleposlanika I. Bandića, ali dijelio sam s njim dobro i tegobe u Sarajevu '94. i '95. godine, u opkoljenom i razrušenom gradu "zime, znoja od straha, suza, krvi i gladi", a istina je da se samo u takvim okolnostima najbolje procjenjuje čovjeka, vidi tko je tko.

Ako pođemo od one da božica pravde stavlja na preciznu vagu dobra i loša djela, onda sam siguran da će Bandićeva dobra, od 1990. naovamo, kilama i na ,,kantaru" prevagnuti. Poznate su mi i neke njegove ozbiljne radnje ,,za hrvatsku stvar" u strašnim ratnim zapletajima BiH, a tijekom djelatnosti u veleposlanstvu, uz ostale dužnosti, ,,kao od šale" znao je pokatkad riskirati i po dva puta tjedno "pakao" tunela i igmanski šumski put po četnicima upucan.
Eto, tako nam je on bio živi kontakt s vanjskim svijetom, donosio nam je novosti, svježe novine, pa i hranu.

Ivan Bandić je štitio život svima nama u Sarajevu

Usput budi rečeno, 1994. godine u Sarajevu je veleposlanik i doajen, kao prvi visoki diplomat u BiH, bio gospodin i dugogodišnji hrvatski politički djelatnik iz Venezuele Zdravko Sančević. Bio je u veleposlanstvu i uvijek oprezni general Daidža iz SAD-a i moja malenkost iz Australije. I U proljeće 1995. pridružio nam se i Ante Sarić, poznati hrvatski djelatnik iz Australije. U Združenom stožeru bošnjačkih i hrvatskih vojnih dužnosnika, general Ante Roso iz Europe i njegov zamjenik Žoni, Ante Maksan iz Pakoštana, kao i njihova elitna postrojba. Interesantno, nikad nikoga, od svih tih "žestokih emigranata", ni od žestokih ratnika, nisam čuo da bi bilo tko posumnjao ili štogod predbacio I. Bandiću.

Naravno, bio je jednak i ravnopravan svima ostalima. U svemu, posebno glede "hrvatske stvari".

Tako mi je neki dan g. Zdravko Sančević u dugom telefonskom razgovoru među inim rekao: ,,Pa zaboga, najprije cijenim čovjeka. Osim toga Ivan mi je život štitio, i svima nama. Spreman sam o tome govoriti i posvjedočiti svugdje..."

Siguran sam da bi i gospodin Darinko Bago, koji je kao veleposlanik u Sarajevu ,,naslijedio" Sančevića, koji svake godine sa suprugom u rujnu priprema večeru u svom zagrebačkom domu za sve one ,,koji su se žrtvovali u Sarajevu", gdje nazoči i Bandić, rekao isto, jer i njega je Bandić štitio.

Na kraju, u "nečijem obračunu" s I. Bandićem, iz vama poznatih razloga, zanemarili ste i činjenicu da je, prema kazivanju uglednih Hrvata iz Mađarske, Ivan Bandić u Budimpešti kao visoki diplomat vrlo kvalitetno počeo na pozitivnim aktivnostima. A došao je na mjesto bivšega ,,kapitalca" Stena Nicka, koji je tu, s dobrom deviznom plaćom i svim privilegijama, svoje poznije godine (umirovljeničke) uživao u nebrizi, punih šest godina. Među mnogim njegovim jugo djelatnostima značajna je ona od 1967. do 1971. godine, kad je djelovao pod krinkom drugog tajnika, a potom promoviran, valjda za zasluge, u prvog tajnika u ambasadi SFRJ u Canberri - Australija.

Mislim da vam je poznato tko je tada slan u Australiju, kako bi se na tom kontinentu oblatili ideje hrvatske slobode, pacificiralo "zloglasne emigrante-usta-še". Inače, poznato mi je podosta iz tog perioda o antihrvatskoj, jugoslavenskoj "diplomatskoj" djelatnosti u Australiji!

Eto, toliko o vašem udbašu u diplomaciji, pa kako vam drago.. .

