Ležim na pola, sa dlanovima punim Neba,

(ti si mi dao plavo)


Usnama napućenim od tišine,

Između dva svitanja,

Naslaganih uzdaha,

Buđenja,

Treperavih ugriza crvenih usana.

Razapinjemo riječi, kao ribari mrežu.

Izgladneli nježnosti, kao izgubljeni psi,

Klizimo po horizontu i elektronima.

Ponekad, osjećam se kao Sirena,

a ti ne želiš začepiti uši.



Primamljivo kao Ljubav.


Ležim na pola, sa plavim dlanovima od Neba.

napućenih usana

od tišine.