Komentari

peratovic.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • marsovac

    da,bravo,svašta,bravo,da....

    avatar

    21.10.2006. (03:14)    -   -   -   -  

  • I.G. Cobra

    Željko,
    Žao mi je što se nisam na vrijeme uključio u komentiranje izjava u vezi nabavke oružja za RH i ljudi koji su bili uključeni, vezano za izjave gen. Špegelja i komentara Kapetana Kuke.
    Bez obzira što se gen Špegelj ponekad izgubi, i počne lupetati a kasnije se ispričava, ipak je točna njegova konstatacija da su pravi poslovi oko nabavke većih količina oružja išle od 1992.god., od ekipe koja se spominje.
    Drugu pošiljku oružja i streljiva ( kalašnjikovi - 30.000 kom. ) 1990. god. organizirao je gen. Špegelj preko veza iz Mađarske, dok je prva pošiljka "singapurskih" pušaka i Heklara išla legalno kao nabavka za policiju SRHR. Te prve količine nisu bile dostatne za
    Jedinice posebne namjene MUP-a RH, a da ne govorimo za prve četri brigade ZNG-a, uz većinom zapljenjeno oružje TO.
    Zanimljivo je i to ( osobno mi je to gen. Špegelj rekao ) da je protu-obavještajnu pripremu radio Josip P. a plaćanje Franjo G., i nisam se začudio kako je to prošlo, te se poslije "afere Špegelj" nije pristupilo nabavci oružja zbog dogovora sa vrhom SFRJ.
    Špegeljov plan " Alat i materijal", odgađan je do rujna 1991., te je u većini slučajeva upad u skladišta i vojarne JNA vršen samoinicijativno, iako je puk Kovač po naređenju gen. Špegelja odredio glavne prioritete i rađeni su planovi. Nažalost u HV odgađa se u nedogled ZNANSTVENO STRUČNA RASPRAVA NA TEMU - OSLOBAĐANJE SKLADIŠTA I VOJARNI, RUJAN 1991., u kojem sam točno opisao tijek događaja koji su predhodili osvajanju, te osvajanje skladišta Prečec, 14.09.1991., koji sam sa postrojbom isplanirao i uzeo ( 15 -20 000 t streljiva ), te se osvrnuo na "Varaždinski korpus" i 265 OMB - Bjelovar, gdje sam sudjelovao, makar veliki vojskovođa R. Čačić, u svom Ratnom dnevniku piše " DA SE NISMO POJAVILI". To navodim kao svjedok vremena i događaja, da je RH u to vrijeme bila bez organiziranog snabdjevanja i bez političke volje da uzme stvar u svoje ruke, po riječima gen. Špegelja " UZMIMO SKLADIŠTA I VOJARNE DOK SE JNA JOŠ NIJE PRETVORILA U SRPSKU VOJSKU", već je bezobzirnost i zločin agresora natjerao branitelje da sami uzmu oružje i streljivo. Treba napomenuti da je za zauzimanje vojarni u Bjelovaru i Koprivnici postojala zapovjed gen. Tusa, "Bilogora 1 i 2 ", ali bez suglasnosti predsjednika Tuđmana, te je koordinator iz Stožera puk. Želimir Škarec zbog toga bio uhićen, a kasnije i otpušten iz HV, iako je jedan od najboljih inženjeraca bivše JNA. Poslje moje smjene sa mjesta Zap. BVP pri GSHV, u razgovoru sa ministrom Šuškom, pitao me je : " Zašto sam napadao Bjelovar".
    To govori puno toga, normalno stvari se okreću poslije raketiranja Banskih dvora, ali o tome nek se javi Davor Domazet Lošo, on više zna.
    Prikupljanje novca za obranu RH, vodio je u početku gen. Špegelj i njegov suradnik puk. Drago F., te ste donaciju s D.F. nosili u PBZ i dobivali potvrdu, a stvari su se promjenile kad je stvar u svoje ruke uzeo Ćaća.
    Moram ispraviti Kapetana Kuku, baratate dezinformacijama da iza premlaćivanja Dedakovića na Lašćini stoji Joža Manolić. Sve je rađeno po nalozima Josipa Perkovića. Iako smjenjen sa mjesta zap.( 18.11.1991.), čuvši da je podrumu, naredio sam vojnicima da ga smjeste u sobu i postave stražu, te se ponašaju prema njemu kao časniku HV, to je i učinjeno. Drugi dan sam došao na Lašćinu, a Krešimir Đuranović mi je rekao da je premlaćivanje naredio Josip Perković.