Ivo Butković, Zagreb, Hrvatski list, Zadar, 03. svibnja 2007.


O udbaškoj djelatnosti Ivana Bandića, vezama s Josipom Perkovićem i Stipom Mesićem pisao sam u postovima: Špijun Josipa Perkovića, predstavnik Obavještajne agencije u Mađarskoj Ivan Bandić, dao intervju Globusu bez suglasnosti svog šefa Veselka Grubišića, Ivan Bandić ispravio svoj intervju Globusu: S položaja HVO-a nije granatirano Sarajevo, Ivan Bandić Javno o udbaškoj karijeri, Hrvatski list provodi lustraciju štiteći Josipa Perkovića i Svi Perkovićevi ljudi.

A sad bacite oko na dolje priložene dokumente iz Udbe o braći Butković!

Uvodna stranica zbirke dokumenata Službe državne bezbednosti iz 1982. o Anti Butkoviću, bratu Ive Butkovića koji daje potporu Ivanu Bandiću


"Ivica (Ivo op. ž.p.), zvani "Buca", emigrant je u Australiji (duže je živeo u Sidneju a 1979, preselio se u Pert, kasnije se iz Perta vratio u Sidnej) i član je organizacije "Hrvatsko revolucionarno bratstvo... Butković Ante sada ilegalno boravi u Australiji kod brata Ivice, adresa 9 Freobourgh, Mt. Beonthu, VIC, Sidnej"- Biografski podaci SDB-a o Anti Butkoviću iz 1982.


Ne vjerujem da će Hrvatski list pisati o doista čudnoj vezi Ivana Bandića i Ive Butkovića jer potonji na više mjesta aludira na Markicu Rebića i Božu Vukušića kao članove ili suradnike redakcije, odnosno kako mu je poznato što bi oni mogli znati o Udbi i zašto se obračunavaju s Bandićem.

Zato je 45 lines potpuno slobodan nastaviti rasvjetljavati simbiozu udbaša i ustaša. U skoroj budućnosti objaviti ću cjelokupnu SDB-ovu zbirku informacija o Anti Butkoviću i braći Tvrtku i Ivi iz 1982. Iz nje će možda biti jasnije zašto je Vinko Sindičić nakon svjedočenja Tvrtka Butkovića na suđenju za ubojstvo Brune Bušića rekao da svjedok zna puno više nego što je rekao.


- 00:58 - Komentari (3) Isprintaj #

06.05.2007., nedjelja

Udba kao sudba - Odgođen nastavak suđenja Krunoslavu Pratesu


Bože Vukušić, pisac knjige "Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva" okomio se iznova na Ivana Cerovca (Hrvatsko Slovo, 20. travnja 2007.) da je bio plaćenik zagrebačke Udbe i dojavljivao informacije o Bruni Bušiću.

Vukušić se hvali da je kao djelatnik SZUP-a bio stručni konzultant za film „Bruno Bušić: život,djelo i mučko ubojstvo“, te da je i predsjedniku Franji Tuđmanu jamčio istinotost tvrdnji da su Cerovac, dr. Ivan Cesar i Tomo Sedlo bili suradnici Udbe i dojavljivali informacije o Bušiću.

Dirigent Cerovac upoznao me s pismom koje je kao odgovor na te "objede" uputio Hrvatskom Slovu:

25.travnja 2007.

Hrvatsko slovo

HR - 10000 ZAGREB

Gundulićeva 23/III.

Na ruke glavnog urednika

Temeljem čl.37. Zakona o medijima, molim da, zbog povređenih prava i interesa, izvršite ispravak netočnog navoda u vašem tjedniku “Hrvatsko slovo” od 22.04.2007. pod naslovom Jeka navedena je izjava B.V. :”Ivan Cerovac je bio dugo godina plaćenik zagrebačke UDBE..”

Nikad nisam bio ni suradnik ni plaćenik Udbe (a niti i jedne druge obavještajne službe).

