online

nulla dies sine XVL lineae




31.10.2006., utorak

Još o Mesiću i Smokvini

Ustrajan je u tome da je riječ o ratnom zločinu jer tko je "u tim vremenima rata pljačkao Hrvatsku, taj je ratni zločinac i taj zločin ne zastarijeva" i svi koji su mogli doći do novca morali bi napraviti bilancu, kaže Mesić. Smatra da je to put kojim bi se vidjelo kako su "neki bokci postali milijunaši".
Razgovarao sam s predsjednikom Švicarske Konfederacije, a isto tako i s Austrijancima, i svi su rekli: ako vi pokrenete postupak, naše banke mogu dati na uvid račune. Prema tome, očito je da neke institucije blokiraju postupak istaknuo je Mesić i rekao da očekuje da se sada pokrenu svi postupci, a ako ne bude tako, "prozvat će javno one koji ne pokreću postupke jer je riječ o pljački stoljeća. Onaj tko je otvorio račun u inozemstvu i tko je trošio mora odgovarati, jer samim tim što se nisu otvarali računi u Hrvatskoj, znači da netko nije imao povjerenja u Hrvatsku".
Među institucijama koje su dužne pokrenuti postupak Mesić vidi policiju, Državno odvjetništvo, Ministarstvo financija, HNB...

Jasmina Popović, Večernji list, 31. 10. 2006.


Sve do istupa Hrvoja Petrača protiv Vladimira Zagorca, Predsjednik Stjepan Mesić je šutio o onome što je znao o tajnim računima. Sada, ne samo da se nezakonito upleo u istragu o računima, ali i sudski proces Hrvoju Petraču, što mu ne zmajeraju sudac Ivan Turudić i Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, već se prijeti ostalnim državnim isntitucijama što ne pokreću postupak u slučaju ratnog zločina, kako je on okarekterizirao pljačku iseljeničkog i novca od prodaje državnih stanova.

Radovan Smokvina se u jučerašnjem mailu 45 linesu u 9 točaka obrušio na Hrvoja Šarinića, kojeg je tužio u Austriji za pronevjeru novca iz Villacha: Šarinić gubi pamćenje. Reagirajući na Predsjednikov razgovor na Hrvatskom radiju kojeg prenosi Večernjak, gospodin Smokvina nam je poslao više dopisa iz kojih je vidljivo da Stjepana Mesića nije zanimala sudbina opljačkanog novca sve dok se s tom pričom nije pojavio Hrvoje Petrač.
Zadnja Smokvinina požurnica Mesiću zbila se nekoliko dana prije Petračeva izručenja Hrvatskoj, ali iseljenik koji se sam bori za istinu o iseljeničkom novcu, na nju još nije dobio odgovor.

Predsjedniku Republike 23. rujna 2004.
Stipi Mesiću
Pantovčak 241
10 000 Zagreb


Poštovani gospodine predsjedniče

Prošlo je više od 10 mjeseci otkako sam Vam osobno predao dokumente „Novac Iseljenika“vezane na bankovna konta u Villachu . Među dokumentima se nalaze i izvodi iz banke iz kojih je vidljivo na čija konta je isplaćivan novac po nalogu gospodina Šarinića.
U prošloj predizbornoj kampanji obećali ste biračima da ćete vratiti novac koji je pokraden
Hrvatskoj te ste time preuzeli obavezu koju trebate ispuniti.
Iz priloženih dokumenata je uočljivo da je to djelomično ostvarljivo, jer kako je poznato, Vi ste dobili čvrsta obećanja, još krajem 2000.godine, od tadašnjeg ministra VP Švicarske gospodina Josepha Deissa (danas predsjednik Švicarske), da je Švicarska spremna surađivati i predati Hrvatskoj sve relevantne informacije o bankovnim računima u švicarskim bankama i prema potrebi čak i zamrznuti konta (vidi priložen članak iz Malih društvenih obavjesti).

Prilažem Vam samo nekoliko bankovnih naloga iz kojih se vide brojevi konta i naslov na koji su poslani novci. (UBS Konto 9981-582365 Dragica; 9981-410526 Dragica; Konto od Teax komerz AG u Zürichu, Konto XTC. 9981-410 526 Sparkasse Klagenfurt Dragica…).Zar ne bi bilo korisno i moralno doznati tko je «Dragica».

Ako već do danas nije ništa poduzeto sa strane rukovodstva Hrvatske da se razotkrije bezskrupulozna otimačina iseljiničkog novca, već naprotiv, «državotvorno pravosuđe» to i spriječava odnosno štiti počinitelje, onda bi to bila vaša moralna obaveza da barem pokušate otkriti sudionike tog posla i time spriječite kritike na Vaš rad vaših budućih konkurenata u predizbornoj kampanji na skorašnjim novim predsjedničkim izborima. Iz navedenog računa u Villachu je djelomično plaćen i «Challenger» kojim i danas leti rukovodstvo Hrvatske, a da se ne pita tko je platio zrakoplov.

Uz poštovanje i želju da pobjedite na izborima

Radovan Smokvina
Im steig 7
CH-5432 Neuenhof


Neuenhof, 28. svibnja 2006.
Predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću

Naš znak: UKOK-28 od 28.5.2006.

Prilažem dopise od 27 svibnja 2005. kao i požurnice od 28. 10. 2005. ; 31 12. 2005.; 2.2.2006. i 16.3.2006. na koje nisam primio povratnu informaciju.
Da li ste primili predmetne dopise? Ako slučajno niste, nemojte oklijevati, a da me ne kontaktirate, jer ću Vam rado biti na punoj usluzi.

S poštovanjem

Radovan Smokvina



18.kolovoza 2006.

Poštovani gospodine predsjedniče

Prilažem Vam dopis od 27 svibnja 2005. i više požurnica na koje nisam čak ni dobio odgovor a da su zaprimljeni u Vašem uredu.

Uvjeren sam da niste promijenili adresu i da ste još uvijek predsjednik građanin.

Radovan Smokvina



Je li predsjednik Stjepan Mesić zainteresiran da su u sklopu istrage o tajnim računima ispitaju veze Hrvoja Šarinića i generala Ivana Čermaka iz vremana u kojem je Šarinić potpisivao naloge s računa u Villachu, a Čermak je bio glavni logističar HV-a. Danas Šarinić radi kod Čermaka u Tifonu kao savjetnik.
Osobno mislim da predsjednik za to nije zainteresiran jer je u dobrim odnosima s Čermakom, a general-naftaš je i prijatelj zajedničkog prijatelja Ive Pukanića.

- 14:08 - Komentari (3) Isprintaj #

Gotovinu su čuvali Petračevi ljudi

Intervjuom u današnjem Globusu, Marin Tomulić, iseljenik u Francuskoj, potvrdio je informaciju 45 linesa o atentatu na njega (Francuska policija istražuje pokušaj atentata na Marina Tomulića):

Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu."

Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.


Ako je Marko Nikolić 2002-e vozio automobil POA-e, pitanje je kakva je u svemu tome uloga Franje Tureka, odnosno Predsjednika Stjepana Mesića, koji je protežirao šefa POA-e.

Možemo mi o Tomuliću misliti što hoćemo, ali je činjenica da je on oslobođen iz hrvatskog pritvora gdje je sjedio pod sumnjom za gospodarski kriminal, na intervenciju francuske diplomacije. Konkretno je naveo da su njegovo oslobađanje zahtjevali od potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Stoga, njegova izjava o atentatu za koji je korišten državni automobil ne bi u Hrvatskoj smjela ostati prešućena od strane nadležnih državnih institucija, osobito stoga što je riječ o međunarodnom incidentu koji podjseća na likvidacije Udbe (državni terorizam).

Prva informacija o atentatu na Marina Tomulića objavljena je na 45 lines


Predsjednik Stjepan Mesić, ako iskreno zagovara istragu o tajnim računima za oružje, trebao bi u svakom slučaju konzultirati Marina Tomulića. Evo što Tomulić kaže o Hrvoju Petraču, inicijatoru obnovljene priče o tajnim računima:


ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER

Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima

Tomulić je za Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega.
"Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje Petraču. Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je Petrač preko Jamesa Cappiaua, ubojice Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije Giat u Hrvatskoj. Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a Petrač je Giatov predstavnik. Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika Mesića. Francuske službe koristile su se Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje Ante Gotovine. Po mojim informacijama, Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi Tomulić.

Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.


Zanima li hrvatskog predsjednika je li istina da je Hrvoje Petrač bio logističar Ante Gotovine kao što to tvrdi Marin Tomulić?
Zbog vlastite upletenosti u skrivanje Gotovine, Stjepan Mesić bi najradije da Tomulićev intervju nikada nije objavljen.

Drago mi je da u Globusu prate 45 lines i da su barem djelomično odmaknuli od deala dogovorenog na Večeri kod Mesića. Zapravo, izgleda da je u Globusu jedino Gordanu Maliću zabranjeno pisati o Hrvoju Petraču i tajnim računima.


- 12:04 - Komentari (2) Isprintaj #

30.10.2006., ponedjeljak

Državno odvjetništvo tvrdi da je Gordan Malić objavio državnu tajnu


Odgovor_DORH0



Izvještava nas Ivica Đikić u prošlotjednom Feralu da Globusov novinar Gordan Malić već 15 mjeseci čeka odgovor DORH-a na ponudu nagodbe. Malić od države traži naknadu štete u iznosu 300.000 kuna zbog prekršenih ljudskih prava od strane POA-e (danas SOA) u tzv Prezentaciji POA-e državnom vrhu. Ispostavlja se da je Malić očekivao da će Mladen Bajić uz asistenciju Branka Šerića, novinarova odvjetnika i prijatelja Glavnog državnog odvjetnika, pristati na njegov nejavni zahtjev. Kako se ispostavilo, Bajić je zavlačio obojicu, pa je stvar dospjela u Feral.

Da bi se Bajić možda predomislio još ga se podsjeća da sam ja nakon odbijene nagodbe tužio državu za 800.000 kuna. Drago mi je da je Malić zatražio nagodbu. Ne veseli me da je to do sada tajio. No pobrinut ću se da se njegova pravna stvar nađe u spisu moje tužbe, pa makar se Malić, Šerić i Bajić tajno nagodili.

Obavijest za neupućene: Državno odvjetništvo u zadnje vrijeme pristupa tajnim nagodbama u više značajnijih slučajeva gdje su građani tražili nakanadu štete zbog postupaka državnih tijela prema njima ili njihovim obiteljima. Tajna nagodba podrazumijeva obavezu oštećenika da o predmetu nagodbe neće više govoriti u javnosti. Mladen Bajić se nada da će na taj način udovoljiti onim građanima kojima je novac primarni motiv za nagodbu, te da će na taj način prikriti neugodne detalje po državu, što bi sve skupa moglo nagnati nove građane da tuže.

Ako, pak, Gordana Malića zanima kako ga je Državno odvjetništvo proglasilo otkrivateljem državne tajne, neka pročita dio odgovora koji sam dobio od DORH-a povodom moje tužbe:

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U ZAGREBU
Građansko upravni odjel
Zagreb, Trg bana J. Jelačića 6
Broj: P-DO-37/06
Zagreb, 01. veljače 2006.


Na broj: Pn-6608/05


OPĆINSKI SUD U ZAGREBU


Pravna stvar:
Tužitelj: Peratović Željko


Tužena: Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom
odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel




ODGOVOR NA TUŽBU


III

U odnosu na «Informaciju o pozadini nekih novinskih natpisa o slučaju Gotovina» tužena navodi da je predmetni dokument označen oznakom državna tajna.