    Sa poštovanjem, Ivan Grbavac- Cobra ( sudionik "afere Špegelj, kao potpedsjednk SO Virovitica, komandir 1. čete JPN MUP-a RH, Rakitje, zap. 1. bataljuna 1.A Brigade - Tigrovi, Zap. zaštitnog bataljuna Zap. ZNG-a, kasnije GSHV, te zap. BVP pri GSHV do 18.11.1991. kada sam smjenjen bez obrazloženja,od strane min. obrane RH - Ćaće, za one koji su jamili.

    avatar

    21.10.2006. (16:26)    -   -   -   -  

  • Cobra, ne da se sada slažem shrvan autoritetom, nego naprosto se slažem s Vama, jer se slažem sa sa sobom: naime, nisam JA kazao da iza "prekoraćenja ovlasti" na Laščini stoji Josip Manolić, nego su se to, na očigled svih nas gledatelja "Kontplana", mrmljajući dogovarali Mali i Veliki Jastreb. Ja sam o tom događaju obavješten jedino iz prve ruke "egzekutive": Krišto mi je osobno kazao da je "bilo prekoraćenja ovlasti". Tko je naredio takvu istragu, ne znam, ali, vjerujem Vam, jer, kad bih sada analizirao neke druge slučajeve u kojima su sudjelovali autori predstavke u suradnji s Perkovićem, pokazalo bi se dakle da je ta suradnja bila živa i trajna. Dakle, da ponovim: ako nabavite snimku emisije "Kontraplan", u kojoj sudjeluju Dedaković i Borković, vidjet ćete da se oni uživo dogovaraju što bi kazali a što prešutjeli i o ispitivanju na Laščini, sugerirajući upletenost Josipa Manolića u te nemile događaje. Drugim riječima, s tim nemilim događajima ne posvezujem Jožicu ja, nego dva Jastreba, koji za svoga života, bez obzira na njihov ratni put, ne će imati dovoljno morala ni hrabrosti kazati ma i jednu jedinu istinitu riječ o događajima u i oko Vukovara. I to je jedino važno: Borković jedne sezone podržava Budišu i optužuje Mesića za pad Vukovara, da bi druge sezone, za Mesićeva predsjednikovanja, docira i popuje kako nikakvo oružje ne bi spasilo Vukovar jer se nikakvo oružje nije moglo ni dopremiti do naših boraca u Vukovaru!
    Očito, Borković, o tako preozbiljnoj temi novije hrvate povijesti, priča čas jedno, čas drugo, u rasponu od priče o veleizdaji, do potpune amenestije tadašnjeg državnog vrha! Tako i stari Špegelj: u Feralu lupeta - jer, jebiga, to je ipak Feral, pa zašto on ne bi opalio jednu veeeeeliiiiikuuuu istinu o ratu iz kojega je prebrzo maknut od strane, rekla bi njegova supruga, salonskog generala Tuđmana - da nema niti jedne bitke Domovinskog rata koja nije dogovorena, da to jamče i on i Stipetić, a onda odjednom krene priča o autonomnosti plana o napadu na vojarne! Komičar, to je Špegelj, i ništa drugo!
    Cobra, ostavite nekakav mail, pa ću vam se javiti da porazgovaramo i osobno, jer, naprosto me zanimaju neke istine o tim događajima koje nemaju veze s trenutnom raspravom.
    I, da, na kraju: kažete da su ozbiljnije nabavke išle od 1992.! Ponavljam: Rojs mi je desetak minuta diktirao što smo sve nabavljali od oružja zapadnih proizvođača 1991.! Da odmah kažem u čemu možda postoji nesporazum u tumačenju ovog podatka: vama je na pameti to da je nabavljano oružje bilo nedostatno za opremanje vojske, no meni je na pameti nešto drugo: sve te transakcije očito su bile dovoljne za financijsko opremanje nekolicine profitera!
    A o tome je u ovim recentnim događajima riječ: ne o naoružavanju vojske, nego o krađama onih koji su oružje nabavljali!
    Usput: Što to Lošo zna o raketiranju Banskih dvora, a što se još ne zna? Je li donji opis toga događaja iole relevantan:"Tom mu je prigodom Kneževi ispriao da je on pripremio raketiranje Banskih dvora u Zagrebu, štoviše, da je on letio u avionu i izvršio to raketiranje, a da je kao navigator za prepoznavanje imao toan podatak da se u Banskim dvorima u tom trenutku nalaze predsjednik dr. Franjo Tuman, predsjednik SIV-a Ante Markovi i Stjepan Mesi, u tom trenutku predsjednik Predsjedništva SFRJ. Na osnovu tog podataka koji je dobio, a nije rekao od koga, Kneževi je odabrao vrijeme raketiranja. Za potrebe raketiranja, Kneževiu je vrlo preciznu skicu Banskih dvopra pripremio Slavko Malobabi, što ovome nije bilo teško jer je tamo esto boravio dok je bio šef kabineta predsjednika CK SKH. To Malobabiu, dakle, nije bio problem. Sam Malobabi je nakon toga, priznao Radojiu, na putu iz Beograda za Laibnitz, da je po zapovijedi Kneževia pripremio preciznu i detaljnu skicu Banskih dvora. Kada su 93. godine Malobabiu sudili u Beogradu, u jeku frakcijskih borbi unutar JNA, Malobabi je u jednom trenutku zatvorenog suenja rekao: «...ako se ve za nešto sudim, onda idemo razgovarati i o tomu što sam radio kad je rije o napadu na Banske dvore...» Stariji vodnik Ljubomir Blanet je nakon toga Radojiu rekao da je on kao pirotheniar pripremio rakete za napad, odnosno da su piloti tražili i dobili lakše rakete. Poslije je vodstvo JNA u Beogradu sazvalo konferenciju za vojne atašee, s ciljem da negira ulogu u raketiranju Banskih dvora, a Radenko Radoji je imao zadau pripremiti pukovnika Cvijanovia, koji je to objašnjavao, kako to rei atašeima i uvjeriti ih da JNA nema veze s tim."

