geomir

SVOJEGLAVOST

Javljaju da u cijeloj zemlji dolazi zima,



Južina uzburkala more



nadvili se kišni oblaci, .....
ko in prÎči !



Zima, zima e pa šta je,



Ako j zima, nije lav!



Zima, zima, pa neka je....

mi u jenoru cvatémo,
komu pravo, komu krivo!!




Još jedan svojeglavac među maslinama!



i još jedan,



i još jedan,......

DIOGENES

Iz Đakovečkog podruma na Pharos



Diogenes Pharski



svoje boravište



bez građevinske dozvole



smjestio u polju



pored grada.

SOLIN

SALONA

Motao se po Zagorju, a tu, nadomak grad,
po kojem vridno prošetat, najskoli po ovako lipon vrimenu.



U centru otok okružen kanalima rijeke Jadro,



kažu, Gospin otok



s crkvom na brijegu.



Svud okolo voda žubori,



pastrmke skaču,



a patke odmaraju.



Po jezercu galebovi plivaju



ili odmaraju.....lijeva noga, desno krilo.



Na dnu prostrane livade spomenik braniteljima,
a pored crkve niče novo crkveno zdanje.



Upitao domorodca za spomenik braniteljima-partizanima;
kaže, tamo preko mostića imaju "neka slova"!!



Malo je neuređeno,ali ipak, tu je.......



"zid" od slova,



imena boraca



u dogledu crkve



koji ipak nisu mrtvi.



Voda ide preko kaskada



da bi ušla u bazene ribogojilišta



pastrva,



pored kojeg je igralšte NK Solin
(ovih dana umalo dobili Ćiru !)



i restoran kojeg se sjetim!!



Odmah tu, iza ćoška, Gašpina mlinica



stari pogon



na snagu vode



koja pada kroz žljebove



da bi vrtila mlinove



unutar zgrade.



Neiskorištena voda



zavija oko ćoška



pa niz tobogan



kroz kanal



pored mlinice



i dalje,



u jezerce ispred,



iz kojeg voda odlazi u more.



Mlinica je skladan objekt



ugodan oku,



a nekada je bio veoma produktivan.



Danas je unutra, ajmo reć, muzej,



u minulo božićno vrime s jaslicama na ulazu



te raznim alatima



i predmetima



iz ondašnjeg života,



potrebnih u kući



i polju.



Još i danas mlinski kamenovi



znaju i prave brašno od pšenice i kukuruza.



Zapadno od današnjeg grada su ostaci
nekadašnje metropole - Salone.



Uz nju, Salonu, i danas žive ljudi



a i industrijski objekti su nadomak.



Davno stari Salonjani ovdje ne šetaju



i umjesto golišavih anđelčića (di su anđelčice !?)



danas tu bivaju djevojčice (u gaćama!),



paraglajderi zapetljani u granje.



Bazilika se samo naslućuje



grobovi zjape prazni,



a namrgođenku dva labuda se popela na glavu.



U areni gladijator nema protivnika



na drugom kraju foto egzekucija u tijeku,



dok salonitanski par vodi ljubav

SUŽIVOT

KUMROVEČKI KRÓJ I KRÔJ

PO LIPOJ NAŠOJ (4)



Loza je neobrezana



oranice uzorane



u vijugavoj dolini,



potočić uz put



u zemlji sv. Jurja,



ambari puni



i domaćini zadovoljni.



Kroz Desinić



idemo za Veliki Tabor, najprije pored makete.



Tu je i maketa dvorca Milijana, kojeg smo promašili



na povratku iz Velikog Tabora



kojem smo prišli vijugavim putem uz brijeg.



Na vrhu brijega grdosija



nedavno renoviran,



ali danas kapija zaključana



pa moramo



okolo



ko mačak oko vruće kaše



i otići na slijedeću destinaciju, u kumrovečki krój.



Dobrodošlica je tu i, iako je blagdan Božića,
slobodno obići selo.



Prvi domaćin nas dočekuje u svojem dvorišću,



krôj među svojim hižama,



zamišljen i zabrinut.



Pred kućom mu hrvatski barjak



drvena vrata



i ćupovi iza stakla prozorca.



Šetnja po selu među kućama drvenih krovova,



stajama



i ambarima,



preko potočića



zagledam



u prozore.



Sve je tu, od konoplje do platna,



burad,



kočija



i sretni mladenci, koji nam još jednom čestitaju
minule Božiće i Nove godine.



Na povratku svratismo u dvorac Mihanović



okrijepismo se i odosmo doma
Živili!!

U DANE BOŽIĆA

PO LIPOJ NAŠOJ (3)



Misto grdo,



misto (š)lipo,



misto znakovito



I Marija Bistrica



s vjerničkim kompleksom



i jaslicama ispred.



Ulazimo



u dvorište s nadsvođenim kolonadama



s naredanim imenima molitelja-donatora



i križem od mramora.



Ulazimo u crikvu,



s jaslicama pred oltarom



jer misa samo šta nije počela



i triba uvatit misto za sest.



Veliki i mali pop odradiše svoj zadatak



uz orguljaševu nesebičnu pomoć,



a crna Gospa s malin crnin Diteton,



obučena u svečanu odoru,



cilo vrime sve to odozgora gledala.



Južno i istočno u sastavu kompleksa



crkveni prostor na otvorenom



sa dominantnim kipom Gospe s diteton



ovaj put, u pozlaćenoj varijanti.



Tu je i stablo zvonova,



i obilaznica "Za dušu i tilo"



koja ide serpentinama



od postaje I































do petnaeste postaje



s odmorom i okrepom na Kalvariji



i panoramskim pogledom



da bi se potom natrag kroz šumu



po tepihu zlatnog



opalog lišća



spustili do kolone likova u dolini



i kraja šetnice.



Molim!



Aj zdravo Ivane Pavle II
Vidimo se u Kumrovcu!