Zakonom o zaštiti tajnosti podataka određeno je što se smatra državnom tajnom te je navedeno da su državna tajna podaci koji su zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona određeni državnom tajnom, te otkrivanjem kojih bi nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni mteres Republike Hrvatske. Ujedno je propisano da podaci za koje je nadležno javno tijelo utvrdilo da predstavljaju državnu tajnu označuju se oznakom "Državna tajna". Člankom 28. navedenog Zakona propisana je dužnost čuvanja tajne te je utvrđeno da je svatko dužan čuvati državnu, vojnu, službenu, poslovnu ili profesionalnu tajnu, bez obzira na način saznanja tajnih podataka ili pribavljanja odnosno stjecanja mogućnosti uvida u tajne podatke, a nedvojbeno je da se radi o tajni.

Predmetni tekst označen je oznakom «državna tajna», te kao takav nije smio biti objavljen. Tužena se ujedno poziva i na Zakon o pravu na pristup informacijama u kojem je navedeno da će tijela javne vlasti uskratiti pravo na pristup informaciji ako je informacija zakonom ili na osnovi kriterija utvrđenih zakonom proglašena državnom tajnom. Ovlaštenik ostvaruje pravo na pristup informaciji podnošenjem usmenog ili pismenog zahtjeva nadležnom tijelu javne vlasti.

Tekst koji je označen kao državna tajna objavljen je u tjedniku «Globus», a da prije objave nije postupano sukladno zakonskim odredbama te se novinar (Gordan Malić op. ž.p.) tjednika nije obratio čelniku tijela odnosno ovlaštenoj osobi s upitom glede predmetnog teksta.

Člankom 6. Zakona o medijima propisana je dostupnost javnim informacijama. Navedenim člankom je propisano da u cilju objave informacija putem medija tijela koja obavljaju javnu službu i/ili dužnost dužni su davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga. Također je propisano da je čelnik tijela dužan sukladno zakonu urediti način davanja informacija za javnost te odrediti osobu koja osigurava dostupnost javnim informacijama sukladno ovom i posebnom zakonu. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da se može uskratiti davanje informacija kada su tražene informacije radi zaštite javnog interesa na propisan način određene kao državna tajna.

Tužena navodi da je nakladnik znao i morao znati za ove zakonske odredbe i zakonit način postupanja prilikom objave ove informacije. Slijedom iznesenog a sukladno čl. 21. ZM nakladnik koji je informacijom objavljenom u medijima prouzročio drugome štetu dužan je tu štetu naknaditi. (Da, ako Državno odvjetništvo podnese optužni prijedlog nadležnom sudu, a to Mladen Bajić nije učinio, pa bi sukladnom tom zakonu trebao odgovarati za nečinjenje, op. ž.p.)

Nastavno za istaknuti je da uvidom u "Informaciji ..." nema podataka da je POA primjenjivala mjere tajnog prikupljanja podataka prema tužitelju. U «Informaciji....» tužitelj se spominje jedino na trećoj stranici gdje je utvrdeno da je ovdje tužitelj u Vjesniku od 15. listopada objavio članak pod nazivom « Gotovina ljetovao na otoku Kapriju kod Šibenika» a da je autor tog članka tužitelj ne spori.


P.S. U mom su slučaju zamjenicu općinskog državnog odvjetnika zamijenili zamjenikom županijskog državnog odvjetnika. Jedva čekam iduće ročište.


- 12:26 - Komentari (0) Isprintaj #

Ugasila se HCSP

Tužna vijest s bloga Hrvatske crnačke stranke prava:

Službeni oglas upokojitelja


Još sam u šoku. Ovakav razvoj događaja nisam ni sanjao.


- 11:15 - Komentari (2) Isprintaj #

27.10.2006., petak

Svi smo mi Branimir Glavaš!


Izborni stožer HDZ-a u Osijeku, 2003-e: Darko Beštek, Krunoslav Fehir i Andrija Getoš (izvor branimirglavas.com/Nacional)



Situacija s Gordanom Getoš-Magdić, tajnicom osječkog HDZ-a 1991-e koja je u istrazi o ubojstvima na Dravi priznala da je prenosila Glavaševe naloge za likvidacije, jako se zakomplicirala.

Otac Andrija Getoš tvrdi da poguban utjecaj na nju vrši odvjetnik Radoslav Arambašić te da uopće ne zna zašto je pritvorena. On je prema procjeni analitičara ključna osoba koja u ovom slučaju povezuje nju, odnosno njeno priznanje s Branimirom Glavašem i Vladimirom Šeksom. Heni Erceg piše da je riječ o predratnom Udbašu na čelu osječkog SIS-a. Lako moguće jer SIS je u to vrijeme kontrolirao Josip Perković, Osječanin, zadnji šef hrvatske Udbe. Udbaši su imali najveći motiv da se u ratu dokažu u kao efikasni borci protiv Srba. Zavedena desnica danas urla protiv aktivne Udbe, a pušila je fore da su Srbi maltretirali Hrvate u Jugi i tako što su dominirali Udbom. Da je tako bilo, gospodo draga, većina Srba koja je radila za Udbu, napustila je Hrvatsku il im se izgubio svaki trag. Zašto je ta Udba onda toliko jaka i antihrvatska?

Tihomir Orešković i Mirko Norac koristili su za svoje zločinačke zamisli u Gospiću upravo lokalne Udbaše, Hrvate. Istina, u SIS-u je bitnu ulogu imao i Miki Karić, predratni Srbin koji je u ratu promijenio vjeru i naciju, ali on je iznimka.

Predratni oficir JNA Siniša Glušac bio je prisiljen od Tihomira Oreškovića sudjelovati u zločinima. Riječkom optužnicom nije terećen. Između ostalog posvjedočio je u procesu gospićkoj skupini da je Mirko Norac na Pazarištima vlastoručno ubio civilku.

U Osijeku je šef SZUP-a bio Zdravko Pejić, osoba koja je u komunizmu kao inspektor Udbe držala na vezi Vladimira Šeksa i vjerojtano kumovala njegovom kodnom imenu Sova.

On se spominje u priči oko ubojstva Mate Šabića Šabana. Po Glavašu, Pejić mu je došao s informacijom da ga Šaban želi ubiti i ako ga se želi riješiti trebalo bi ga likvidirati. Glavaš kaže da je on odbio Pejićev prijedlog. Zanimljivo je da je Pejić priznao da je Glavaša informirao o Šabanovoj rečenici (što nikako nije smio jer je on bio šef civilne službe, a Glavaš vojna osoba), ali da mu nije predlagao Šabanovo ubojstvo. Vjenceslav Bill drži da je Šabanovo ubojstvo naručio Glavaš, ali smatra da je Pejićeva informacija dolila ulje na vatru.

Pejićev podređeni Ivan Grujić imao je zadatak istraživati ubojstva civila srpske nacionalnosti. Policiji je kazao da je čak vidio krvavog Nikolu Vasića kako izlazi iz Glavaševog ureda da bi u svjedočenju pored istražnim sucem tvrdio da prvi iskaz ne važi, nego da je on Vasića istraživao pod sumnjom u terorizam. Branimir Glavaš je prepričao drugo Grujićevo svjedočenje novinarki Večernjaka Mladenki Šarić. Grujić je prije rata također radio u osječkoj Udbi.

Zar onda ne čudi da je Andrija Getoš ne samo znao što mu je kći radila kod Glavaša već i gurno svoju kćer da kod Glavaša prosljeđujući naloge za ubojstva dokazuje obiteljsko hrvatstvo.

Mene, iskreno ni ne čudi da je Getoš kao predratni udbaš postao dobar prijatelj s Vladimirom Šeksom kojeg se s pravom ratnih godina doživljavalo kao perjanicu HDZ-ovih antisrpskih jastrebova.

Na Sabor HDZ-a na kojem je Sanader porazio Pašalića Getoš je došao u kvoti Šeks-Glavaševe osječke Sanader-bojne. Zamjerio mu je to i Krešimir Alerić, bivši zamjenik glavnog tajnika HDZ-a. Alerić je dugo godina radio u MUP-u i stric je Karamarkova kandidata za SOA-u Miroslava Alerića.

Kad je odbio prijeći iz HDZ-a u Glavaševu stranku, ime mu se ubrzo našlo na listi potencijalnih svjedoka koji terete Glavaša u istrazi ubojstva dvojice srpskih civila u garaži osječkog Ureda za obranu.

Iz tog je vremena i informacija:

OBITELJ GETOŠ SE NAORUŽAVA

Andrija Getoš, umirovljeni pukovnik SIS-a i uživalac predsjedničke mirovine, nedavno je podnio molbu povjerenstvu Policijske uprave osječko-baranjske za posjedovanje i nošenje oružja. Isto su učinili njegova starija kći Gordana i sin. No, povjerenstvo je odbilo sve tri molbe, smatrajući da obitelj Getoš za to nema uvjete.

Još dok se komisija nije ni razišla, uslijedila je odlučna intervencija jednog od načelnika osječkog MUP-a i izričita naredba povjerenstvu da se obitelji Getoš mora udovoljiti. Povjerenstvo je nerado promijenilo odluku, no poslušali su nadređenog, koji je upravo zahvaljujući Andriji Getošu i došao na načelničko mjesto u policiji.

Getoš je sve donedavno bio bliski suradnik Branimira Glavaša, no okrenuo mu je leđa, nakon što se ovaj razišao s vrhom HDZ-a i nakon što je isključen iz stranke. Ipak, poznavatelji prilika vjeruju da je Getošev odmak od Glavaša više rezultat njegove bliske dugogodišnje veze s Vladimirom Šeksom, pa je odvagujući između slavonskog gubernatora i aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora, ipak radije stao uz Šeksovu stranu.

Nije međutim poznato zašto se obitelj Getoš sada naoružava, mada je u Osijeku javna tajna zašto je povjerenstvo MUP-a prvotno odbilo izdati im dozvolu za nošenje pištolja.

PICAŠKANDAL, Feral Tribune, 27. listopada, 2005.


Branimir Glavaš je u svom iskazu istražnom sucu izjavio kako Andrija Getoš nije bio na mjestu ubojstva dvojice srpskih civila u garažama kako je to izjavio zaštićeni svjedok u postupku.

Nije poznato je li Getoš taj zaštičeni svjedok.

I onda jučer Radoslav Armabašić, odvjetnik Gordane Getoš-Magdić izjavjuje:

Obitelj Getoš prodala je vlastitu kćer Gordanu jer joj je otac Andrija savjetovao da šuti i prihvati svoju sudbinu, a prijeteće poruke i pozive u pritvoru upućivali su joj poslovni partneri njezina supruga

T. Novak, A. Milković, Jutarnji list, 26.10.2006.


Pored čudne uloge Andrije Getoša, sumnjičav sam i što se tiče lika i djela odvjetnika Aramabašića. On je u inkriminirano vrijeme bio istražni sudac i nije procesuirao ni jedan od slučajeva ubojstava civila koje je čak policija obradila. Važio je za Glavaševog bliskog suradnika, a Vjenceslav Bill ga izravno optužuje da je sudjolovao u zločinima te da je odgovoran za njegovo ranjavanje.

Čak da i netko uputi službeni zahtjev da se Arambašića isključi iz postupka zbog sukoba interesa, bojim se da tom zahtjevu neće biti udovoljeno. Tako je odvjetnik Slobodan Budak jedan od zastupnika oštećenih na suđenju gospićkoj skupini tražio izuzeće odvjetnika Oreškovića i Norca Željka Olujića i Ivana Kerna jer su u inkriminirano vrijeme obnačali visoke dužnosti u Državnom odvjetništvu, pa mu nije udovoljeno.