    avatar

    21.10.2006. (21:51)    -   -   -   -  

  • Ivan Grbavac - Cobra

    U emisiji Kontraplan, trebalo Vam je biti štošta jasno. Joža Manolić je Borkoviću prigovorio za dezerterstvo, budući da je napustio Vukovar ranije, te je povjerenik Marin Vidić Bili bio prisiljen vršiti pregovore o predaji ostatka preživjelih branitelja, dok je zapovjednik obrane Mile Dedaković to napravio daleko ranije ( izdvojeno zapovjedno mjesto ), pravdajući se potrebom bolje koordinacije i dobave pomoći za građane i branitelje Vukovara, ali koliko je meni poznato, bez suglasnosti nadređenih u GSHV. Sa Vojničkog i moralnog stanovišta Joža je u pravu, što mu daje za pravo i zaključak komisije o padu Vukovara, dok s druge strane, pretpostavimo što bi se desilo sa njima da su pali u ruke JNA, vodali bi ih ko medvjede po cijeloj srbiji, ili brutalno ubili.
    Poslije pada, Dedaković odmah optužuje državni vrh, te pritom na putu u Zagreb doživljava saobraćajnu nesreću. Koliko je meni poznato, nuđeno mu je neko od viših mjesta u GSHV, tako da se ni Dedaković nije baš vojnički ponio, u vrijeme najveće tragedije, kada je hrvatskoj trebalo toliko neophodno jedinstvo. Da bude stvar još gora, brutalno je premlaćen ( meni su akteri rekli da su izmanipulirani informacijama da je agent KOS-a, a najveće je batine dobio kad su kod njega našli broj J. Janše ).
    Hapšenje Dedakovića na Savici, trebali su izvršiti pričuvni dojavnici iz sastava BVPGSHV ( Đuranović i Co. ), ali ga nisu prepoznali u zgradi, te je mirno prošao pored njih, te su ga uhitili pripadnici Specijalne policije, zap. Vladimira Fabera, te ga zdravog i neozljeđenog predali pripadnicima VP, te mi je Faber poslije pričao da je morao pisati hrpu izvješća o stanju uhićenika.
    Kod Dedakovića je pronađena veća količina novca, a kasnije i puna aktovka koju je predao susjedu Petkoviću. Normalno, slomili su ga, te možda josipa P. treba pitati kako je odmah dospio kod Parage.
    Druga strana medalje, za ostale zbunjene branitelje i civile izgledala je ovako. Širile su se glasine da Vukovarci dolaskom u Zagreb, hoće rušiti demokraztski izabranu vlast, te smo dobiljali naloge da se autobusi presreću u Dugom selu i pod pratnjom vode u Zagreb na smještaj u vojarne. Normalno, to su bile glasine, dio specijalnog rata, ali koliko je tome kumovalo ponašanje glavnih aktera, prosudite sami.
    Sijećam se da su autobusi dolaskom u Zagreb, kružili sa hrvatskim zastavama, dajući podršku hrvatskoj vlasti, a dio ih je došao na Tuškanac, te sam prepoznao Franju Đuricu ( Bivši Načelnik PU Vukovar, iz vremena kad sam bio zap. baze Principovac u Iloku ) te s njim porazgovarao o glasinama, koje su za njih bile smješne jer nikom od njih to nije bila namjera, što su mi kasnije potvrdili mnogi Vukovarski branitelji, koje znam iz vremena kad sam sa postrojbom boravio na tom području.
    Nadalje, sa Borkovićem su se stvari odvijale ovako :
    Borković je na Tuškanac došao u pratnji suboraca ( naoružani do zuba ), te im je bio dozvoljen ulaz sa dugim i kratkim oružjem, na predavanje o trenutnoj vojnoj i političkoj situaciji, koju je izlagao gen. Tus. Borković je za svoje suborce bio a vjerujem i ostao neprikosnoven autoritet, te se predavanje odvijalo u centralnoj zgradi, u dvorani za TV. Nakon nekog vremena u hol je upao SIS-ovac, i bivši bezbednja komande grada Ivan Ivanković, sa zahtjevom da se pozove Borković, jer ga po nalogu službe treba uhititi. Čuvši to, odmah je obavješten Drago F., te sam naredio ( vojska me je još uvijek slušala ) pojačani stupanj uzbune, jer bi sigurno došlo do pucnjave pri pokušaju uhićenja pred suborcima. Kad je to čuo Drago, Ivankoviću je rekao neka kaže Perkoviću da ga hapsi Van Tuškanaca, je je na ovom mjestu ugrožena sigurnost Načelnika GSHV.
    Ivanković nije odustao, te je otišao do tadašnjeg VD Zapovjednika, mog bivšeg zamjenika Dinka B., te su Borkovića izmamili pod izgovorom da ima telefonski poziv, te uhapsili i stavili lisice na ruke, prekrili dekom i otpremili sa Tuškanca.
    Odmah sam obavjestio Dragu F., koji je sjedio u dvorani ništa ne sluteći. Čuvši to otišao je do gen. Tusa, te pred svim prisutnim rekao da gen. Tusa treba hitno predsjednik, da je Borković već otišao, vidjevši Borkovićevu jaknu na stolici, uzeo je i rekao da će mu je on osobno odnijeti. Ostale vukovarce iz pratnje pozvao je na ručak u hotel Interkontinental, te ih u par tura prebacio svojim osobnim vozilom u hotel, gdje su ostali na smještaju.
    Reakciju gen. Tusa na taj događaj treba netko pitati, nazvao je predsjednika i ......., ništa.
    Možete li zamisliti što bi se desilo da je pala krv ili bilo puškaranja, zbog vrlih izvršioca SIS-a., koji su još u službi, ne samo to, još su i napredovali, valjda ne zbog pameti, već bespogovornog izvršavanja naređenja, ne misleći na posljedice. KAKO ŠEF KAŽE...

