geomir

četvrtak, 30.04.2009.

ŽIVIO PRVI MAJ

Praznik tudbenika

Narode lipo mi se odmorite i nemojte puno tuć po janjetini.

Živi mi i zdravi bili, orni za nove radne pobjede.

Podrška Sempre kontra

@ane nagnuta slika

- 23:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2009.

ZA KRIŽEM

POLAZAK

Križ na crkvi je upaljen. Vrime je za polazak.

Posljednje uštimavanje "feralovaca" pred izlazak

i samih ferala i kandalira.

a treba se i okripit za dugi put

I križonošin osvjetljivač puta je spreman

Kandaliri ulaze u crkvu

da bi se izvršio obred i pomolilo za sretan put

i riječima svećenika rečeno:
"kad bi Bog dao da i nedjeljom bude ovoliko mnoštvo na misi!"

Mladi s ruksacima sa zalihom jela i pića čekaju polazak.

I oni koji vjeruju, ali su išli okolo kad su bili mlaji

Obred je uskoro na kraju

I kandaliri prvi izlaze

za njima križonoša iznosi križ u pratnji osvjetljivača puta

i kreću u noć

u krug, put Jelse, do Pitov, Vrisnika, Sviroč i Varbanja, i ujutro doma.

A oltar ostaje čekati varbonski i ostale Križeve.

Odoše u noć, ispraćeni s feralima na kućama i mjesecom, koji će im osvjetljavati put.

Svima koji ovdje navrate, a posebno i naročito onima koji vjeruju
želim sretan Uskrs!

- 10:45 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 07.04.2009.

MOJE MALO MISTO

USKRŠNJI ĐIR

Ajde da napravimo jedan đir po njemu, onako lokalno i tematski u duhu naslova.

Karšćonstvo je bila nit vodilja razvoja u njegovom stvaranju,
pa se spominje da je negdje (nije XVI st., Marčelina!) skoro prije iljadu
godina na jednoj punti u Varbovaškoj vali sagrađena crkvica Sv. Petra,
kao granica Pitava i Vrbanja.
Zatim su Varbanjoni malo po malo gradili kuće i posli nekoliko stoljeća
postali Varbuovjani.
Dakle, zamislimo da smo "anđeli" i pogledajmo malo kako to izgleda iz arije.

Na dolasku (odlasku) morem ili kopnom dočekivali (ispraćali) su nas i vas
križi i "Gospojice"

"Gospojica" je naš izraz za ove male kapelice sagrađene na raskršćima
putova, ulascima - izlascima iz mjesta.

Sada su "van ruke", jer su nas osvojili asfaltni putevi.
A nove Gospojice se ne stvaraju. Grade se, grade... , ma apartmani !

A postojeće su malo uvatile ruzinu.

Sada već u mjestu, ali ipak na periferiji, čeka nas "druga linija odbrane"!
Prije spomenuti Sv. Petar stoji od početka XIV st.

gleda prema mistu, a leđa okrenuo moru.

Ključi su tu, a u libru su zapisani oni s pravom upada.
Ma, bit će da san i ja na spisku!!?? :-))

Na zapadnom kraju, prema poljima, stoji Sv.Rok.
I on gleda prema mistu

A leđa okrenuo zapadu, suprotno kršćanskim običajima,
da oltar bude u istočnom dijelu crkve i gleda prema zapadu.
Anđelko objašnjenje!??

Na sjevernoj strani, na svojem zemljištu 1873. g. Petar Ružević
sagradio kapelicu Sv. Jurju.

To piše na ploči iznad ulaza. Doduše, malo je dobila u karst "onog" rata,
ali se ipak može čitati. Anđelko prevađaj šta piše!?

U centru imamo dvije crkve.
Dominantna je Sv. Marija (Guospa)

Našim i ostalim mistima u okolici, a i šire, 1570-tih prohujao Uluč-Alija.
Malo potpalio neke vatrice, a koga je uvatio, poslao da vidi svoga Boga.
Kad je ošo ća, naši sagradili tvrđavu.

I rekli: Aj dođi sad, junače!
Mi i dan danas virimo kroz ovakve rupe, a čovik se biće pripa,
pa ga nema! A moga je baren koju turkinju poslat na litovanje.
Obećajen, ništa joj grubega nećemo učinit! :-)))

i crkva Sv. Lovrinac, naš zaštitnik, (a valjda nas i Gospa čuva!?)

koja je i danas u službi i u njoj čeka križ kojeg će sutra da ponesu
u obredu i procesiji zvanoj - "Za križen"

Neko more reć: Veće crikvih nego vos! :-)))

Zoč?

U nastajanju, jedna grupa je bila da se i dalje ostane pod jurisdikciju
crkve iz mjesta dolaska, a drugi su bili za - samostalnost i nezavisnost!
Sukob je eskalirao dotle da je ondašnji papa Siksto V izdao specijalnu
bulu da se poštuju prethodni uslovi nagodbe.
Kasnije, jer je sukob trajao stoljećima,
/a i danas se gledamo ko pasi i maške :-)))/
od strane nuncija iz Venecije, 15. IV. 1588. g., upućena oštra prijetnja
suspenzijom svima u diecezi, pa i ekskomunikacijom. Biskup izuzet.

Ča smo bili žestoki!

A postoji predaja da je u to doba i Isus Krist
na nekom križu u crkvi proplakao krvavim suzama.
To obilježavamo ko "maraški pietak",
tj. prvog petka u martu pozovu se prijatelji na ručak,
a i u crkvi je valjda nešto svečanije tog dana.
Pokazat ću samo dil mog dila, predjelo, nazvano "bratstvo i jedinstvo"
koje smo blagovali prošli maraški pietak!
A ča je u pjat?

A bome ubotnica!

Na Sv. Gospi je portal. Nije baš ko trogirski ili šibenski, ali je portal.

I skale za uzbrdo

da bi se došlo na teracu odakle se kontrolirao ulaz u valu.

pa onda preko krova

na drugi kraj gdje su zvona i kućica sata.

čiji mehanizam, star stotine godina, zakaže jedino ako remeta
zaboravi naviti (dignuti) utege koji ga pokreću.

Do kućice je mali zvon s batom koji me avizaje koja je ura.

Na drugom kraju, sridnji zvon

i u sredini veli zvon koji oglašava podne.

Tu je pogled na "begvordij", cisterna za kišnicu

I pogled na isto iz žablje perspektive.

A onda pogled prema zapadu gdje na udaljenosti od 156,86 m
(he, he,... kako znan ??) stoji Sv. Lovrinac

Zaštitnik mista, crikva sv. Lovre

Sa slikama Paola Veroneze i drugih velikih slikara,
koje su sada u korizmi pokrivene ( ??)

I na kraju, zna se gdje se ide!
Pod ploču!
Nekada, vrijedniji primjerci u podu crkve

A drugi u ogradi pored, gdje danas djeca igraju mali nogomet,
jer je sagrađeno novo groblje.

Novi "kapišont" (campo santo) malo je izvan mjesta,
sa željeznim vratima, valjda da ne bi tkogod uteka! :-)))

S crkvicom i neizbježnim čempresima,
koji se zelene ka murtila.

Općinskim "rupama" u prvom redu

i privatnim "škafetinima" na galeriji.

Amen