08.05.2007., utorak
Nicolas Sarkozy i Hrvoje Petrač
 Kolumne, izjave i tekstovi Ive Pukanića neobično su zahvzašalni za analiziranje istraživačima međunarodne korupcije i organiziranog kriminala. U današnjoj kolumni Sarkozy i treći mobilni operator, Pukanić je upleo novoga francuskog predsjednika u potencijalni korupcijski skandal s hrvatskom Vladom. Vlasnik Nacionala tvrdi da je Sanaderova Vlada trebala omogućiti ulazak francuskom telekomunikacijskom divu Alcatelu ulazak na hrvatsko tržište preko davanja koncesije monegaškom Match Télécomu, a zauzvrat bi Francuzi jamčili Hrvatskoj otpočinjanje pregovora s EU bez uvjeta uhićenja Ante Gotovine. Kao i inače, kad god Pukanić piše o Gotovini i Francuzima, uvijek se u pozadini nalaze predsjednik Stjepan Mesić i poduzetnik osuđen za otmicu maloljetnika Hrvoje Petrač. Pukanić uvlači Sarkozyia u korupcijsku priču da bi hrvatskoj javnosti dao lažno objašnjenje vjerojatnog stava novoga francuskog predsjednika spram hrvatskog kolege Mesića i njegovih "poslova" sa Chiracom i francuskim ministarstvom obrane u kojima je posredovao Hrvoje Petrač. Koliko je meni poznato Nicolas Sarkozy kao ministar unutarnjih poslova nije bio oduševljen činjenicom da je francusko ministarstvo obrane dalo Hrvoju Petraču vilu na jugu Francuske darujući ga za zasluge u poslovima s vojno-industrijskim kompleksom Giat. Nacional je 2003. izvijestio o Petračevom poslu s Francuzima i Đurom Đakovićem: Uz tvrtku “Đuru Đaković – Specijalna vozila” kao nositelja razvoja i proizvodnje, na proizvodnji komponenti za tenk Degman uključeni su i strani partneri kao što su izraelski “Elbit”, francuski giganti vojne industrije tvrtke “Thales” i “Giat”, a iz Hrvatske su trenutačno angažirane čak 33 tvrtke. Eduard Šoštarić, 08.01.2003. Chiracovi ljudi u ministarstvu obrane jako su se opirali svakom prigovoru na račun angažmana Hrvoja Petrača uz obrazloženje da je on prijatelj hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koji Francuskoj omogućava unosne poslove s Hrvatskom. Tako se i priča koju je publicirao Le Monde da je Ante Gotovina nakon 2003. boravio na jugu Francuske (najvjerojatnije u Petračevoj vili), sve više čini istinitom. Hrvatski predsjednik Mesić prilikom zadnjeg posjeta kolegi Chiracu zajamčio je još jedan veliki posao francuskom ministarstvu obrane i vojno-industrijskom kompleksu: Francuska je koncem prošlog mjeseca hrvatskoj brodogradnji ponudila iznimno povoljan zajednički projekt izgradnje vojnih plovila. Hrvatskoj se nudi sudjelovanje u gradnji francuskih fregata FREMM i to na 16 pramčanih sekcija od kojih je svaka dužine 70 metara. Ponuda vrijedi ako bi se Hrvatska odlučila za nabavu četiri francuske korvete tipa Gowind 200, od kojih bi se samo jedna izgradila u francuskom brodogradilištu, a ostale tri u jednom od hrvatskih brodogradilišta, najvjerojatnije u Kraljevici. Radi se o vrsti posla koji se Hrvatskoj nije ponudio od trenutka njezina osamostaljenja i ne može se usporediti s niti jednim sličnim barem kad je riječ o obrambenom projektu Republike Hrvatske s nekom europskom državom. Eduard Šoštarić, 06.11.2006. Da bi posao bio realiziran Chirac i francuskom ministarstvo obrane odlučili su pomoći Mesiću koji se pred međunarodnom zajednicom kompromitirao pomažući Gotovini, pa su posao nadzora Gotovininog skrivanja povjerili obavještajnom generalu Phillipeu Rondotu. Svejedno, Ante Gotovina je svraćao u Hrvatsku, a Sanaderova Vlada pritisnuta Carlom Del Ponte uspjela je bjegunca nagovoriti da ode na Tenerife, a onda ga izručila španjolskoj policiji i Haagu. Prema nepotvrđenim podacima francuskih obavještajnih službi kod Gotovine je pronađen dio obilježenih eura od otmice sina Vladimira Zagorca Predsjednik Mesić, Hrvoje Petrač i njihovi francuski partneri iz ministarstva obrane nastavili su pritisak na Sanaderovu Vladu da blagoslovi ugovor o zajedničkom poslu na vojnim plovilima, baš kad je sudac Ivan Turudić trebao donijeti presudu za otmicu Zagorčevog sina. Turudić je Petrača proglasio krivim i osudio na šest godina zatvora, pa je francusko ministarstvo obrane, koje je usput rečeno obećalo Hrvoju Petraču basnoslovnu proviziju, moralo odustati od posla s hrvatskom na izgradnji korveta i fregata. Sa svime time, barem koliko je meni poznato, Nicolas Sarkozy nije imao ništa. No, kako su se izgledi za njegovu pobjedu na predsjedničkim izborima povećavali širio se strah u Hrvatskoj kako će se on postaviti spram predsjednika Mesića i Hrvoja Petrača i njihovih poslova s francukim ministarstvom obrane. Kuloari iz SOA-e javljaju mi o velikoj zabrinutosti obzirom na navodno prijateljstvo Sarkozyia i Marina Tomulića, po čijoj se prihvaćenoj kaznenoj prijavi u Parizu vodi istraga o upletenosti Stjepana Mesića i Hrvoja Petrača u pokušaj Tomulićevog ubojstva za koji je prijavljen Marko Nikolić. Mada smo nedavno mogli čuti izjave ljudi iz Sarkozyieve stranke da se o ulasku Hrvatske u EU neće odlučivati na francuskom referendumu, odnosno da nam Francuska neće postavljati prepreke na putu u Europu, ali da se protive da Turska postane član, Ivo Pukanić, da bi pokrio razotkrivanje mogućih prljavština hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, piše da bi nam Francuska pod Sarkozyiem mogla praviti probleme jer da eto ona blokira europski ustav. P.S. Na pomolu je još jedna međunarodna blamaža s trgovinom/švercom oružja uz koju se povezuje predsjednika Stjepana Mesića. Na zadnjem saslušanju povodom hrvatskog zahtjeva za izručenjem, osumnjičeni Vladimir Zagorec zatražio je od austrijske sutkinje izuzeće javnosti. Ne bez jakog razloga, uvjeravaju me izvori bliski austrijskom pravosuđu. On se navodno sprema zatražiti politički azil u Austriji na temelju prigovora da ga predsjednik Stjepan Mesić progoni jer je, između ostalog, odbio sudjelovati u švercu raketa S-300 Iraku, a zbog čega je pod Mesićevim pokroviteljstvom u Zagrebu, početkom navedene godine, navodno boravio Saddamov šef obavještajne službe. Prema istim izvorima, u poslu s Irakom i S-300 trebao je sudjelovati i Mesićev šogor Žarko Pavlina. |
