nova ljeta
nova jutra
nova maskara
nova Los Angeles boja za kosu

samo su kiše iste
stare s nama
kao i mi.

Gledam šarene rijeke
šarena ljeta klize kroz mene
cure kroz prste
s ukusom tropskih izmišljenih boja
cure kao oceani
iza sunčanih tamnih naočala

Za varanje loše karte
ali dobra igra i ovaj put.

Plavo će nas ljeto
ugristi za rame
a mi ćemo gristi lubenice
zelene grozdove
i srca

na mekom baršunastom brojat ćeš
točkice praveći mapu
koju ćeš pokušati zapamtiti

a ja ću pokušati
pamtiti ljeto
rame
i boju tvoje majice.

Kada riječi moje, dodirnu usne tvoje, budi jak, ne pokaži da ti je stalo, da drhtiš zajedno sa mnom , da zeliš mene u zagrljaju svome. Kada usne moje ljube tvoje, ne pokazuj da ti je stalo, ne plači za mnom, molim te. Kada te volim, nikada ne pokazuj svoje osećaje, drži sve u sebi, dozvoli da odem, jer ja ne volim nikada do kraja. Ja uvijek bježim, cijeli svoj let u pravcima vjetra, uvijek za tren izmaknem sreći. Ne nudi kule, oblake ni mora, ne pružaj ruke, ne grli me, ja samo treperim kroz snove i zivot, kroz vazduh kao proljeća trag…
Ako poželiš mene, izgubićeš sebe, jer ja sam lutalica bila cijeli ovaj život svoj… Zato molim te, ne grli nikada moje ruke, jer ćeš uvijek grliti sjene, ne slušaj nikada moj glas, zavešću te i ostaviti, nikada ljubiti zauvijek nikoga neću.
Jer ne vjerujem u ljubav, ni u srebrne kiše, ne vjerujem u snove ni u zvijezde što ostavljaju po nebu trag. Ne vjerujem da postoji netko tko voli, ja ne vjerujem sebi.

2008.

Srela sam te noćas, mirisalo je sve na sjećanje
poznati grad, a nepoznati ljudi
srela sam te noćas, nisi me ni dodirnuo, a ja sam ruke tvoje samo jače oko svoga tijela stisla.


Srela sam te noćas, u crne oči zakopao si mokre ulice,
ali ipak nismo našli nikakve riječi za nas.

Miriše ovo jutro na kišu što je prošla

na noć što je odnjela sve

poznato

ostavljeno

zaboravljeno,

… moje.

Kad glad pojede želje
otkriješ da su zablude

točne

ujutru izblijede sa svitanjem
Već sam doručkovala
hvala.

" Čekam da prođe dan. Da dođe noć. Da zaboravim. Čekam da pada kiša. Da u prozirne kapljice, sakrijem svoje snove. Da se ne vide. Da budu mokri i možda otplove od mene, kao brodić od papira s ispisanim porukama za neznanca.

Čekam. Da plešem s tobom.

Čekam. Da staviš svoj dlan na moj obraz.

Čekam da zaboravim, i ako još nemam što zaboravljati. Ipak me pomalo plaše. Te misli što mi cijeli dan pretvaraju u čekanje.

Čekam, da te prebolim, i ako te još ni ne volim.
Čekam da se to desi, prije nego ti zaboraviš ili zavoliš mene.

Ma ustvari, nije mi ništa, samo mi nedostaješ, a nisam htjela pisati patetične pjesme, da ne kažu da sam luda ili čudna, i ako sasvim bili bi u pravu.

Čekam da te zaboravim jer sam odavno dočekala da te zavolim"

Glazba, grmljavina i jezik.

"Cinema Paradiso" i crveno vino.

Odličan.

Iako me je predhodni "Perfetti sconosciuti" lagano isprovocirao.
Odličan.


Ovih par rečenica je i tako napisano samo zbog;

Glazba
grmljavina
i jezik.