- 13:54 - Komentari (8) Isprintaj #

25.10.2006., srijeda

I Ferdinand Jukić instruiran od Stjepana Mesića

Drago mi je kad se informacije kojima raspolažem potvrde, ali obično, pritom osjećam i gorčinu.
Tako sam zadovoljan što je Ferdinand Jukić u današnjem intervjuu Večernjem listu potvrdio informaciju s 45 lines da je prošli tjedan (u četvrtak) dao opsežan iskaz Državnom odvjetništvu (Uskoku) te da je i on, pored Terezije Barbarić, svjedok koji se najprije konzultirao s predsjednikom Stjepanom Mesićem, i čije svjedočenje nadzire Mesićev savjetnik Saša Perković.

VL: Poznajete li vi Hrvoja Petrača?

JUKIĆ: Da, kao dobrog i lukavog biznismena. U određenom trenutku zna povući dobre poteze i napraviti dobar posao. Ali se svemu ovome što se sada događa oko njega čudim jer je taj čovjek uvijek radio, nije se bavio otmicom djece.

Marina Borovac, Večernji list, 25.10.2006 00:58


Ovim citatom Jukić je potvrdio moju temeljnu tezu (osnaženu nemjerljivim doprinosom Kapetana Kuke) da iz čitave afere s tajnim računima stoji interes predsjednika Stjepana Mesića da se pomogne Hrvoju Petraču kojem se sudi za otmicu maloljetnog sina Vladimira Zagorca.

I zato nisam sretan što se moje informacije pokazuju točnima, a teze istinitima. Od tud taj gorak okus.

Prepiska austrijskog i hrvatskog Interpola po kojoj je Ferdinad Jukić od novca za oružje kupio sebi Badel d.d.


Zabrinut sam jer Ferdinand Jukić u prvom dijelu intervjua tvrdi za čovjeka koji provalio bankvobu tajnu računa u Villachu, Radovana Smokvinu da je nekakav pokajnik koji je Šariniću dao 40.000 švicarskih franaka da bi ušao u Sabor, da je sudjelovao u mutnim poslovima s iseljeničkim novcem, da je bio ljut na Šarinića što mu nije omogućio saborsko mjesto, pa je iz tog motiva krenuo u čitavu priču.
Čuo sam se jutros sa gospodinom Radovanom Smokvinom koji u potpunosti odbacuje Jukićeve navode, smijući se veli da Jukić naprosto laže.

U zadnje se vrijeme dosta bavim Smokvininom biografijom i sa svoje strane potvrđujem da Jukić laže kad govori o iseljeniku iz Švicarske. Bojim se da ta je njegova izjava povezana sa činjenicom da je Radovan Smokvina čitavu dokumentaciju iz Villacha, u kojoj je i prepiska između Interpola Beč i Zagreb, a u kojoj se spominje da je Jukić novcem od iseljenika kupio Badel, osobno dao u ruke predsjedniku Stjepanu Mesiću 2004., a da do danas nije dobio ni jednu povratnu informaciju iz Ureda Predsjednika što je Stjepan Mesić po tom slučaju poduzeo. Kako vidimo, predsjednik Mesić nije pozvao na razgovor Radovana Smokvinu koji je priču pokrenuo iz poštenih pobuda nego sa svjedocima pokajnicima (Terezija Barbarić i Ferdinad Jukić) dogovara koga da terete.
Ferdinad Jukić se prije ovog istupa neslužbeno hvalio kako ima dokuemnte iz kojih je vidljivo da je račun Dragica na koji je prosljeđivana lova iz Villacha služio za mutne poslove Hrvoju Šariniću s talijanskim naftašem Agipom. Obzirom na gluposti koje je izgovorio o Smokvini, sve mi je teže vjerovati da Jukić dosita raspolaže dokazima koji bi povezali Šarinića i Agip, tj riješili misteriju Dragice.

Pismo Radovana Smokvine predsjedniku Stjepanu Mesiću u kojem ga upozorava da nije ništa poduzeo povodom tajnih računa


Ferdinad Jukić ili kako ga je Jasna Babić jednom nazvala Mutni, potpuno će me razočarati ako se ispostavi da ne postoji valjani dokument kojim bi dokazao da je Franjo Tuđman zaustavio 11,6 milijuna dolara za oružje Vukovaru.

Update

Mesić manipulira istragom o tajnim računima

- 12:50 - Komentari (0) Isprintaj #

24.10.2006., utorak

Sanaderova pepelompoglavi medijska politika

Maletića, kao vlasnika izdavačke kuće Golden marketing, ponajviše zanima privatizacija Hrvatske tiskare (photo by Nacional)


Premijer Ivo Sanader je smjenivši Smiljanku Škugor-Hrnčević s mjesta direktorice Hine krenuo vaditi medijsko kestenje iz vatre koju je sam zapalio. Smiljanka Škugor-Hrnčević do trenutka smjene imala je najsnažniju podršku upravo iz HDZ-a. Glasnogovornik Vlade Ratko Maček započeo je novinarsku karijeru 1991. u Hini tako da ga sa Smiljankom Škugor-Hrnčević veže dugotrajnije prijateljstvo. Maček se posebno brine o HDZ-ovim medijskim kadrovima iz Hine. Prema informacijama iz Banskih dvora Vladin glasnogovornik često brifira i glavnog urednika Privrednog vjesnika Darka Bukovića, također dugogodišnjeg Hininog novinara.
Poznato je da je nesuđena direktorica Hine posebno bila navezana na visokopozicioniranog HDZ-ovca Miomira Žužula. Svi se sjećaju Žužulove intervencije u jedan Hinin kritički izvještaj iz Bruxellessa. Žužulu je intervenciju omogućila Simljanka Škugor-Hrnčević.

Sad najednom iz Sanaderovog tabora diskretno poručuju da je Smiljanka kadar Ivića Pašalića, pa je time prirodno nepoželjna HDZ-u.

Jednako prozirnu igru Sanader igra preko ostavke svog kućnog prijatelja Franje Maletića. Direktor Vjesnika koji je smijenio Krešimira Fijačka i bez javnog natječaja (protuzakonito) postavio za glavnu urednicu HDZ-u potpuno predanu Andreu Latinović, prošle godine tu istu potrošenu glavnu urednicu smjenjuje svojim kadrom iz Večernjeg lista, Darkom Đuretkom. E sad Sanaderov direktor daje ostavku jer da je njegov glavni urednik (postavljen, kao i prethodnica, nezakonito - bez javnog natječaja) autor imena na listi 20-ak otkaza koje je Uprava namjeravala podijeliti, a da okolo priča kako je listu sastavila Uprava. Maletić je smijenio Andreju Latinović nakon što sam ja u pismu Saboru, Vladi, Uredu Predsjednika, istu optužio za mobbing za račun Tomislava Karamarka šefa POA-e. Andreja Latinović je ostavila dosta dokaza za sobom, pa je Sanader procijenio da je napravila više štete nego koristi. Iste optužbe protiv nje iznio sam Maletićevom pomoćniku dr. Goranu Popoviću, koji sada napada Đuretka stavivši se na stranu Sindikata novinara. Popović je stvarno bio nadređen i Andreji Latinović i Darku Đuretku. Popović u ime Uprabe sjedi svakodnevno na uredničkim kolegijima, sugerira, predlaže daje u zadatak. Popović diktira uređivanje novina. O tome mogu posvjedočiti mnogi, pa i predsjednica HND-ove podružnice u Vjesniku Sanja Kapetanić.

Moje pritužbe protiv Andreje Latinović rezultirale su njenom smjenom, Đuretkovim unapređenjem i mojim otkazom. Uprava je Đuretku diktirala kako će formirati urednički tim i naložila mu da na uredničko mjesto zaposli nećaka Vladimira Šeksa, osječkog novinara Bojana Divjaka, koji se svojedobno nalazio na Glavaševoj Inicijativnoj listi za Slavoniju i Baranju. Stvarno bi bilo neprilično da je Divjak ostao u Osijeku i da podržava Glavaša u borbi protiv svog ujaka.

Vjesnikovi novinari su u zadnje vrijeme bili izvrgnuti cenzuri kakva se ne pamti od vremena Nenada Ivankovića. U svemu tome prste ima najviše uprava. E, da skine odgovornost sa sebe povodom propale akcije brzometnog otpuštanja dvadesetak zaposlenih, predsjednik Uprave Franjo Maletić otkriva poslovne tajen pa izjavljuje da je Vjesnikova tiraža 5.700 primjeraka da je Vlada samo ove godines Vjesnikom ostvarila 29 milijuna kuna gubitka. za što da je odgovoran Darko Đuretek. Taj Đuretek po Sanaderovim ljudima Maletiću i Popoviću kao da je pao s Marsa. Osobno ga je u Vjesnik iz Večernjaka doveo Maletić, koji ga je upoznao u Večernjaku jer je tamo jedno vrijeme bio pomoćnik direktora.

Meni se čini da Ivo Sanader krizu koju očekuje produbljivanjem slučaja Glavaš želi prevladati uz što širu podršku medija, pa se odlučio odreći nekih svojih sitnijih medijskih igrača (Škugor-Hrnčević i Đuretek) kako bi se prikazao premijerom osjetljivim na medijske slobode.

UPDATE:

Nadzorni odbor Vjesnika nije prihvatio ostavku Franje Maletića. Maletić sada traži da ostavku Darka Đuretka, a na njegovo mjesto će postaviti Juricu KÖRBLERA.

Juricu prati glas šarmantnog urednika

- 20:51 - Komentari (12) Isprintaj #

Zagrebačke slikopizdice (6)


Jesenji suton...

park
u parku...
ministarstvo
Stara Trešnjevka



- 19:25 - Komentari (0) Isprintaj #

Šeks zabrinut samo za svoj ugled, ne i za slobodu

On ratni zločinac? Ma dajte, to su podmetanja Ivića Pašalića! (Sanader i Glavaš u vrijeme velike ljubavi)


Navodno je predsjednik Sabora Vladimir Šeks intervenirao na HTV-u zbog izjave Vesne Škare-Ožbolt o njegovoj odgovornosti u slučaju Branimira Glavaša -> Šeks može cenzurirati HRT, ali ne i Index

Kako sam i pretopstavlja Vladimir Šeks je zabrinut najnovijim zbivanjima oko Branimira Glavaša. Kako i ne bi kad je Gordana Getoš-Magdić, 1991. tajnica osječkog HDZ-a priznala svoje sudjelovanje u ubojstvima osječkih civila Srba (slučaj selotejp) te optužila Branimira Glavaša da je on izdavao naloge za likvidacije, ali ga i prijavila da joj prijeti zbog svjedočenja. Gordana Getoš-Magdić je kao tajnica osječkog HDZ-a u inkriminirano vrijeme imala puno posla i sa Vladimirom Šeksom, predsjednikom Kriznog štaba za istočnu Slavoniju. Njen otac Andrija Getoš, umirovljeni časnik SIS-a morao je znati čime mu se kći bavila, bliski je prijatelj Vladimira Šeksa. Novinari bliski istrazi vež nalaze opravdanje za Gordanu Getoš-Magdić ponavljajući k'o papagaji da je njoj tada bilo samo 23 godine. Mirku Norcu je bilo 22 godine kad je vodio smrtonosni sastanak zapovjedajući masakr gospićkih Srba i osobno strijeljajući jednu civilku. Meni je bilo 24 godine kad sam te 1991. spasio život Vjesnikovom vozaču u Gospiću Mirku Stankoviću. Jesam li ja bio puno stariji, pa time i psihički zreliji, socijalno odgovorniji od Mirka Norca i Gordane Getoš-Magdić? Znači li spominjanje njihove mladosti u inkriminiranom kontekstu da oni nisu bili svjesni svojih postupaka? Kada ih se hvalilo za navodne podvige onda se hvalilo i njhovu mladost. Sada im se ona uzima kao olakotna okolnost.

