geomir

VELO GRABLJE

Dok južine nije bilo, prošetao sam mistom koje izumire.
Prije 100 godina bilo 520 stanovnika,
2001. g. izbrojen 21 žitelj, a posljednji popis registrirao 7 njih.
Danas ih je tek petoro.



Starom cestom do prijevoja.



Tu je odmorište i pogled do Makarske,



te sačuvana japjenica iz 1914. g.



Svuda okolo ostaci stoljetnih bitaka



naših predaka za život.



Velo Grablje



u dolini pod cestom



odakle se ne vidi more kao s ceste.



Zbijeno pod brijegom na kojem sagrađena



gustirna



koja više nije u funkciji



jer je ne davno izgrađen vodovod.



Pjover za hvatanje kiše je veličine olimpijskog bazena,



a ovi rezervoari bili u funkciji proizvodnje



lavandinog i ružmarinovog ulja.



I križ je tu



s pogledom prema Visu i Paklenjacima.



Kuće su grupirane



oko crkve



koja



dominira među krovovima.



Mnoge kuće su propale



ili su napuštene.



U živom kamenu isklesano postolje turna,



a u nekim kućama se još živi.



Poljoprivredna zadruga trpi telefonsku govornicu



i spomen na sada već poodavnu prošlost.



Crkva je posvećena



svetom Kuzmi i Damjanu



Kažu, još je u funkciji jer svake nedjelje
dolaze na misu i oni koji su odselili u Hvar.



Groblje odavde preseljeno još prije WWII



Uličice su puste,



u ruševini raste smokva,



a što je sigurno, sigurno je.



Vidimo se u Malom Grablju !!