Rajko Perić i Milan Latas (Svi Perkovićevi ljudi 2.)
Proučavajuči blog Obavještajna hobotnica naišao sam na post o Rajku Periću, visoko pozicioniranom djelatniku VSOA (navodno desnoj ruci generala Gordana Čačića, formalnog šefa vojne tajne službe) i prisjetio se da mi je svojedobno o istoj osobi govorio Ivan Grbavac Cobra:
U prošlom broju Globusa, u vezi s napisima o šibenskoj aferi, potvrdili ste vjerodostojnost dokumenta po kojem su tadašnji visoki časnici HV-a Tomislav Mičić i Stipe Botica 1991. neovlašteno "zaposjedali vojne stanove". U naknadnom razgovoru dodali ste da niste u potpunosti zadovoljni "Globusovim" tekstom. Zašto?
- Nisam zadovoljan jer niste objavili puno ime i prezime i danas djelatnog pripadnika SIS-a Rajka Perića. Naime, imam dokumente po kojima je on još u prošlom sustavu izbačen iz SUP-a zbog kriminalnih radnji.
* Zašto inzistirate baš na njemu?
- Kada ste pisali o kriminalu u VP-u Šibenik, objavili ste dokumente da je načelnik SIS-a u Šibenik Tvrtko Pašalić imao policijski dosje otprije, a obnašao je funkciju načelnika SIS-a. Postavlja se pitanje: kako su u tako osjetljivu službu primani ljudi s policijskim dosjeima?
* Tko je odgovoran za primanje ljudi u SIS i po kojim su oni kriterijima birani?
- To pitajte gospodina Josipa Perkovića koji je 1991. ustrojavao SIS.
Pouzdani izvori 45 lines tvrde da je Josip Perković zaposlio Rajka Perića u SIS, i da je zahvaljujući Perkovićevom utjecaju kod predsjednika Stjepana Mesića, taj vojni špijun s kriminalnim dosjeom danas jedan od glavnih ljudi vojne tajne službe. Isti izvori, potvrđuju i navode hobotnice o Periću, pa ću biti toliko slobodan i prenijeti njegov post:
UDBA NA SVAKOM KORAKU
Drug - Rajko Perić
Rajko Perić sin Tadije, rođen 04.01.1969. godine u Donjim Rujanima, općina Livno, državljanin BiH i RH, Hrvat,po zanimanju diplomirani kriminalista, oženjen, nema djece, stalno nastanjen u Zagrebu, R Hrvatska.
Otac Tadija Perić, rođen u D. Rujanima, radio kao građevinski radnik u Njemačkoj, trenutno kao umirovljenik živi u obiteljskoj kući u Sesvetskom Kraljevcu pored Zagreba. Majka Curka, kućanica s kojom Tadija ima troje djece /Marko, Marica i Rajko/ stalno nastanjena u Sesvetskom Kraljevcu.
Brat, Marko Perić rođen 1955. godine u D. Rujanima, također povremeno boravi na radu /rad na crno/ u Njemačkoj, stalno nastanjen sa roditeljima i svojom obitelji u Sesvetskom Kraljevcu.
Sestra Marica, udata za Peru Jureta /umro / također živi u susjedstvu sa djecom u Sesvetskom Kraljevcu. Rajko Perić osnovnu školu završio je u s. Lištani, da bi početkom 80-tih godina, preselivši se sa roditeljima u Sesvetski Kraljevac, započeo pohađati srednju policijsku školu u Šimunskoj u Zagrebu. Po završetku škole i odsluženja vojnog roka u JNA upošljava se kao policajac. Krajem 80-tih godina biva izbačen iz policije poradi zlouporabe položaja i ovlasti. Prema saznanjima, razlog za udaljavanje istoga iz policije jest sudjelovanje i posredovanje u raznim oblicima kriminalnih radnji, uključujući šverc cigaretama i drugom robom. Po napuštanju policije kratko vrijeme odlazi u Njemačku na rad, međutim, zbog lošeg prijema kod hrvatske emigracije i “gastarbajtera”, koji su ga optuživali za špijunažu u korist ondašnjih jugoslovenskih obavještajnih službi, ponovno se vraća u RH.
Početkom domovinskog rata aktivno se uključuje u postrojbe ZNG-a, potom HV-a, te veći dio službe provodi na dužnosti časnika za personalne poslove u 1.GBr “Tigrovi”. Nakon toga prelazi na službu u vojnu sigurnosno-obavještajnu službu SIS, a jedno vrijeme biva na dužnosti šefa Centra SIS-a Karlovac. Kasnije nastavlja raditi u operativi SIS-a. Koristeći dobre pozicije i prijateljske veze koje je imao kod vojnog i političkog establismenta u RH, odlazi raditi u Veleposlanstvo RH u Madridu, Španjolska, kao šef osiguranja (Sin Josipa Perkovića, Aleksandar Saša, aktualni savjetnik predsjednika RH za nacionalnu sigurnost u drugoj polovici devedesetih godina bio je zamjenik načelnika VII uprave MVP-a u čijoj su nadležnosti sigurnjaci u veleposlanstvima op. ž.p.).
Oženjen je Lenkom, rođ. Misić, rođenom 1968. godine u Livnu, završila novinarstvo u Zagrebu, djelatnicom MORH-a/ jedno vrijeme radila kao tajnica generala Ante Gotovine/, s kojom nema djece. Brat od Lenke, Boro Misić, također je aktivni časnik u MORH, uposlen u RZ I PZO. Inače, Boro je bivši časnik /vojni pilot/ JNA, oženjen Makedonkom, kojega je rat zatekao na službi u Prištini, od kuda je “prebjegao” koncem 1992. godine, preko Skoplja, te došao u Zagreb.