    avatar

    22.10.2006. (12:58)    -   -   -   -  

  • Ivan Grbavac - Cobra

    Što se tiče Rojsa, on je bio uključen u naoružavanje HVO od konca 1991.( HZ Herceg -Bosna, osnovana je ako se ne varam 18.11.1991.), tamo su odlazile mrvice, mali dio osvojenog oružja iz skladišta JNA, te sam uvjeren ( dok mi netko argumentirano ne dokaže suprotno ) da nisu u pravu oni koji tvrde da je oružje namjenjeno za Vukovar odlazilo u Hercegovinu.Sa Tuškanca i Lašćine, po nalogu ministra obrane ( preko gosp. Ćire Grubišića ) izdvojena je grupa od 17 vojnika, koji su vršili utovar ali i pratnju konvoja,
    ne samo za Hercegovinu.
    Od stranog naoružanja, koliko je meni poznato, poslije Špegeljovog uvoza, došlo je nešto "Rumunjki", nešto streljiva iz Slovenije uz obvezu vezane trgovine ( kuhinjsko vojničko posuđe ), te pošiljka argentinskog oružja ( Stari NATO standard 7,62x51, puške FAL, pištolji 9 mm, Arg. Uziji 9 mm, te bacači granata ), ali zanemarive količine ali smatram i nepotrebne, jer mi smo imali Istočni standard. Negdje u ožujku 1991. na Krk je stigao brod naoružanja, ali ne znam koje je oružje bilo u njemu.
    SA SIGORNOŠĆU TVRDIM DA SE HRVATSKA OBRANILA OD JNA BEZ NEKE VELIKE LOGISTIKE IZVANA, TE DA SU OD 1992. NABAVLJANE VELIKE KOLIČINE RATNE TEHNIKE.
    O raketiranju na Banske dvore, drugi put.
    U Zagrebu, 22. listopad 2006.
    S poštovanjem,