Osobno sam skeptičan kad je riječ o mogućoj optužnici protiv Vladimira Šeksa temeljem mogućih optužbi Branimira Glavaša. Nisam siguran da Glavaš posjeduje materijale iz kojih bi nedvojbeno proizilazilo da je Šeks izdavao zapovjedi za likvidacije. To što on može izjaviti da je to Šeks činio, za državno odvjetništvo ništa ne mora značiti. Glavaš čak može teretiti i sebe pa priznati da je on zapovjedao likvidacije nakon što je dobio zapovjest od Šeksa da treba Osijek očistiti od Srba, pa da takava izjava ne bude dovoljan za optužnicu protiv Šeksa.
Još je manja mogućnost da Vladimir Šeks bude optužen po haaškoj zapovjednoj odgovornosti, dakle da je samo znao za zločine i nije ih spriječio i kaznio počinitelje. U slučaju tzv gospićke skupine nije se sudilo nikome od onih koji su znali za zločine Norca i Oreškovića, a nisu ih sprječavali, pa ni kažnjavali. Jedan od takvih bio je i Josip Perković koji je umjesto kažnjavanja Tihomira Oreškovića zaposlio kod sebe u SIS. U procesu za ratne zločine u Lori nije se sudilo Mati Laušiću koji je bio dužan spriječiti zločline osuđenih vojnih policajaca, pa onda počinitelje i kazniti, ako ih već nije spriječio. Josip Perković koji je bio nadređen Mati Laušiću u procesu Lora nije bio pozvan ni za svjedoka iako je prema izjavi u istrazi Marija Barišića znao što se događa u Lori, da je o svemu osobno bio obavještavan od Tvrtka Pašalića iz SIS-a, te da je istom Pašaliću izdavao zapovjesti o premještanju pretučenih zarobljenika iz Lore u druge dalmatinske pritvore kao ih ne bi vidio Međunarodni Crveni križ.

Kod nas će se po zapovjednoj odgovornosti suditi tek Norcu i Ademiju u slučaju Medački džep i to zato što je riječ o ustupljenom predmetu od strane ICTY-a.

Vladimir Šeks nije zabrinut za svoju slobodu dok god je potreban Ivi Sanaderu. Sanader usko surađuje s Mladenom Bajićem i Glavni državni odvjetnik ne poduzima nijednu bitnu radnju bez Sanaderove suglasnosti.

Zato nije slučajno što su glavni svjedoci protiv Glavaša HDZ-ovci koji su i sami sudjelovali u zločinu. Takve je svjedoke lako kontrolirati. Nisu oni pokojni Milan Levar ili Marijo Barišić koji nisu počinili zločine, ali su za njih znali i s njima se nisu mirili, ali se nisu dali kontrolirati nikom doli istini. Njih se nije moglo ucjenjivati zato su bili teret za svaku vlast koja želi strogo kontrolirane procese.

Premijera Sanadera ne zanima tko je ubio Milana Levara. Zato Mladen Bajić mrtav hladan može pisati Uredu Vlade za ljudska prava da je njegov zamjenik Dragan Novosel omaškom mogao napisati da je o istrazi Levarova ubojstva već obavještavao Vesnu Levar. "Znate riječ je o starom predmetu", tako Bajić piše za ubojstvo Milana Levara koje se dogodilo 2000-e godine.
Ubojstva za koja se optužuje Branimir Glavaš su se dogodila uglavnom 1991. Tu se danas ne rade omaške jer su ubojstva svježa.

Zbog svega toga, Vladimir Šeks je prvenstveno zabrinut za svoj image. Pa pobogu, on je ipak predsjednik Hrvatskog sabora, i ne može jedna bivša ministrica na javnoj televiziji kaljati njegov ugled.



- 12:29 - Komentari (2) Isprintaj #

23.10.2006., ponedjeljak

Navalite na Pollitiku


pollitika


Nova blog zajednica koja bi se ozbiljnije trebala pozabaviti hrvatskom političkom scenom, mrakova je ideja. Njegov blog aktivizam za svaku je pohvalu, pa svratite na Pollitiku i dajte svoj doprinos!

A evo dio iz moga:

Želite li shvatiti zašto je će Branimir Glavaš zbog HDZ-a u pritvor pod optužnicama za ratne zločine, a zašto SDP okuplja u vrhu stranke one koji su štitili optužene za ratne zločine, morat ćete odbaciti ideološke naočale!...

45lines.Pollitika.com, 23/10/2006 - 15:57




- 16:00 - Komentari (2) Isprintaj #

Glavaš iza brave

Glavašev boravak na slobodi okončao se odlukom suca Zdenka Posavca o pritvoru. Otvaranje slučaja selotejp u kom se HDZ-ovom otpadniku pripisuje odgovornost za ubojstva desetak osječkih Srba, za razliku od dva ubojstva o kojima svjedoči Krunoslav Fehir, naprosto nije ostavilo prostora istražnom sucu da i četvrti put odbije odrediti pritvor.

"Tijelo mogu pritvoriti ali duh ne. Nikada, nikada!" - rekao nam je uzbuđeni Glavaš nakon što smo ga upitali da nam prokomentira svoje pritvaranje.

"Sve će im biti zabadava. U meni se time rađa još veći inat." - rekao nam je Glavaš dodajući kako će ići u pritvor kad god to sudac zatraži.

Na pitanje hoće li se žaliti na odluku suca, Glavaš je odgovorio da neće. "Kome da se žalim? Ne pada mi na pamet, samo neka pritvaraju!" - uzviknuo je.

Index.hr, 23.10.2006 13:22:42


Mene samo zanima što je Glavaš mislio kad je neki dan rekao da će na tarabu, ako bude morao u pritvor?

Ma naravno, pored toga žarko me zanima hoće li pojasniti rečenicu iz Sabora, a na koju podsjeća predsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt:

"Glavaš je govoreći u Saboru rekao jednu vrlo zanimljivu rečenicu: Šeks je prošao pored svih mrtvih tijela" - rekla je predsjednica DC-a...

Index.hr, 23.10.2006 14:39:36


- 15:10 - Komentari (0) Isprintaj #

22.10.2006., nedjelja

Razjapljene istrage: Glavaš, Barbarić, Jukić

Kumovi Karamarko (sasvim lijevo) i Faber (sasvim desno) na otvorenju Vinske akademije u Kaptol centru (foto Jutarnji list)


Kako doznajemo, cijela se “operacija” odvijala na način da je Glavaš pojedinim pripadnicima SUS-a dostavljao ceduljice na kojima je bilo naznačeno koga i gdje trebaju “pokupiti” te potom odvesti u zloglasnu Dubrovačku 30 u središtu Osijeka.

“Paket” bi ondje dočekala druga ekipa, koja je potom bila zadužena za mučenje, dok je za odvođenje i likvidaciju bio zadužen treći tim. U cijeloj operaciji nitko nije znao ni za koga, osim za svoje suučesnike u bilo kojoj od faza. Mračne je ceduljice uglavnom primala Gordana Getoš-Magdić, koja je tada imala 23 godine.

Prema našem izvoru, najviše je likvidacija na obali rijeke Drave obavio pokojni Stjepan Bekavac zvani Buše, dok je u većini ostalih slučajeva, nakon dolaska na osječko šetalište uz Dravu, svojim iznenađenim suborcima naredio da pucaju.

Verica Tomić, Jutarnji list, 21.10.2006


Ispostavi li se da je novi optužni prijedlog osječke policije protiv Branimira Glavaša za izdavanje zapovjedi Samostalnoj uskočkoj satniji (SUS-u) za mučenja i bacanja u Dravu, temeljen na informacijama bivšeg Glavaševog igrača i umirovljenog časnika SIS-a Andrije Getoša (njegova je kći Gordana uhićena pod sumnjom da je prosljeđivala kriminalne zapovjedi na izvršiteljima), značiti će to dvije bitne novosti u postupku protiv Branimira Glavaša za ratne zločine.

Prvo, ovo su ozbiljnije optužbe s više inkriminiranih sudionika kao optuženih ili svjedoka pokajnika, pa je veća vjerojatnost da će se Glavaš naći u pritvoru, odnosno da će mu biti suđeno za ratne zločine nakon 15 godina.
Drugo, Getoš je čovjek Vladimira Šeksa, a za rata mu je šef bio Josip Perković, Šeksov susjed iz Baureove 40, pa se može očekivati da će Branimir Glavaš krenuti u odlučniji obračun sa predsjednikom Sabora, koji mu je 1991. bio nadređeni.

Nije samo tekst u Jutarnjem listu (novine koje su nedavno objavile sliku kumova Karamarka i Fabera u gastro rubrici) znak da je Sanaderova vlast krenula oštrije na Glavaša. Večernji list je do sada držao stranu Glavašu objavljujući informacije koje je osumnjičeni prosljeđivao novinarki Mladenki Šarić u restoranu Baltatazar. Slučaj Glavaš u Večernjaku je preuzela Tanja Božić, novinarka bliska ravnatelju SOA-e Tomislavu Karamarku i njegovu kumu Vladimiru Faberu, pa danas i tim novinama imamo najavu Glaševog uhićenja: Novi policijski dokazi dostatni za uhićenje Branimira Glavaša.

Kad je, pak, riječ o predistražnim radnjama vezanim za pronevjeru iseljeničkog i novca od prodaje državnih stanova, stanje je i dalje difuzno. Policija Novoj TV izjavljuje da nije dobila nalog Državnog odvjetništva za razgovor sa Hrvojem Petračem, čije su izjave obnovile staru priču. Moguće je da će Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić udovoljiti zahtjevu Hrvoja Petrača da osobno od optuženika za otmicu djeteta uzme izjavu o pronevjeri državnog novca i dragulja.

Kako 45 lines saznaje iz krugova bliskih predsjedniku Stjepanu Mesiću, prošloga tjedna su osobe iz zagrebačkog sjedišta USKOK-a obavile poduži razgovor na istu temu s Fedinadom Jukićem u Lipiku. Jukić je, kako nam je rečeno, prethodno odbio razgovor s jednim načelnikom u MUP-u obrazloživši da je riječ o osobi koja ga je svojedobno pokušala reketariti na slučaju Badel. S druge strane, Terezija Barbarić, ranije Biljana Sučić, upućena je iz kabineta Mladena Bajića da prije nego što da iskaz u Državnom odvjetništvu, obavi razgovor u Uredu predsjednika. Prema informacijama bliskim Pantovčaku, ključna svjedokinja u slučaju pronevjere iseljeničkih i državnih novaca pod okriljem šverca oružja, do sada je u proteklih 10 dana, dva puta bila na razgovoru kod Predsjednika Stjepana Mesića. Tim je razgovorima bio nazočan i Saša Perković, predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost, iako je Terezija Barbarić upozorila Predsjednika Mesića, da je njegov otac Josip, bio u tijesnim odnosima s Hrvojem Petračem i Vladimirom Zagorcem.

P.S. Danas mi je beogradska Politika objavila tekst na temu Sport i nasilje: Mržnje i igara.
Ako Vlatko Marković oštro ne prosvjeduje, nisam ništa napravio!