U rodno mjesto dolazi dva do tri puta godišnje, a najčešće se nalazi u društvu Joze Perića, zv. “Debeli”, te Blaža Granića zv. “Mile” s kojima održava dobre prijateljske i profesionalne odnose. Suradnja sa istima datira još od prijeratnih vremena, a ista je intezivno trajala u ratnim vremenima kada su isti korišteni od strane Rajka kao informatori o svim značajnijim sigurnosno-interesantnim zbivanjima sa područja Livna i šire, HR HB.
O ''Debelom'' i ''Mili'', bit će pisano u nastavku ove tematike.
Josip Perković se brine o karijeri svojih mlađih "suradnika" (Rajko Perić), spašava kolege iz SDS/SDB-a (vidi slučaj Ivana Lasića), ali i trajno skrbi o visoko pozicioniranim obavještajcima neprijateljske vojske s kojima je u dealu.
Hobotnica o kojoj piše bosanski bloger je špijunski sindikat koji ne poznaje granice država nastalih raspadom bivše Jugoslavije što je autoru 45 lines odavna poznato.
Malo tko je čuo za pukovnika JNA Milana Latasa koji se 1991. nalazio na čelu Obavještajne službe V. armijske oblasti, a zbog pomaganja u naoružavanju srpskih pobunjenika dao ga uhititi Darko Starčević, šef zagrebačkog SZUP-a. Nije se pukovnik Latas predugo zadržao u pritvoru. Hitnom intervencijom izvukao ga je pomoćnik ministra za sigurnost i načelnik SIS-a Josip Perković te mu omogućio da ode za Banja Luku, gdje je Latas ubrzo preuzeo dužnost kakvu je obavljao i u Zagrebu. To je razbjesnilo Josipa Manolića, pa je zatražio od dr. Franje TuđmanaPerkovićevu smjenu. Tuđman se lagano uzrujao i zatražio od Šuška da se provede Manolićev zahtjev. Šušak je na tri dana suspendirao Perkovića. Formalno ga smijenio, a na mjesto načelnika SIS-a postavio Markicu Rebića, koji je u svemu morao slušati Perkovića, jer je istog Šušak imenovao za svoga savjetnika za sigurnost. Dakle, apsolutna je neistina kako to piše Jasna Babić da je Perković smijenjen na zahtjev radikalnih emigranata koji nisu željeli da šef UDB-e vodi protuobavještajnu službu MORH-a. Tko je takvo što mogao tražiti od Šuška kada je veliki dio tih tzv. radikalnih, počev od Krunoslava Pratesa, preko Tomislava Mičića i Thomira Oreškovića, pa do Frane Gorete, bio dio Perkovićeve "suradničke mreže".
Kako rekosmo, Latas je nastavio karijeru u neprijateljskoj vojsci koja ga je kasnije i umirovila u Beogradu, ali mu se u Srbiji i tzv Republici Srpskoj naprosto neda živjeti. Odlučio se vratiti u Hrvatsku u čemu mu je opet pripomogao stari drugar Josip Perković, a neki izvori kažu da je u Latasovom povratku prste imao i njegov, navodno vjenčani kum, aktualni ravnatelj policije Marijan Benko.
Informacija o navodnom kumstvu Benka i Latasa mogla bi objasniti optužbe na račun ravnatelja policije da je bio suradnik KOS-a, a koje ste mogli pročitati u na ovome blogu:
PREDMET: SOA i VICE VUKOJEVIĆ
Za potrebe V. Vukojevića i njegove grupacije, Brkić (šef zagrebačke SOA-e i bliski prijatelj Mirka Norca op. ž.p.) izvan svog djelokruga rada se petlja u kadroviranje u kriminal. policiji i obrade organiziranog kriminala što izaziva nezadovoljstvo M. Benka, Nađa i Tomurada koji imaju detaljnijih saznanja o Brkićevim nedozvoljenim aktivnostima.
Benko je negativno ocijenio namjeru Brkića da kazneno goni prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova J. Boljkovca. Benku je takoder poznato da ga Brkić i Vukojević sumnjiče da je bio suradnik KOS-a JNA te da nije pogodan za ravnatelja policije. U tom pravcu ga pokušavaju i kompromitirati.
Još mi nije poznato tko je sastavljao gore citirano pismo, ni tko ga je proslijedio Josipu Boljkovcu, ali mogu jamčiti da ne komuniciram s grupacijom oko Vice Vukojevića i Milijana Brkića, a ni moji izvori, pa svejedno dobivam dobivam infoe podudarne onima u pismu.
Osim Benkove navodne suradnje s KOS-om koja se može izvesti iz navodnog kumstva s Latasom, indikativno je i gornje spominjanje načelnika zagrebačke policije Marijana Tomurada, za kojeg mi moji izvori tvrde da je kao nekadašnji načelnik policije u Vukovaru posredovao da rečenom pukovniku JNA Milanu Latasu budu dostavljeni domovnica i putovnica, dokumenti za čije su "vađenje" navodno zaslužni Perković i Benko.
U svakom slučaju, Milan Latas se ovih dana umirovljenički šeta Zagrebom, a eventualna rasprava o tome je li bilo elemenata da ostane u pritvoru, odnosno bude kazneno gonjen, u javnosti će biti izokrenuta u vječnu priču o sukobu poštenih udbaša (Perković) i profesionalnih policajaca (Benko i Tomurad) sa silama mračne desnice (Vukojević i drugi).