    avatar

    22.10.2006. (13:03)    -   -   -   -  

  • Cobra, sjajno, i...hvala! Zapravo, bilo bi dobro kada bi se ovakav razgovor nastavio, pa da se rekonstruiraju ti bitni dijelovi puzzlea koji nitko ne želi sastavljati, a kamoli sastaviti: kako su zapravo izgledale te godine tranzicije, osamostaljenja, rata...A s tim u vezi, evo, ja ću ponovo nazvati Rojsa pa ću pokušati sistematizirati njegovu verziju priče o naoružanju - samo, sutra, jer, danas je nedjelja, pa...- no, do data, tek par detalja:1) Kako objašnjavate tu Perkovićevu volju da se uhite Mali i Veliki Jastreb? Ujedno, zašto stati na Perkoviću? Perković to, sasvim je sigurno, nije sam odlučio? Očito je dakle da je cijeli držvani Vrh - s Tuđmanom na čelu - bio zabrinut zbog reakcije na pad Vukovara, pa je takvo što naredio. Ili vi to tumačite drukčije? Pogledajte pak neke elemente: ne sugeriraju li vam događaji strogu kontrolu nad njihovim tijekom i bojazan hrvatskog družavnog vrha od nekog stihijskog, autonomnog tijeka događaja: recimo, građani upadaju u vojarne i naoružavaju se masovno, snaži HOS ili naprosto okrupnjuju naoružani dragovoljački odredi etc....Ili je sve to što se događalo ipak stanovita stihija, čemu, i ne sluteći, i Vi dajete potvrdu: naime, vi kažete: "Čuvši to, odmah je obavješten Drago F., te sam naredio ( vojska me je još uvijek slušala )", što dakle znači: iako nisam više bio dio vojnog zapovjedništva, izdao sam naredbu! Čujte, sad,naredba je bila razumna i vjerojatno bih je i sam izdao, ali, koliko vidim, sve je to nekakav skup slučajnih događaja, koji, k vragu, u tom trenutku nemaju nikakav legalitet! Perković na svoju ruku - da li? - daje uhititi Dedakovića pa Borkovića, a vi na svoju ruku, bez ikakvog ovlaštenja osim zdravog razuma, što u takvim okolnostima, priznat ćete, nije najsretniji izbor autoriteta na koji se čovjek može pozvati, izdajete svoje naređenje! Ako su se događaji tako odvijali, možda su dečki zaist isprebijali Dedakovića jer su mislili da je agent KOS-a! Naime, čovjek bi bio sklon tako obavještenim i prekaljenim ljudima pripisati nekakvu višu svrhu u svakom djelovanju, a ovako ispada da su i oni podložni manipulacijama! Sve u svemu, kažem, ovakva svjedočanstva zlata vrijede: ne samo zbog činjenica, nego i zbog stvaranja cjelovite slike upravo o toj logici događaja! Recimo, da vas nije bilo tamo gdje ste se zatekli ili da vas vojska više nije uvažavala...! Sve je zaista moglo poprimiti tragičan tok, zar ne? A onda bi se kazalo da je to planirao taj i taj, s nakanom izvođenja puča, itd.! Povijest je čudesna, zar ne? Stalno je u kretanju, nikad nije konačna, stalno se iznova redefinira. Ono što je bilo, mada izgleda najpostojanije i najnerpomjenjivije, zapravo je za nas ljude najfragilnije: stalno se iznova mijenja, značeći uvijek nanovo nešto drugo, novo.