Zbog takovih tvrdnji koje su već ranije iznesene u filmu „Bruno Bušić: život,djelo i mučko ubojstvo“ tužio sam 1992. god. sve one koji su sudjelovali u stvaranju filma.

Krivična tužba je otišla u apsolutnu zastaru 1996.god. jer sutkinja Sonja Brešković Balent nije zakazivala rasprave.

Građansku tužbu protiv Nikole Babića, Andrije Popovića, Vice Vukojevića, Republike Hrvatske i Hrvatske televizije dobio sam u punom opsegu 2001.god. na Općinskom sudu u Zagrebu. Predmet je sada na Županijskom sudu.

Građansku tužbu protiv Društva političkih zatvorenika i Uranija filma dobio sam u punom opsegu 2006.god. na Općinskom sudu u Zagrebu. Predmet je sada na Županijskom sudu.

Dakle, svi oni koji su to eventualno htjeli, imali su 15 godina vremena sudu podastrijeti dokaze o mojoj tobožnjoj „udbaškoj prošlosti“. Da su to učinili, a nisu, izgubio bih parnice.

U obje građanske parnice u međuvremenu mi je Županijski sud pravomoćno dosudio odštete zbog prekoračenja suđenja u razumnom roku.

Osim toga iznesena tvrdnja u vašem tjedniku u suprotnosti je s mojim radom i osobno prihvaćenim načelima kroz cijeli moj život.

Očekujem da ćete izvršiti vašu zakonsku obvezu.

Ivan Cerovac, dirigent


Podsjetio bih i na Cerovčevo objašnjenje u Vjesniku zašto smatra da su Vice Vukojević i Božo Vukušić krivi da do sada nitko nije osuđen ni za jedno Udbino ubojstvo.

Nekadašnji direktor Zagrebačke filharmonije aktivan je i na blogovima: Cerovac komentira, Ivan Cerovac i Glazbeni studio Cerovac (GSC), Dugo Selo.

Ova me polemika podsjetila da je za travanj bio najavljen nastavak suđenja Krunoslavu Pratesu optuženom u Njemačkoj da je kao suradnik Udbe (Josipa Perkovića) pomogao u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Neki zabrinuti promatrači, slično Cerovcu u slučaju Bušić, misle da će odgovornost za eventualni neuspjeh suđenja Pratesu snositi Božo Vukušić i Vice Vukojević, koji su svjedočili u Münchenu, a Vukušić se hvalio da je inicirao proces.

Prema mojim informacijama iz Münchena, došlo je do odgode do nastavka suđenja jer je Prates povukao svoj prvotni iskaz u kom je priznao da je surađivao s Udbom (Josipom Perkovićem), odnosno da mu je dao ključ garaže u kojoj je kasnije ubijen Đureković. Bez obzira što sud kao relevantan iskaz može uzeti priznanje, a odbaciti povlaćenje, njemački tužitelji žele raspolagati neoborivim dokazima protiv Pratesa, pa su zatražili odgodu.

U međuvremenu, Njemačku će morati napustiti ministar-savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu Gordan Akrap, koji je od njemačkih vlasti osumnjičen da je kao diplomat djelovao špijunski na opstrukciji procesa Pratesu, odnosno da je kao bivši bliski suradnik Josipa Perkovića u HIS-u (Operacija Barakuda i druge) protivno diplomatskim uzusima i njemačkim zakonima djelovao tako da onemogući izvršenje pravde.


- 10:59 - Komentari (5) Isprintaj #

04.05.2007., petak

Kako sam proslavio Dan slobode medija


Prilog Darka Šokote u Dnevniku HTV-a o Danu slobode medija


Dan slobode medija naslov je tribine koja je jučer održana u prostorijama Kluba kulture u sklopu festivala Culture Shock (u Križevcima op. ž.p.). Gost tribine bio je slobodni novinar Željko Peratović. Iako se radi o jednom eminentnom novinaru, koji je te večeri trebao gostovati (gostovao, vidi video) u središnjem Dnevniku HTV-a, te novinaru koji je umnogome pridonio novinarstvu na našim prostorima, posjećenost tribine bila je vrlo slaba. Kao novinar Željko Peratović je radio za brojne dnevne i tjedne listove u Hrvatskoj.

