Kada riječi moje, dodirnu usne tvoje, budi jak, ne pokaži da ti je stalo, da drhtiš zajedno sa mnom , da zeliš mene u zagrljaju svome. Kada usne moje ljube tvoje, ne pokazuj da ti je stalo, ne plači za mnom, molim te. Kada te volim, nikada ne pokazuj svoje osećaje, drži sve u sebi, dozvoli da odem, jer ja ne volim nikada do kraja. Ja uvijek bježim, cijeli svoj let u pravcima vjetra, uvijek za tren izmaknem sreći. Ne nudi kule, oblake ni mora, ne pružaj ruke, ne grli me, ja samo treperim kroz snove i zivot, kroz vazduh kao proljeća trag…
Ako poželiš mene, izgubićeš sebe, jer ja sam lutalica bila cijeli ovaj život svoj… Zato molim te, ne grli nikada moje ruke, jer ćeš uvijek grliti sjene, ne slušaj nikada moj glas, zavešću te i ostaviti, nikada ljubiti zauvijek nikoga neću.
Jer ne vjerujem u ljubav, ni u srebrne kiše, ne vjerujem u snove ni u zvijezde što ostavljaju po nebu trag. Ne vjerujem da postoji netko tko voli, ja ne vjerujem sebi.

2008.