    I, na kraju, Cobra, jedna opaska: kao što zapovjedni lanac zasigurno nije stao na Perkoviću - a trebalo bi jednom konačno ustanoviti koliko je onda tko imao tih godina autoriteta i moći, mislim pritom i na Šuška, Manolića i, konačno, Perkovića - tako i krađe nije izveo jedan lobby, kao što se danas sugerira: danas se, ako pogledate iz bližega, stvara slika koja želi sugerirati da je zapravo hrvatsku okrao hercegovački lobi kojime je predsjedao Šušak, a egzekutivac je bio Zagorec! To je iz najmanje dva razloga netočno: netočno je da su krali samo Hercegovci i da je njihovo leno i resor bila ekskluzivna kupovina oružja! Kad je gospodin iz Gračana koji je obnovio kip Bana proizvodio prigušivaće, stigao mu je Čermak upozorivši ga da se ne miješa u te poslove, jer bi mogao biti ubijen! Čermak sigurno nije bio emisar Šuška. Oružje je kontrolirala Obitelj, to je dakle prvi razlog, a drugo, Zagorec nije bio pod kontrolom Šuška, nego Tuđmana osobno, dapače, Šušak nije imao moć nad Zagorecem. Tako sada barem tvrde oni koji su pokušali kod Šuška intervenirati u svim onim prigodama kad je Zagorec pretjerao, a takvih je bilo popriličan broj. Šušak je, prema svjedočanstvima, uvijek bio jako brbljav, jako samopouzdan i silno autoritativan, no, kad god bi ga se tražilo da Zagorca dovede u red, Šušak bi šutio. Izgleda da je priča o Zagorcu kao Čermakovom vozaču tek dio istine, tj. da Zagi nije avanzirao zbog toga, nego iz sasvim drugih razloga: izgleda da je veza njegove majke, koja je bila daktilografkinja dr.Tuđmana, bila više no profesionalna. Znam da ćete sada reagirati kao oparen, ali, velim "izgleda", ne tvrdim da se itko kune u to! Možda bi se bilo dobro raspitati zna li netko biološkog oca gospodina Zagorca, pa bi onda vjerojatno ta teza pala u vodu, no, sada je već dakle krenula i ta interpretacija o posebnoj sklonosti Tuđmana Zagorcu, iz prozaičnih razloga sklonosti oca vanbračnom sinu! Ja u to osobno ne vjerujem, mislim da je to dio sadašnjeg folklora koji prati suđenje, ali, ipak ima u svemu tome jedna istina: Zagorec je zaista odgovarao izravno Tuđmanu! Puno pozdrava,

    avatar

    22.10.2006. (15:54)    -   -   -   -  

  • @COBRA: Javite se sa svoga maila na nigdjezemska@yahoo.com Javit cu vam se.

    avatar

    22.10.2006. (17:08)    -   -   -   -  

  • Kobra, sve je to bilo slicno, ali... Kad bi danas netko nekoga propitkivao o tome, svatko bi mogao reci: "Zar ne?"... Puno prijateljskih pozdrava... Javi se... M.B.

    avatar

    23.10.2006. (18:58)    -   -   -   -  

  • Metju Bejzik! Ha, ej, čooovjeeeče, pa di si ti?!

    avatar

    23.10.2006. (21:41)    -   -   -   -  

  • 666999

    avatar

    12.11.2006. (14:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...