Govoreći o svojim počecima, radeći tada u Vjesniku, prisjetio se svoje prve ratne reportaže iz Vukovara 1991. godine i tada zakulisnim političkim igrama koje su bitno utjecale na njegovu odluku da se posveti istraživačkom novinarstvu. Istaknuo je kako je novinarstvo tada odigralo važnu ulogu ne samo u obrani Hrvatske već i u rasvjetljavanju bitnih problema kao što je primjerice privatizacija. Govorio je i o utjecaju vladajućih struktura na medije u Hrvatskoj, te o nekim osobnim iskustvima pritisaka na njega i njegove kolege.

Govorio je o slobodi medija devedesetih godina i danas, o medijima kao korektivima, „psima čuvarima“ demokracije, oblikovateljima zdravoga javnoga mijenja a koji to nisu. Naglasio je kako su u najtežem položaju lokalni novinari. Pedeset posto lokalnih medija nalazi se u vlasništvu lokalne samouprave, što bitno utječe na objektivnost i istinitost informacija. Na kraju, dotaknuo se i teme senzacionalizma u novinarstvu koje je preplavilo naš medijski prostor, gdje se više ne poštuju ni osnove novinarske etike i kodeksa ponašanja novinara. Tribina je trajala nešto više od dva sata, a moderator je bio Sandro Novosel.

Zvonimir Leskovar, Križevci.info, Petak, 04 Svibanj 2007


Sinoćnja tribina u Križevcima (photo by Segej Novesel)


- 18:23 - Komentari (1) Isprintaj #

Spam attacks na mailbox 45 linesa


Cleanup Process


mail/neomail-trash: disinfecting.... . . . . . ..purged message 6 (infected with Email.Phishing.RB-628).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 70 (infected with Email.Phishing.RB-628).. . . . . . . . . . . ...done
mail/spam: disinfecting.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 34 (infected with Worm.Stration.pac-1).. ..purged message 35 (infected with Worm.Stration.pac-1).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 98 (infected with Email.Phishing.RB-628).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...done
mail/peratovic.net/xxxxxx/spam: disinfecting.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 275 (infected with Email.Phishing.RB-628).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 326 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 363 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. ..purged message 364 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...done
mail/peratovic.net/xxxx/spam: disinfecting.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 62 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. . . . . . ...done
mail/peratovic.net/xxxxx/spam: disinfecting.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 167 (infected with HTML.Phishing.Bank-1177).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 303 (infected with Trojan.Small-zippwd-12).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 335 (infected with Email.Phishing.RB-628).. . . ..purged message 338 (infected with HTML.Phishing.Bank-1008).. . . . . . . ..purged message 345 (infected with JS.Feebs.BG-1).. . . . . . ..purged message 351 (infected with Email.Phishing.RB-497).. . . . . . . . . . . . . . ..purged message 365 (infected with HTML.Phishing.Bank-1063).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 385 (infected with Worm.Stration.pac-1).. ..purged message 386 (infected with Worm.Stration.pac-1).. ..purged message 387 (infected with Worm.Stration.pac-1).. ..purged message 388 (infected with Worm.Stration.pac-1).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 433 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. . . . . . . . . . . . . ..purged message 446 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. ..purged message 447 (infected with Worm.SomeFool.P.2).. ..purged message 448 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 475 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. ..purged message 476 (infected with Worm.SomeFool.P).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 532 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. . . . . . . . . . . . . . ..purged message 546 (infected with Worm.SomeFool.P).. ..purged message 547 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 580 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. . . ..purged message 583 (infected with Worm.SomeFool.P).. ..purged message 584 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. . . . . ..purged message 589 (infected with Email.Phishing.RB-628).. . . . . . ..purged message 595 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 612 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 631 (infected with Email.Phishing.RB-675).. . . . . . . . . . . . . . . . . ..purged message 648 (infected with Worm.SomeFool.P).. ..purged message 649 (infected with Exploit.HTML.IFrame).. . . . . . . . . . . . . . ..purged message 663 (infected with HTML.Phishing.Bank-1184).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...done


Cleanup Complete!


