Član Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić s pratnjom (lijevo: Darko Bekić, Mišo Deverić, Vjeko Brajević, Ivan Nađ - desno: Hrvoje Ribić i dvojica još neidentificiranih) snimljen na Plesu u svibnju 1991., nakon povratka iz Beograda (Snimio Alojz Boršić, Start, 25. svibnja 1991.)
Nakon ove kampanje predsjednika Stjepana Mesića, odvjetnika Ante Nobila, optuženika za otmicu Hrvoja Petrača i izdanja EPH-a protiv Vladimira Zagorca, sve sam više uvjeren da je Zagorčev najveći problem što je odbio plaćati reket za financiranje odbjeglog Ante Gotovine.
(Više o sprezi predsjednika Stjepana Mesića i suvlasnika EPH Ninoslava Pavića protiv Zagorca a za Petrača možete pročitati na blogu koji sam otvorio kod Borje: Večera kod Mesića - sumrak hrvatskog novinarstva)
Sve što sada izlazi na vidjelo o porijeklu bogatstva Vladimira Zagorca znalo se još za Račanove vlasti, ali se Zagorca, a pogotovu Petrača nitko nije usuđivao dirati. Hrvoje Petrač je bježeći od bivšeg Glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog koji ga je sumnjičio za upletenost u ubojstvo Vjeke Sliška boravio u Zagorčevoj unajmljenoj kući u Austriji. Glavni Petračev glasnogovornik Ivo Pukanić objavio je u Nacionalu da je tadašnji ravnatelj policije Ranko Ostojić u pratnji pomoćnika ravnatelja OA-e Saše Perkovića, trenutnog savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Stjepana Mesića, išao u Austriju susresti se s Petračem kako bi dogovorili njegov dolazak u Hrvatsku.
Računajući na veze Petrača i Zagorca, te sumnje međunarodne zajednice da je Petrač jedan od glavnih pomagača Ante Gotovine, Račanov potpredsjednik Vlade Goran Granić dao je 2003. izjavu da se Ante Gotovina skriva u Austriji. Toj dezinformaciji, priznajem, i sam sam nasjeo.
Činjenica je da je Zagorec najbogatiji od svih Tuđman-Šuškovih generala, pa je krug Gotovinih lobista smatra da on treba dati i najveći prilog za Gotovinino skrivanje, čemu je ovaj očito odbio udovoljiti jer ga nema ni na popisu ljudi koje je međunarodna zajednica sumnjičila da pomažu Gotovini.
Od svih koji su sumnjičeni za pomaganje Gotovini jedino se Petrač našao u zatvoru. I to zbog otmice Zagorčevog sina. Ne zbog reketarenja ili financiranja Gotovininog bijega. Čak se ni protiv Ante Žonija Maksana kojeg se najčešće povezivalo sa Gotovinim skrivanje, nije povela nikakva istraga. Dapače, Maksana smo mogli nedavno vidjeti kako uživa u društvu Stjepana Mesića i Mihaila Gorbačova u Primoštenu gdje se našao kao šef sigurnosti nekog VIP-ovca.
Sada Jutarnji list izvlači aferu s novcem od prodaje društvenih stanova o kojoj je Ivica Đikić u Feralu pisao još za Račanove vlasti, sugerirajući da je riječ o novcu koji je dijelom završio na Zagorčevom računu u austrijskoj banci Bawag, a koji je spomenuo Hrvoje Petrač optužujući Zagorca.
Jedna pojedinost je zaprepaštujuća. Sugerira Jutarnji da o transferu novca od otkupa društvenih stanova najviše zna Biljana Sučić, koja se danas zove Terezija Barbarić, a radila je kao tajnica pokojnog ministra financija Joze Martinovića, nastavivši s poslom u istom ministarstvu i kod Mate Crkvenca. Ona je navodno ispisivala naloge vodećim hrvatskim bankama da s računa na koje se slijevao novac od prodaje društvenih stanova isplaćuju iznose koji su varirali od stotinjak tisuća dolara do četiri milijuna dolara.
Istu tu Tereziju Barbarić, odnosno njenog muža Dubravka Barbarića spominjalo se i u kontekstu otmice Zagorčevog djeteta.
...a suprug bivše Zagorčeve suradnice Dubravko Barbarić je izražavao nezadovoljstvo poslovnom suradnjom i ucjenjivao Zagorca da će objaviti kompromitirajuću dokumentaciju o njegovim kriminalnim radnjama. Zagorac je, navodno, poslovao i sa (sada pokojnim) Vjekom Sliškom.
Igor Došen, Slobodna Dalmacija, 1.3.2004.
Još za vrijeme trajanja otmice, dok smo svi mi novinari znali da je Zagorčev sina otet, ali o tome nismo pisali štiteći malodobnikov život, iz krugova bliskih korumpiranoj policiji, širio se glas da je upravo Barbarić dao oteti dijete, a da Petrač nema s tim ništa.
Sada će Barbarići opet biti pod pritiskom da umoče Zagorca. Možda će biti upitani i o poslovima Hrvoja Petrača, ali se neće usuditi ništa reći jer zašto bi kad je čak i predsjednik države, koji je inicirao istragu protiv Zagorca, na Petračevoj strani.
Ponavljam, da je Vladimir Zagorec bio izdašniji u pomoći Anti Gotovini, zasigurno ne bi imao ovakvih problema.
P.S. Da je i Sanader digao ruke od Vladimira Zagorca bilo je jasni čim je Miroslav Šeparović, poznati Sanaderov kadrovik za pravosuđe, prestao zastupati obitelj Zagorec, pravdajući se obavezama oko obrane Mladena Markača.
|