- 13:06 - Komentari (10) Isprintaj #

21.10.2006., subota

Francuska policija istražuje pokušaj atentata na Marina Tomulića


Marin Tomulić je 24-i na Globusovoj listi švercera oružjem


Nekadašnji suradnik Josipa Manolića, bivši emigrant iz Francuske Marin Tomulić prijavio je pred par godina francuskoj policiji pokušaj atentata. Prema zadnjim informacijama iz Francuske do kojih je došao 45 lines, glavni sumnjivac je Marko Nikolić zvan Markoni, osoba koja je na prvom suđenju za ubojstvo Vjeke Sliška dobila 30 godina zatvora kao organizator atentata koji je izveo James Marty Cappiau.

Nikolić je u međuvremenu poslao mailom svoju sliku Globusu, navodno iz Kolumbije, gdje se skrasio od potrage hrvatske policije.

Tomulić pak živi u Francuskoj kamo se vratio iz Hrvatske nakon optužbi da je financijskim malverzacijama oštetio PIK Vrbovec i Jadrankomerc iz Crikvenice.

Od izvora bliskog Tomuliću doznajemo da je on iz posla nabave oružja za Hrvatsku izišao nakon jednog incidenta s Jamesom Martyiem Cappaiauom koji mu je navodno, dok je Tomulić boravio u inozemstvu, provalio u ured tvrtke preko koje se uvozilo oružje, i što odnio - što uništio, poslovnu dokumentaciju. Cappaiu je tada kao i Tomulić radio za RH Alan kojem je na čelu bio Vladimir Zagorec.

Marin Tomulić nekada je bio blizak s generalom Martinom Špegeljom i predsjednikom Stjepanom Mesićem, ali, navodno, o svojim problemima s "atentatorom Markonijem" ne želi opterećivati hrvatskog predsjednika, koji je poznat po tome što se ne petlja u rad stranih policija i pravosuđa, a posebno se kloni uplitanja u rad domaćih represivnih organa i institucija.

- 01:29 - Komentari (10) Isprintaj #

20.10.2006., petak

Pismo o Golubu iz Frankfurta

Mig

Boksački menadžer Željko Golub koji je bio u publici i okrivljeni Hrvoje Petrač u jednom su se trenutku pogledali i namignuli jedan drugome. Golub je lani u Hrvatsku doveo i Dona Kinga.

Dušan Miljuš, Jutarnji.hr, 19.10.2006


Evo maila iz Frankfurta koji sam dobio kao reakciju na ovu vijest o namigivanju Petrača i Goluba:

Željko Golub boksački menager kojega je primio gradonačelnik Bandić ali i predsjednik Mesić, kum je prijatelja gradonačelnika Bandića i predsjednika Mesića, stanovitog Željka Šelendića, proizvođača stolica za "Vatroslav Lisinski" i ljevačkog obnovitalje kipa Bana Jelačića. Kako je kuća gospodina Šelendića za predsjednika Mesića i gradonačelnika Bandića ono što je nekoć bila Zvečka za novovalnu generaciju, nimalo ne čudi da su čovjeka sumnjičenog za ubojstva bankara Ibrahima Dedića i Marka Sliška s naročitim uvažavanjem primili iBandić i Mesić.

Uostalom, to što je Golub posjetio Mesića na Pantovčaku nikako nije presedan: predsjednik je u svome Uredu ugostio i Lluzima Krasinqija, pa nikome ništa! Kroz ured prolaze tisuće ljudi, i otkud predsjednik može znati koga sve prima.

P.S. Željko Golub i Željko Šelendić ljetos su krstariri na Šelinoj jahti od Splita i Zadra, pa uokolo


Svašta tu ima. Recimo, meni se čini uvjerljivim da su dragulji koje je Vladimir Zagorec povjerio Hrvoju Petraču da ih proba prodati u jednom trenutku bili kod Jamesa Martyia Cappiaua kao što je o tome u prošlom Globusu pisao Mark Cigoj. A što to znači? Da je Cappiau dragulje moguće dobio od Petrača. Poznato je da je Cappiau kasnije ubio Vjeku Sliška, pa ni ne čudi da je tadašnji Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski htio s tim u vezi ispitati Hrvoja Petrača.

Uvjeren sam da Predsjednik Stjepan Mesić nema nikakve koristi od ovih ljudi, a da je to što im poklanja svoje povjerenje rezultat njegove dobrodušnosti.

- 18:01 - Komentari (3) Isprintaj #

19.10.2006., četvrtak

Svi Sveti i Duhovi na Trešnjevki

kriz_cvijece
Trešnjevački plac se pripremio za Sve Svete i Duhove

- 11:13 - Komentari (8) Isprintaj #

17.10.2006., utorak

Pukanić u obrani međunarodnog švercera oružjem

U četvrtak, 12. listopada 2006., pročitao sam jednu od najsramnijih stvari koje su izišle u hrvatskim novinama u posljednje vrijeme. Na 48. stranici Vjesnika, lista koji financira država, objavljen je članak u kojem se novinari otvoreno hvale kako su trgovca oružjem Petra Perničku cinkali češkom državnom odvjetništvu i kako ga zbog toga čeka novo suđenje u domovini.

Ta bi vijest prošla potpuno nezapaženo da Petr Pernička nije jedan od rijetkih ljudi iz inozemstva koji su pomogli Hrvatskoj da se oslobodi srpske okupacije. Naime, tvrtka Winsley za koju je radio bila je jedan od glavnih nabavljača oružja u Hrvatskoj za što joj je isplaćeno oko 90 milijuna dolara. Zahvaljujući njoj Hrvatska je uspjela nabaviti ozbiljno naoružanje: avione, helikoptere, lansere, rakete S-300, protutenkovske uređaje, najpovoljnije i najbolje kalašnjikove i milijune metaka. Cijena koju joj je za to plaćala Hrvatska, koja je bila pod embargom, u tim je okolnostima bila i više nego povoljna. Dakle, Petr Pernička i njegovi kompanjoni Josef Rotheichner i Zvonimir Zubak bili su superkorektni što se tiče pomoći Hrvatskoj i cijena koje su za to trebale biti plaćene. A sada državni list zemlje koja je spašena velikim dijelom zahvaljujući ljudima kao što je Pernička istog tog Perničku trpa u zatvor, i još se tome veseli! Ako to piše list koji financira država, znači li to da je to ujedno službeni stav Sanaderove vlade? Ako jest, onda je on sramotan kao što je sramotan i članak u Vjesniku.

Ivo Pukanić, Nacional, 16.10.2006.


Ivo Pukanić je posvetio ovotjednu kolumnu napadu na Marina Deškovića, rijetku nadu istraživačkog novinarstva u nas koji se drznuo profesionalno pisati o Petru Pernički, poslovnom partneru Hrvoja Petrača.

Nakon analize informacija koje su dobili od Vjesnika, Češko državno odvjetništvo će službeno zatražiti od zagrebačkog Općinskog suda spis o tužbi koju je protiv Hrvatske podnio Zvonko Zubak, potvrdio nam je zamjenik Državnog odvjetnika Republike Češke, mr. Jan Jakovec.

»Ako u spisu stoji da je tvrtka Winsley prodavala oružje Hrvatskoj dok je trajao embargo, iako u Češkoj postoji rok zastare od deset godina, iz toga će biti očito da se Pernička bio upustio u protuzakonitu djelatnost.
Uvjeren sam da će ti dokazi ukinuti prvostupanjsku oslobađajuću presudu Pernički«, rekao je za Vjesnik Jakovec, koji inače osobno zastupa tužiteljstvo u ovom slučaju.
Podsjetimo, Vjesnik je prije dva tjedna otkrio kako je na zagrebačkom Općinskom sudu, Petr Pernička, međunarodni trgovac oružjem kojega je State department 1998. stavio na »crnu listu« zbog optužbi da je ruskim mlažnjacima MIG-21 snabdijevao režim u Sjevernoj Koreji, saslušan kao svjedok.
Njegov iskaz u kojemu je ustvrdio da je tijekom trajanja UN-ovog embarga u Hrvatsku krijumčario MIG-ove, helikopterske topovnjače Mi-24, transportne helikoptere Mi-8, za što mu je prema vlastitim riječima isplaćeno 80-90 milijuna američkih dolara. Vjesniku je bio zanimljiv budući da je Pernička u kaznenome postupku u Češkoj mjesec dana ranije bio nepravomoćnom presudom oslobođen optužbi da je ikada krijumčario oružje.

Češko je tužiteljstvo isprva bilo suzdržano

Štoviše, otkrili smo da osim Perničkina iskaza u spisu u Zagrebu postoji čitav niz dokumenata koji ukazuje da je upravo Pernička bio vodeća figura off-shore tvrtke Winsley finance limited, koja je Hrvatsku opskrbljivala oružjem u vrijeme dok je vrijedio međunarodni embargo.
Češko državno odvjetništvo koje nije imalo pojma o tome da se u Hrvatskoj vodi spor u kojemu zapravo krijumčar oružja pokušava dokazati da je krijumčario oružje te kršio UN-ov embargo, isprva je s velikom rezervom uzelo navode iz Vjesnika, no ubrzo su shvatili da spis na zagrebačkom Općinskom sudu obiluje dokazima za kazneni postupak u Češkoj.

Marin Dešković, Marijan Lipovac, Vjesnik, 12. listopada 2006.


Svojedobno je bivši ravatelj policije Ranko Ostojić Ivu Pukanića svrstao među zaštitnike oganiziranog kiminala. Sanader daje podršku takvom Pukniću čak kade zajedno slikaju na dodjeli Top stipendija, koje su paravan za kriminalne aktivnosti. Sada Pukanić poziva Sanadera da dade Deškoviću otkaz da bi istraživački novinar kad se nađe na cesti lakše postao meta organiziranog kriminala. Sve si pomislim da ne živim u Hrvatskoj već Rusiji.

Update

Nije to Pukiju prvi put --> Koga štiti "Nacional"?


- 15:19 - Komentari (18) Isprintaj #

Vukovar, oružje, Špegelj...


Ohrabren novim saznanjima o tajnim računima koje ovih dana prikuplja predsjednik Stjepan Mesić uz asistenciju svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića, njegov izuzetno bliski prijatelj umirovljeni general Martin Špegelj, odvažio se na nove izjave o tajnim računima i švercu oružja:

General Špegelj ističe da je teško procijeniti koliko je novca završilo na privatnim računima, ali da je sasvim sigurno riječ o stotinama milijuna, a možda i milijardi eura. Pedeset ljudi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine imalo je velike koristi od nabave oružja na crnom tržištu. Najviše su se okoristili general Vladimir Zagorec i njegovi ljudi iz Hrvatske, zatim Ante Jelavić i njegovi ljudi u Bosni i Hercegovini te mnogi iz vrha tadašnjeg HDZ-a. Dodaje da je Hrvoje Petrač bio blizak suradnik generala Zagorca te da on spada u grupu od pedeset ljudi koji su se okoristili u vrijeme nabave oružja. Tvrdi, međutim, da se predsjednik Franjo Tuđman, Hrvoje Šarinić te ministar Gojko Šušak nisu posebno okoristili.

Dražen Ćurić, Večernji list, 16.10.2006


Od kad sam saznao da je general Martin Špegelj iz rukopisa knjige "Sjećanje vojnika" izbacio nezgodno poglavlje o Josipu Perkoviću, Šuškovoj desnoj ruci na mjestu pomoćnika ministra obrane za sigurnost, sklon sam da mu ne povjerujem sve što kaže, i naravno, da se jače zaintereiram za ono što nije rekao.