Svi koji ste mi slali mailove, a ja im na njih nisam odgovarao, sada znate u čem je bio problem. Znanim i neznanim virus-spamerima možemo samo poručiti: Ništa nas neće zaustaviti!

- 14:15 - Komentari (2) Isprintaj #

02.05.2007., srijeda

Odvjetnik Nobilo i RBA u trgovini nekretninama


Odvjetnik Anto Nobilo je od stečajnog upravitelja Željka Klapana kupio Nadu Dimić


RBA je firmi Ante Nobila na osnovu hipoteke nekretnina Nade Dimić odobrila kredit od 1.950.000 eura


Odvjetnika Hrvoja Petrača, Antu Nobila često se povezuje s velikim poslovima u trgovini nekretninama, a kao glavnog partnera u tim pričama navodi se Milana Miću Carića, svjedoka iz suđenja Nikici Jelaviću i dečkima s Knežije.

Nobilo, Carić, ali i Ninoslav Pavić, suvlasnik EPH, nedavno su spominjani kao osobe iz sjene tvrtke Auctor koja je kupila Hypo Alpe-Adria Consultants.

Nobila i Carića u poslovima s nekretninama povezivali su i sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem (zemljište "Nade Dimić" bilo je u vlasništvu Grada Zagreba, a spominjao se i deal Kerum-Bandić-Carić-Nobilo na Bundeku).

Medijske špekulacije oko Bundeka otlrile su da je odvjetnik Anto Nobilo "Nadu Dimić" prodao Željku Kerumu.

Urednik ovoga bloga u posjedu je dokumentacije koja dijelom razotkriva način poslovanja tandema Nobilo-Carić.

Prema gore objavljenim faksimilima (kupovina Nade Dimić i kredit RBA) njih se dvojica formalno u spominjanim poslovima pojavljuju preko tvrtke Poslovni centar Krešimir čija je direktorica Blaženka Kovač Carić, Mićina supruga.

U ugovoru o kreditu, od skoro 2 milijuna eura, koji je Reiffeisen bank Austria d.d. Zagreb dala Poslovnom centru Krešimir, a kojeg 45 lines posjeduje cjelovitog, zalog su bile nekretnine Nade Dimić. Zanimljivo je da je RBA ugovorila s Nobilom kredit samo sedam dana nakon što je on ugovorio kupovinu Nade Dimić. To samo dokazuje, tvrde upućeni, koliko su povjerenje čelnici RBA imali u Nobila i Carića.

U članku 10. ovoga ugovora navodi se da su korisnik kredita i sudužnik obavezni "investirati EUR 2.400.000.000 u kunskoj protuvrijednosti, u roku do 31. 03. 2004. u obnovu, renoviranje, izgradnju nekretnina iz čl. 5.1. i 5.2. ovog Ugovora (nekretnine Nade Dimić, op. ž.p.), uz dostavljanje obračunskih situacija"...

Nakon skandala s Hypo Alpe-Adria bankom i grupacija Raiffeisen Zentralbank Österreich iz Beča postala je opreznija glede kreditiranja hrvaskih poduzetnika, pa je navodno, naložila RBA Zagreb d.d. reviziju većih iznosa kredita. Nadalje, do centrale u Beču stigla je obavijest da Poslovni centar Krešimir nije ispunio citiranu obvezu iz članka 10 ugovora, odnosno da je od posuđenog novca odvjetnik Nobilo kupio vilu na Pantovčaku (navodno kraj državne Vile Weiss). Do trenutka objave ovoga teksta do odvjetnika Nobila i Carićevih nismo uspjeli doći da čujemo njihov stav o informacijama koje su došle do centrale banke u Beču.


- 03:08 - Komentari (14) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se