Boksački menadžer Željko Golub koji je bio u publici i okrivljeni Hrvoje Petrač u jednom su se trenutku pogledali i namignuli jedan drugome. Golub je lani u Hrvatsku doveo i Dona Kinga.
Evo maila iz Frankfurta koji sam dobio kao reakciju na ovu vijest o namigivanju Petrača i Goluba:
Željko Golub boksački menager kojega je primio gradonačelnik Bandić ali i predsjednik Mesić, kum je prijatelja gradonačelnika Bandića i predsjednika Mesića, stanovitog Željka Šelendića, proizvođača stolica za "Vatroslav Lisinski" i ljevačkog obnovitalje kipa Bana Jelačića. Kako je kuća gospodina Šelendića za predsjednika Mesića i gradonačelnika Bandića ono što je nekoć bila Zvečka za novovalnu generaciju, nimalo ne čudi da su čovjeka sumnjičenog za ubojstva bankara Ibrahima Dedića i Marka Sliška s naročitim uvažavanjem primili iBandić i Mesić.
Uostalom, to što je Golub posjetio Mesića na Pantovčaku nikako nije presedan: predsjednik je u svome Uredu ugostio i Lluzima Krasinqija, pa nikome ništa! Kroz ured prolaze tisuće ljudi, i otkud predsjednik može znati koga sve prima.
P.S. Željko Golub i Željko Šelendić ljetos su krstariri na Šelinoj jahti od Splita i Zadra, pa uokolo
Svašta tu ima. Recimo, meni se čini uvjerljivim da su dragulji koje je Vladimir Zagorec povjerio Hrvoju Petraču da ih proba prodati u jednom trenutku bili kod Jamesa Martyia Cappiaua kao što je o tome u prošlom Globusu pisao Mark Cigoj. A što to znači? Da je Cappiau dragulje moguće dobio od Petrača. Poznato je da je Cappiau kasnije ubio Vjeku Sliška, pa ni ne čudi da je tadašnji Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski htio s tim u vezi ispitati Hrvoja Petrača.
Uvjeren sam da Predsjednik Stjepan Mesić nema nikakve koristi od ovih ljudi, a da je to što im poklanja svoje povjerenje rezultat njegove dobrodušnosti.