Pa tako, ne vjerujem Špegelju kad kaže da se Tuđman, Šušak i Šarinić nisu posebno okoristili.

Prema svjedočenju Mileta Dedakovića Jastreba, general Martin Špegelj ima svoje prste u padu Vukovara. Kako je Jastreb izjavio pred godinu dana Špegelj i Tomislav Merčep su u studenom 1991. trebali dovesti pojačanje u Vinkovce i pokušati proboj prema Vukovaru, a zapravo su učinili suprotno - spriječili da do bilo kakvog pokušaja proboja dođe.

Sve sam uvjereniji da je Dedaković u pravu. Nismo čuli Špegelja ni kod Mirjane Hrge u Epicentru da je išta komentirao izjave Ferdinanda Jukića, pogotovu onu 11,5 milijuna dolara koje je Tuđman stornirao da se ne bi pomoglo Vukovaru.

Špegeljove uloge u padu Vukovara svjestan je i Branko Borković Mladi Jastreb, pa ga u "Epicentru" nismo vidjeli previše oduševljenog dok sluša starog Martina. Borkovićev nastup demantirao je i objede Jasne Babić protiv Ferdinanda Jukića da je maznuo miliju i po maraka iz Vukovarske banke i da mu to zamjera Mladi Jastreb. Pouzdano znam da su Borković i Jukić donedavno prijateljevali.

Martin Špegelj je kao Glavni inspektor obrane u to vrijeme, prema saznanjima 45 linesa, dobivao informacije da jedan dio oružja koji je trebao pomoći Vukovaru biva skrenut prema Županji te da ga se dalje transportira preko Save u BiH. Što mislite tko je i zašto srušio most između Županje i Orašja?

Špegelj je također dobivao informacije da oružje koje je trebalo doći do Dubrovnika preko Metkovića, odlazi za Čapljinu, odnosno Hercegovinu?

Trebalo bi generalu-vojniku osvježiti sjećanje ovim pojedinostima, istine radi!

A kad smo već kod istine, tajnih računa, oružja i bogaćenja, u nekoj bliskoj prigodi moglo bi se priupitati i inžinjera Hrvoja Šarinića što god konkretnije o šifri tajnog računa DRAGICA, za kojeg on izjaljuje da ga se sjeća samo po imenu i da su mu drugi (Šušak, Martinović) davali naloge da na njeg prebacuje novac. Koliko je poznato 45 linesu šifra DRAGICA odnosila se na račun za čiju je namjenu Šarinić jako dobro znao. A kao jedan od putokaza prema razotkrivanju DRAGICE pročitajte si tekst Drage Hedla: NOVAC OD PROVIZIJE NA RAČUNIMA TUĐMANA, ŠARINIĆA I MATEŠE!



- 00:25 - Komentari (6) Isprintaj #

15.10.2006., nedjelja

Nesuđena direktorica Hine optužena za mobbing


Smiljanka Škugor-Hrnčević, čije imenovanje direktricom Hine osporava Ivo Sanader ne nalazi se na listi omiljenih u državnoj novinskoj agenciji. Za neomiljenost kod kolega nije presudan njen politički stav (potpisnica je zahtjeva 555 uglednika Vladi za obacivanjem haaške optužnice protiv Ante Gotovine) kolik uvjerenje dobrog dijela novinara da se u karijeri uglavnom oslanjala na politiku, ne vjerujući pretjerano u vlastite profesionalne sposobnosti.

Novinar Ivo Lučić za kojeg se ne može reći da gaji neke "lijeve" političke stavove optužio ju je za mobbing. Hinini kuloari šapuću da je gospođi Smiljanki smetala njegova "pretjerana pismenost". Ništa čudno jer je vijest njenom kontroveznom imenovanju diretoricom Hine, na njenu inicijativu i uz njenu superviziju objavljena uz kardinanu pravopisnu pogrešku, tipičnu za tabloide u Srbiji, a neoprostivu za hrvatsku novinsku agenciju.

Obratite pažnju:
Škugor-Hrnčević diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu nakon čega je bila suradnica Večernjeg lista i Vijesnika.

Hina/Večernji list, 12.10.2006.





- 12:55 - Komentari (16) Isprintaj #

13.10.2006., petak

Hoće li Hrga biti bolja od Bage?

Sinoćnja emisija Otvoreno Mislave Bage svela se na napade Ranka Ostojića i Janse Babić na Ferdinanda Jukića. Jukić je implicite optužen i za pad Vukovara. Međutim, ni Ostojić, ni Babić, a osobito ne Bago, nisu se usudili insistirati da Jukić objasni tko je i zašto blokirao sredstva za obranu Vukovara i jesu li ta sredstva kojim slučajem otišla u Hercegovinu.

DRAŽEN BUDIŠA: »Gospodine predsjedniče, budući da smo dobili vijest da se Vukovar još brani, ja bih ponovio ono o čemu smo i sinoć govorili. Dvije tisuće naoružanih ljudi imamo u zapadnoj Hercegovini, u Čapljini. Naše su procjene da vojska neće više napadati Dubrovnik. Ja vas molim, generale, da razmislite - ako ima vremena - o prijedlogu da se te jedinice prebace u istočnu Slavoniju. Koliko ima informacija, radi se o potpuno opremljenim jedinicama.«

Sjednica Vlade demokratskog jedinstva, 17. studenoga 1991. iz knjige dr. Franje Gregurića


A nije Ferdo od jučer. Uključio se u šverc oružja 1990. preko svog predratnog prijatelja Vladimira Šeksa. U SZUP-u ga je zaposlio Josip Manolić, pa je po njegovoj i zapovjedi predsjednika Vlade Franje Gregurića "izbacio" Tomislava Merčepa iz Vukovara. Još 1991. bio je blizak s Matom Arlovićem, a nakon okupacije Vukovara kad su ga tražili prijatelji Jasne Babić iz SIS-a Nikola Krišto & co. Jukić se pojavio u Zagrebu na razgovoru sa Sanjom Modrić u društvu vukovarskog SDP-ovca Petra Bošnjakovića.

Ferdinand Jukić je bio jako blizak i sa pokojnim Gojkom Šuškom što mi je jasno stavio do znanja u kafiću hotela "Esplanade" 1997. upozorivši me da bih mogao imati ozbiljnih problema s ministrom obrane nastavim li negativno pisati o nekim njegovim potezima. A kada je imao problema s "Badelom" koncem devedesetih, osim što se za njega zauzima SDP-ovac Mato Arlović, Jukića je podržavao i Miroslav Tuđman, tada šef Hrvatske izvještajne agencije.

Zbog gore navedenih činjenica, napadi Jasne Babić i Ranka Ostojića na Jukića bili su više nego blijedi.

Zanimljiviji mi je bio manevar Jasne Babić koja je Hrvoju Petraču podigla spomenik u knjizi Zagrebačka mafija kujući u zvijezde njegovu poduzetničku spretnost i odbijajući svaku pomisao da je riječ o osobi koju se može povezati s mafijom.

Istina je da Jasna Babić u Baginoj emisiji nije Petrača povezivala sa bogaćenjem na švercu oružja za koji se sada uglavnom optužuje Vladimira Zagorca, a usputno i Ferdinanda Jukića. No, zamjerila je Petraču što se "usudio" tražiti razgovor s Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem povodom optužbi na račun Zagorca sugerirajući da bi trebao biti skromniji pa pristati na razgovor i s nekim nižim u hijerarhiji Državnog odvjetništva ili Uskoka. Začudno za njen dosadašnji rad, Jasna Babić se zgrozila nad činjenicom da se suđenje za otmicu maloljetnog Tomislava Zagorca pretvorilo u prepucavanje Petrača i Vladimira Zagorca. Za "prepucavanje" je optužila "svog" dobrog prijatelja odvjetnika Antu Nobila tako abolirajući od bilo kakve odgovornosti za uplitanje u sudski proces predsjednika Mesića.

Začudio me i Mislav Bago koji je u emisiju doveo Hrvoja Šarinića, a nije se potrudio pozvati i Radovana Smokvinu, iseljenika koji je razbio bankovnu tajnu računa u Villachu.

Smokvina će zato gostovati u "Epicentru" Mirjane Hrge na Novoj TV u nedjelju. Hrgin gost će biti i prvi ministar obrane Martin Špegelj koji je u svojoj knjizi Sjećanje vojnika iznio podatke po kojima je vidljivo da HV nije dobila značajniju količinu švercom od one koju je zaplijenila od JNA. Čini mi se da će Epicentar biti zanimljiviji od Otvorenog.

- 12:03 - Komentari (31) Isprintaj #

SOA se seli na Kunišćak



Dragi EPH-ovci (zenjedneruke),

ne znam je li vam Tomislav Karamarko rekao da će se uskoro sa najužim timom suradnika premjestiti iz Vukovarske 33 na Kunišćak 40 (bivšu zgradu HIS-a, OA-e), adresu koja će službeno postati sjedište SOA-e. Zanima me hoće li Tomica sobom povesti Pericu Martinovića i Stipu Gudeljevića (Mesićeve tjelesne čuvare iz prve predsjedničke kampanje) koje masno plaća po ugovoru o djelu, a oni trenutno besposličare po restoranima uz Vukovarsku.

Update:

Ovo je upućeno i Tomislavu Krasnecu koji nas iz dana u dan obavještava o "Zagorčevu kriminalu", a usput i o kadrovskim gibanjima u SOA-i, pa nije teško zaključiti, kao što je na web-u Jutarnjeg lista naveo Kapetan Kuka, da mu je Tomislav Karamarko izvor.

Pukovnik Dinko Majić predložen je za šefa Operativno-tehničkog centra (OTC), odnosno za vodećeg čovjeka novoosnovane službe koja će 24 sata dnevno imati mogućnost prisluškivanja i ulaska u bilo koji telefonski razgovor ili e-mail poruku u Hrvatskoj, doznaje Jutarnji list...

Kao pomoćnici ravnatelja SOA-e spominju se Josip Buljević, Renato Robina i Joško Badžim...

Tomislav Krasnec, Jutarnji list, 11.10.2006


Pitam se čime je korumpiran novinar koji je svojedobno otkrio da je Mesić pod mutnim okolnostima postao vlasnik grobnice na Mirogoju?


- 01:03 - Komentari (16) Isprintaj #

12.10.2006., četvrtak

Neuspjelo mirenje Šarinića i Smokvine

Danas je na Općinskom sudu u Zagrebu održano ročište povodom tužbe za klevetu Hrvoja Šarinića protiv iseljenika Radovana Smokvine. Šarinić i njegov odvjetnik Miroslav Šeparović, donedavni odvjetnik Vladimira Zagorca tražili su da se Smokvina ispriča tužitelju, koji bi u tom slučaju odustao od tužbe. Smokvina se odbio ispričati za izjave da je Šarinić odgovoran za pronevjeru iseljeničkog novca s računa u Villachu, pa će se suđenje nastaviti.

P.S. Ivica Đikić je u novom Feralu optužio Tomislava Krasneca i Jutarnji list da su plagirali njegov tekst iz 2002. o policijskoj istrazi vezanoj za pronevjeru novca od prodaje državnih stanova.

U drugom tekstu ZAGORAC: KODNI NAZIV DRŽAVE Đikić jako precizno analizira novonastalu frku oko Vladimira Zagorca. No, tipično za feralovsku poziciju, propušta istaknuti da je cijelu zamešanciju pokrenuo predsjednik Mesić kako bi pogodovao Petraču, a ne kako to Đikić pokušava sugerirati da bi se došlo do istine. Žao mi je što u Feralu nema ništa o nedavno dogovorenom posjetu Terezije Barbarić alias Biljane Sučić, krunske svjedokinje za dealanje novca od prodaje državnih stanova, predsjedniku Stjepanu Mesiću, odnosno Uredu predsjednika. Bilo bi zanimljivo saznati je li Predsjednik povjerio nadzor slučaja Barbarić-Zagorec svom savjetniku za nacionalnu sigurnost Saši Perkoviću, kojem je prema pisanju Berislava Jelinića iz Nacionala, povjeren nadzor istrage državnog odvjetništva o ubojstvu Ljubice Solar iz Siska. Šteta što u Feralu nema informacija o mogućoj suradnji bivšeg predsjednikova savjetnika Željka Bagića, izbačenog iz Ureda zbog bliskosti s Hrvojem Petračem, na slučaju Zagorec.

P.S.S. Mark Cigoj je u Globusu spomenuo par meni nepoznatih informacija o aferi Zagorec. Prva kaže da je je dio spornog iseljeničkog išao i na račun Vlade Pukanića, bratića vlasnika Nacionala, svojedobno bliskog suradnika Vladimira Zagorca. Druga kaže da je 2000. najkontroverzniji hrvatski špijun Josip Perković dogovorio susret Vladimira Zagorca s odvjetnikom Antom Nobilom, sugerirajući Zagorcu da će nova vlast provesti istragu o poslovanju RH Alana pa će mu Nobilo dobor doći da bi se mogao obraniti. Navodno je sastanak održan ali je Zagorec odbio Nobilovu pomoć. Sada Nobilo brani Petrača i optužuje Zagorca.
Čini se da se u ovoj zemlji ne može dogoditi nijedna gnjusna afera bez da u nju prste nije umočio Josip Perković.

- 14:20 - Komentari (4) Isprintaj #

11.10.2006., srijeda

Suočavanje Šarinića i Smokvine o iseljeničkom novcu

OBAVIJEST MEDIJIMA


Poštovani,


obavještavamo Vas da je zakazano novo ročičte u kaznenom postupku ŠARINIĆ / SMOKVINA, u vezi s iseljeničkim novcem na tajnim računima u Villachu.

Ročište će biti održano

sutra, četvrtak 12.10.2006. god. u 9,30 sati

pred Općinskim sudom u Zagrebu, Ilica 207, sudnica br. 221/II.

Sud je predvidio osobno suočavanje Hrvoja Šarinića (vlasnika i potpisnika na računima u Villachu) i iseljenika Radovana Smokvine (oštećenog) .

Nakon održane rasprave (ca. 10,00 sati) gospodin Smokvina će bitii na raspolaganju novinarima za razgovor na lokaciji

Zagreb, Sveti Duh 12, separe Cafe bar SIDRO


S poštovanjem,

JURIS PROTECTA

R. Smokvina, pp



- 13:40 - Komentari (11) Isprintaj #

10.10.2006., utorak

Tomislav Krasnec i Berislav Jelinić na brifingu kod Petračeve obrane


Današnji Nacional donosi tekst Berislava Jelinića protiv Vladimira Zagorca temeljen na istim informacijama, pa skoro i pisan istim rečenicama kao što ovih dana piše Tomislav Krasnec u Jutarnjem. Nema druge, nego zaključiti da im je isti izvor - Petračeva obrana.


To samo potvrđuje da smo Kapetan Kuka i ja bili u pravu.



- 14:13 - Komentari (21) Isprintaj #

Zagrebačke slikopizdice (4)


Trešnjevački beskućnički akademik

Beskucnik3Beskucnik1Beskucnik4



- 13:31 - Komentari (3) Isprintaj #

Blogeri Šprajc i T-Zombix


Drago mi je da je vijest T-Zombixa završila u Dnevniku HTV-a. Al' kad zbrojim 2 i 2, tj da je taj Dnevnik vodio bloger Zoran Šprajc, ne'ak', ne čini mi se da je bloganje objektivno prepoznato kao snaga.

- 00:45 - Komentari (7) Isprintaj #

09.10.2006., ponedjeljak

Vladimir Zagorec odbio plaćati reket za Gotovinu


Član Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić s pratnjom (lijevo: Darko Bekić, Mišo Deverić, Vjeko Brajević, Ivan Nađ - desno: Hrvoje Ribić i dvojica još neidentificiranih) snimljen na Plesu u svibnju 1991., nakon povratka iz Beograda (Snimio Alojz Boršić, Start, 25. svibnja 1991.)



Nakon ove kampanje predsjednika Stjepana Mesića, odvjetnika Ante Nobila, optuženika za otmicu Hrvoja Petrača i izdanja EPH-a protiv Vladimira Zagorca, sve sam više uvjeren da je Zagorčev najveći problem što je odbio plaćati reket za financiranje odbjeglog Ante Gotovine.

(Više o sprezi predsjednika Stjepana Mesića i suvlasnika EPH Ninoslava Pavića protiv Zagorca a za Petrača možete pročitati na blogu koji sam otvorio kod Borje: Večera kod Mesića - sumrak hrvatskog novinarstva)

Sve što sada izlazi na vidjelo o porijeklu bogatstva Vladimira Zagorca znalo se još za Račanove vlasti, ali se Zagorca, a pogotovu Petrača nitko nije usuđivao dirati. Hrvoje Petrač je bježeći od bivšeg Glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog koji ga je sumnjičio za upletenost u ubojstvo Vjeke Sliška boravio u Zagorčevoj unajmljenoj kući u Austriji. Glavni Petračev glasnogovornik Ivo Pukanić objavio je u Nacionalu da je tadašnji ravnatelj policije Ranko Ostojić u pratnji pomoćnika ravnatelja OA-e Saše Perkovića, trenutnog savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Stjepana Mesića, išao u Austriju susresti se s Petračem kako bi dogovorili njegov dolazak u Hrvatsku.

Računajući na veze Petrača i Zagorca, te sumnje međunarodne zajednice da je Petrač jedan od glavnih pomagača Ante Gotovine, Račanov potpredsjednik Vlade Goran Granić dao je 2003. izjavu da se Ante Gotovina skriva u Austriji. Toj dezinformaciji, priznajem, i sam sam nasjeo.

Činjenica je da je Zagorec najbogatiji od svih Tuđman-Šuškovih generala, pa je krug Gotovinih lobista smatra da on treba dati i najveći prilog za Gotovinino skrivanje, čemu je ovaj očito odbio udovoljiti jer ga nema ni na popisu ljudi koje je međunarodna zajednica sumnjičila da pomažu Gotovini.

Od svih koji su sumnjičeni za pomaganje Gotovini jedino se Petrač našao u zatvoru. I to zbog otmice Zagorčevog sina. Ne zbog reketarenja ili financiranja Gotovininog bijega. Čak se ni protiv Ante Žonija Maksana kojeg se najčešće povezivalo sa Gotovinim skrivanje, nije povela nikakva istraga. Dapače, Maksana smo mogli nedavno vidjeti kako uživa u društvu Stjepana Mesića i Mihaila Gorbačova u Primoštenu gdje se našao kao šef sigurnosti nekog VIP-ovca.

Sada Jutarnji list izvlači aferu s novcem od prodaje društvenih stanova o kojoj je Ivica Đikić u Feralu pisao još za Račanove vlasti, sugerirajući da je riječ o novcu koji je dijelom završio na Zagorčevom računu u austrijskoj banci Bawag, a koji je spomenuo Hrvoje Petrač optužujući Zagorca.

Jedna pojedinost je zaprepaštujuća. Sugerira Jutarnji da o transferu novca od otkupa društvenih stanova najviše zna Biljana Sučić, koja se danas zove Terezija Barbarić, a radila je kao tajnica pokojnog ministra financija Joze Martinovića, nastavivši s poslom u istom ministarstvu i kod Mate Crkvenca. Ona je navodno ispisivala naloge vodećim hrvatskim bankama da s računa na koje se slijevao novac od prodaje društvenih stanova isplaćuju iznose koji su varirali od stotinjak tisuća dolara do četiri milijuna dolara.

Istu tu Tereziju Barbarić, odnosno njenog muža Dubravka Barbarića spominjalo se i u kontekstu otmice Zagorčevog djeteta.

...a suprug bivše Zagorčeve suradnice Dubravko Barbarić je izražavao nezadovoljstvo poslovnom suradnjom i ucjenjivao Zagorca da će objaviti kompromitirajuću dokumentaciju o njegovim kriminalnim radnjama. Zagorac je, navodno, poslovao i sa (sada pokojnim) Vjekom Sliškom.

Igor Došen, Slobodna Dalmacija, 1.3.2004.


Još za vrijeme trajanja otmice, dok smo svi mi novinari znali da je Zagorčev sina otet, ali o tome nismo pisali štiteći malodobnikov život, iz krugova bliskih korumpiranoj policiji, širio se glas da je upravo Barbarić dao oteti dijete, a da Petrač nema s tim ništa.

Sada će Barbarići opet biti pod pritiskom da umoče Zagorca. Možda će biti upitani i o poslovima Hrvoja Petrača, ali se neće usuditi ništa reći jer zašto bi kad je čak i predsjednik države, koji je inicirao istragu protiv Zagorca, na Petračevoj strani.

Ponavljam, da je Vladimir Zagorec bio izdašniji u pomoći Anti Gotovini, zasigurno ne bi imao ovakvih problema.

P.S. Da je i Sanader digao ruke od Vladimira Zagorca bilo je jasni čim je Miroslav Šeparović, poznati Sanaderov kadrovik za pravosuđe, prestao zastupati obitelj Zagorec, pravdajući se obavezama oko obrane Mladena Markača.

- 13:58 - Komentari (6) Isprintaj #

08.10.2006., nedjelja

Račan, kao ni Mesić, ne govori istinu o iseljeničkom novcu

Račan je, odgovarajući na pitanja građana i urednice emisije, izjavio i da je, dok je bio premijer, zajedno s predsjednikom države Stjepanom Mesićem tražio da se istraže navodni tajni računi u Ministarstvu obrane i drugim institucijama, o kojima je ovih dana na suđenju za otmicu govorio optuženi Hrvoje Petrač, ali da istraga nije dala rezultata.

"Istraga nije dala rezultata zašto što je tada, ali velikim dijelom i danas, vladao zakon šutnje. Tek kada bi se u HDZ-u međusobno posvađali, kada bi napuknuo zakon šutnje, nešto bi izašlo van", rekao je.

"Morate imati jake i čvrste dokaze koje, nažalost, mi nismo imali", dodao je Račan.

Hina/Večernji list, 07.10.2006


Nije mi jasno kako to Račanova vlast nije imala čvrste dokaze protiv osoba koje su sumnjičilo da su se okoristile iseljeničkim novcem kada se u dopisima MUP-a pod ravnateljstvom Ranka Ostojića jasno navodilo tko je zažnjirao koliko love i za što ju je upotrijebio.

Tako Ranko Ostojić, 07. runa 2001. piše dr. Eriku Buxbaumu, generalnom direktoru za javnu sigurnost austrijskog MUP-a:

- da je sa računa Bank für Karten und Steirmark, u razdoblju 1991-1993, isplaćeno na privatni račun hrvatskog državljanina Ferdinanda Jukića kod Steba Steirische Bank, Graz, iznos od cca. 6 milijuna USD...

- da je sa računa Bank für Karten und Steirmark, u razdoblju 1991-1993 godine, isplaćeno na privatne račune hrvatskih državljana Ivana i Željka Mikulića otvorenih kod Österreichische Sparkasse i Raiffeisen bank, Beč, iznos od 11 milijuna DEM...

- da je navodno 250.00 austrijskih šilinga doznačeno sa računa Bank für Karten und Steirmark, na privatni račun hrvatskog državljanina Stjepana Spajića kod Hypo Bank, Graz...


Interpol Zagreb piše Interpolu Beč


U kasnijoj prepisci (vidi gornji faksimil) hrvatska policija obavještava austrijske kolege da je Ferdinad Jukić spomenutim novcem navodno kupio Badel, da su braća Ivan, Željko i Marinko Mikulić navodno kupili pilanu u Slavonskom Brodu i tvrtku PAN Papir, a Stjepan Spajić da je navodno uložio u nogometni klub "Hrvatski dragovoljac".

Gdje je zapelo u nastavku procesuiranja spomenutih osoba, pouzdanih podataka nema. No, kad je riječ o Marinku Mikuliću vlasniku PAN Papira, indikativno je da je on na plaći držao neke istaknute HSLS-ovce (Račanove koalicijske partnere). Čak se špekuliralo da je do ulaska u Vladu na njegovom platnom popisu bio i Goran Granić, glasoviti Račanov zamjenik i potpredsjednik Vlade.
Mato Crkvenac, Račanov ministar financija čak je oprostio Marinku Mikuliću neke milijunske dugove državi na ime poslovanja voćnjaka Borinci.

Kad je riječ o Ferdinandu Jukiću, znano je da se on ponudio za svjedoka protiv Tomislava Merčepa u istrazi o ratnim zločinima u Vukovaru, a manje je poznato da je u nadzornom odboru njegova Badela d.d. bio vječni Mato Arlović, SDP-ov potpredsjednik Sabora.

Koliko se sjećam, državno odvjetništvo je jedino protiv pokojnog Stjepana Spajića pokrenulo nekakve postupke, koji su neslavno završili.

Ne treba ni napominjati da je iseljenik iz Švicarske Radovan Smokvina koji je podnio privatnu kaznenu prijavu protiv Hrvoja Šarinića, jednog od ovlaštenika za podizanje novca u Villachu, na koncu ostao sam u borbi s vjetrenjačama. Iako su sve ovo znali, dobili sve bankovne izvatke iz Villacha, ni Mesić, ni Račan, ničim posebno nisu doprinijeli da se sazna istina, a kamoli kazne odgovorni.


- 02:38 - Komentari (3) Isprintaj #

06.10.2006., petak

Predsjednik Mesić laže o iseljeničkom novcu

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izjavio je danas novinarima u Hrvatskom saboru kako je jučerašnje svjedočenje umirovljenog generala Vladimira Zagorca na suđenju Hrvoju Petraču (za otmicu maloljetnoga Zagorčeva sina), prigoda da se pokrene kazneni postupak, u kojemu bi banke morale otkriti podatke o tajnim računima o kojima je Petrač govorio.

Hina/Jutarnji.hr, 06. 10. 2006.


Po treći put u tjedan dana predsjednik Mesić se u sudskom postupku protiv Hrvoja Petrača za otmicu Zagorčeva sina stavlja na Petračevu stranu. I ne samo to. U nastavku izjave koju prenosi Hina, predsjednik još i bezočno laže:

"Tražio sam da se izađe načisto s novcima koji je naša dijaspora dala za obranu Hrvatske, i da se utvrdi gdje su novci koji su iz našeg budžeta išli na razne račune", rekao je Mesić, dodavši da se za račune znalo, ali da su transferi s tih računa ostali nepoznati.

Napomenuo je da su tajne službe i Državno odvjetništvo dobilo naputak da se taj problem riješi, ali da je odgovor uvijek bio kako banke ne žele odati bankovnu tajnu.

"Međutim, banke nikad neće odati tajnu dok se ne pokrene kazneni postupak, a sad je prigoda da se on pokrene i onda će svaka banka dati podatke", rekao je Mesić.

Hina/Jutarnji.hr, 06. 10. 2006.


Posjedujem tri dopisa koje je iseljenik iz Švicarske Radovan Smokvina slao predsjedniku Stjepanu Mesiću vezano za spomenuti iseljenički novac, iz kojih je vidljivo da se predsjednik do sada uopće nije nimalo trudio da se dozna istina o sudbini pokradenih milijuna, a ponajmanje da se kazne krivci. Smokvina je u kolovozu 2002. državnom odvjetniku u Klagenfurtu podnio kaznenu prijavu protiv Hrvoja Šarinića na osnovu čega je skinuta bankovna tajna s računa u Villachu, čime su svi izvještaji o manipulaciji s tim novcem postali dostupni i predsjedniku Mesiću. Naravno, predsjednik se uopće nije potrudio da se pronađu krivci za pronevjeru iseljeničkog novca iako je to mogao. Nije ga priječila nikakva bankovna tajna.

Evo preslika dokumentacije iz koje je jasno da prdsjednik Stjepan Mesić ne govori istinu, odnosno da ponovljenom pričom o iseljeničkom novcu želi pogodovati Hrvoju Petraču u odnosu na Vladimira Zagorca.

Smokvina drugi put traži od Mesića da ispuni predizborno obećanje vezano za iseljenički novac

Treći Smokvinin zahtjev Mesiću da otkrije sudbinu iseljeničkog novca


Deset mjeseci nakon što je osobno predao Mesiću bankovne izvatke iz Villacha Smokvina po peti put traži od hrvatskog predsjednika da poduzme nešto u slučaju iseljeničkog novca. Bezusjpješno!


P.S. Stojim na raspolaganju svim Mesićevim bezrezervnim podržavateljima u medijima.

- 18:25 - Komentari (14) Isprintaj #

05.10.2006., četvrtak

Zdravko Mamić - podrigivač

Bjelovarac s bosansko-hercegovačkim korijenima


Maminjo, kako mu voli tepati prijatelj Ivo Pukanić, zasigurno je idol hrvatske mladeži.

Taj čovjek rođen u Bjelovaru u porodici doseljenoj iz BiH smatra Šibenčane seljacima i odriče im pravo suditi o "Dinamu".
- Ti si Moriću iz Šibenika i nemaš pravo govoriti o Dinamu, kazao je Maminjo Jošku Moriću u HTV-ovoj emsiji Kontraplan Dubravka Merlića. I ne samo to... Između nekoliko podrigivanja u kameru, nazvao je Morića lopovom, lažovom...

Tip koji se inače na HTV-u hvali kako sa po sto eura podmićuje prometne policajce, šamara šefove POA-e, prijeti novinarima ubojstvom na sudu, pred "milijunskim" auditorijem pozvao je Dražena Ladića da zajedno s njim sudjeluje u poreznoj prevari.

- Dražene, odustani od tužbe (Dinamo je dužan Ladiću 600.000 eura) i ja ću ti iz svog džepa isplatiti 100.000 eura, i dođi trenirati naše vratare, izrekao je mrtav hladan.

Ako je Mamić spreman iz vlastitog džepa spreman Ladiću isplatiti 100.000 eura, znači da je slične stvari već radio. Nije li to poziv poreznicima/finacijskoj policiji da preispita njegove poslove? Bio bi da je Hrvatska država vladavina prava, a ne mafiokracije.

- 13:23 - Komentari (3) Isprintaj #

03.10.2006., utorak

Pere li se perje iz Brodosplita na Trešnjevki?


pranje_perja
Naš fotoreporter tajno je snimio javno pranje Brodosplitovog perja u Zagrebu


- 20:35 - Komentari (1) Isprintaj #

Razmisli! Sjeti se!

Mesić, Sanader i Šeks protiv Petrača:

Hrvoje Petrač ključna je osoba organiziranog kriminala: postoje naznake njegove izravne i neizravne pomoći Gotovini

U sažetku pisma predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića, predsjednika hrvatske Vlade Ive Sanadera te predsjednika Sabora Vladimira Šeksa, koje je Globus dobio iz diplomatskih izvora u Bruxellesu, poznati zagrebački poduzetnik Hrvoje Petrač navodi se kao “ključna osoba organiziranog kriminala u Hrvatskoj za koje postoje naznake njegove izravne i neizravne materijalne, financijske i druge vrste pomoći haškom bjeguncu, generalu Anti Gotovini”.

To je prvi put da hrvatska Vlada i premijer Sanader, na ovako izravan način, određuju ulogu kontroverznog Hrvoja Petrača u intenzivnoj potrazi za odbjeglim Antom Gotovinom. Dakle, Petrač je za Sanadera šef organiziranog kriminala u Hrvatskoj i Gotovinin jatak, čiju sudsku presudu na šest godina zatvora zbog otmice, u kontekstu lova na generala, posebno naglašava u pismu upućenom prošle subote predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosu.

Bisera Lušić, Globus, br. 744, 2005.


Direktan prijenos proklinjanja

Nakon hapšenja Petrača trash televizija Nova tv u svom dnevniku daje dobrih 3 minute eter na raspolaganje mami od Petrača. Ona će te 3 minute ispuniti do tada na televiziji nikada izrečenih jezivih kletvi čiji je jedan dio “Dabogda djecu svoju sahranjivali”. Imali smo tako priliku po prvi put gledati direktan prijenos proklinjanja čime se doista može pohvaliti mali broj televizija u svijetu. Kletve bi trebale stići sve one koji njenog sina kriminaliziraju.

Onda je HTV, da stigne nekako ovaj uspjeh Nove tv, ustupila medijski prostor samom Hrvoju Petraču. Uglednik Petrač kaže u kameru “Poručite onom smradaneru (mislio je na Sanadera naravno) da mu želim puno sreće u njegovom političkom samoubojstvu”. Kad ga je novinarka pitala zašto odgovor je bio kratak – “Znat će on”.

Inače Petrač je označen kao jedan od mogućih financijera Gotovonina bijega.
Sve ovo da naslutiti kolike su razmjere isprepletenosti politike i kriminala u Hrvatskoj. Isto tako pokazuje nemoć koju 15 godina prezentira hrvatsko pravosuđe koje ne može pravomoćno osuditi nikoga iznad ranga švercera u tramvaju.

Jesus El Diablo Quintana, September 2nd, 2005


PETRAČEVO PISMO IZ GRČKOG ZATVORA

Drug Tito je prema Sanaderu bio demokrat

Hrvoje Petrač je u nedjelju, 4. rujna, napisao pismo u grčkom zatvoru u gradu Ioannini, u kojem je opisao kako je uhapšen na grčkom brodu, kako ga je ispitivao grčki obavještajac te objasnio okolnosti koje su dovele do presude koja je protiv njega i njegova sina donesena u odsutnosti

Nisam baš od nekog velikog pisanja, ali pišem ovo pismo ponukan strahom i izbezumljenošću premijera Sanadera nakon moje izjave da mu iskreno želim (a to ne samo zbog Novice, moje cijele obitelji i mene samog – već i za dobrobit čitave Hrvatske) da mu uspije političko samoubojstvo. To mnogi žele pa i oni njemu najbliži ali po našem dobrom hrvatskom mentalitetu tapšaju ga držeći fige u džepu. Ne želim sada detaljno opisivati čitav tijek otmice malog Tomeka jer to su mediji više manje točno – netočno obradili. Važnije je sada opisati što se događalo za vrijeme, poslije i oko suđenja. Za vrijeme otmice bio sam u Francuskoj. Nazvao me ZagiVladimir Zagorec (kojeg je najbolje zvao pokojni general Janko Bobetko: "Gdje je taj geodeta?" A taj geodeta je sada kupio diplomu fakulteta i magisterij. Ja sam bi prisutan i plaćao večere (čitaj ispite)....

Nacionalova redakcija



- 13:12 - Komentari (0) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se