geomir

četvrtak, 31.12.2015.

SRIĆA

Sve pršti od sriće pa da i ja malo svih poprskam jednom prigodnom!!



P.S. Zaboravih........ i da von čarnjeno zvizda prosvitli put! njami

- 13:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.12.2015.

BROD


Ostavjam za sobom Sunce


i jurim prema izvjesnoj


magli


Na odredištu ipak, ne mogu dušu grišit,


sunčano,..... skoro ka doma!


Trajvani svjetski,


a i Advent


igra, kažu,


u toj kategoriji.


Ova priporuka bi mogla bit neadekvatna


kad "novi" stanari ove kuće usele


i počnu stiskat.


Ostat će nan da zapivamo


i, za svaki slučaj, dole u prolazu zapalimo koju sviću!

- 20:50 - Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 25.12.2015.

24 PROSINCA


Predbožićno raspoloženje tutnji gradom.


Za nezbrinutog netko se potrudio


da dobije krov nad glavom,


a ptice nebeske, na pazaru, se i same za sebe pobrinu.


Badnjak je zapaljen


i u tihoj noći tiho dogorijeva.

P.S.

Dan poslije,.....na jučer punoj Pjaci,...... duše ni za lijek,


a galebovi upriličili sumit pod Suncem.

- 01:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 18.12.2015.

OD 14 DO 17

SIESTA
Nojlipje vrime.....portili furešti, jematva svaršila, masline obrone...


Iz avijona piturano modro i zeleno,


a sada je vrime stavit čoguoda podglovu


i pustit da slike some govoridu.
































Na kraju pozdrav suncu
i svima da von svitli i prosvitli pamet u Novon godišću!!

- 08:34 - Komentari (30) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.12.2015.

EDEN

Kažu, vrime je adventa, dolaska, a mene odvelo u Rajski vrt,
u prirodu, zelenilo i mir.
Zato ni ja neću biti sebičan već prostirem tu šetnju i vama,
s naglaskom na ....... ma, ..... sami će se pripoznat! wave

Profesorica Ivna Bučan je začetnica te ideje koju su Kaštelani realizirali
okolo stare crkvice Gospe od Stomorije.
Ideja realizirana 1998. g. u spomen drugog došašća Ivana Pavla II.


Pučani Kaštela postaviše ovu ploču


u Stomoriji nad zaljevom


i oformiše vrt uz prirodni potočić koji i nema uvijek vodu.
Putovima i potokom prostor čini šest areala.
U svakom nešto drugo i drugačije, a sve zajedno čini skladnu cjelinu.


Sveti Petar ostavio ulaz s južne strane otvoren s kjučen u bravi


i slobodno ulazimo u vestibul, predvorje


gdje je Papina maslina


i kamena klupa za odmor u hladovini loze s mojim dobrim anđelom vodičem.


Sa zapada ulazi se u prostor okolo crkve


okružene starim drvećem


koja tu stoji još od 12-tog stoljeća


Pored ulaza je vrelo


pod zlatnim lišćem,


a iz njega ide voda kanalom pored ogradnog zida,


kroz usta garguja


otiče u šahtu i dalje u potok.


Tu su i umorna stara stabla


kojima su ljudi pomogli da žive mirnu starost.


Pozadi crkve put ide dalje prema sjeveru, a na desnoj strani je površina


nazvana "Jidro", na kojem postavljeni kameni stupovi


posvećeni petorici velikana, nadahnutima Biblijom,


i nekoliko


veoma starih maslina


i mnoštvo drugog raznolikog bilja


da bi završilo kamenim zvonom.


Tu su negdje i mravi,


a i procvale ciklame.


Pored maslina je kameni stol.


Na povratku istočno od Jidra


sagrađen novi kompleks kućica, koje su za moj gušt previše moderne.
Tribale su izvanka bit sagrađene u suhozidu,
jer u starini se, sigurno, ovako nije gradilo!


Jedna s klasičnom pergulom ispred


i gomilom skupljenog kamenja, složenoj na mjestu živog kamena,
gdje se nije moglo ništa posaditi,


da bi se na ostalom zemljištu oslobodila zemlja gdje se sadila loza.


Ovdje, svaki red je jedna autohtona sorta, među kojima


i Crljenak kaštelanski, prednik nekoliko danas svjetski poznatih sorti.


Kako bi to bilo da Rajski vrt


nema jabuke!?


Tu je i rotor, usmjerivač na željenu poziciju,


pa tako možemo krenuti križnim putem


po Gospinoj njivi


do centralnog križa


kod kojeg se našla


u Biblijskom vrtu..........Biblija!


Zapadno od vinograda i južno od Gospine njive


su nasadi niskog bilja


palmi


i voćaka


i ruža, koje sada ne cvatu,


sve


uredno


obilježeno,


čak do mjesta gdje i ptice nebeske mogu doću na svoje.


Na kraju obilaska, tu je i Arka,


nedaj blože potribe.


Vrata za menom ostaju otvorena i svima, kojima to nešto znači,
želim sretne i vesele nadolazeće blagdane!
Živili!!

- 10:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.12.2015.

SALZBURG

Posljednja štacija putovanja po Austriji.
Grad je, a posebno njegov centar, kao muzej arhitekture iz drugog vremena,
što naravno čini njegov identitet, uz brojne jedinstvene ličnosti
koje su rođene i djelovale u njemu.
Pa da se ja ne mučin pisat o njemu, ko još nezna, ovdje more ponešto doznat !
A dalje ću dat na uvid slike di san sve ja po njemu luta.
Kako smo spavali u Filzmoosu to su ovo bili jednodnevni izleti
i najučinkovitije je bilo parkirati dalje od centra, recimo u Europark, di je parkiranje đabe,


i di žena more obać


butige svjeskih marki,


a onda autobusom učas u centar grada.


U gradu prvo nalećen na peškariju,


a nedaleko, ciljano, idemo u posjet


rodnoj kući Mozarta.


Ne daju unutra slikavat, ali šta da in radin?
Moran mali sagrišit. Kako da izajden prid vas prazni ruk!?


Navodno nacrtan malo prije nego je partija.


Porodično stablo di je ubiliženo da je ima šestoro dice.
4 umrli u prvoj godini, a dva sina živila duže, ali se nisu oženili,
pa nemaju potomaka.
Od njegovih 6 braće i sestara samo jedna sestra se nastavila reproducirati,
ali samo još dvi generacije naprid i tu je stalo,
tako da danas nema krvnih srodnika iz njegove roditeljske kuće.


Navodno prstohvat njegove kose,


pijano na kojem je svira,


radna soba i još puno toga, ali ne mogu pokazat.


U zgradi do njegove je ova lipota


pa smo se išli malo okripit,


a onda, opet ciljano, priko mosta


kojeg sagradili partizani


do kuće di je Amadeus kasnije živio.


Gleda nas s ponistre dok ulazimo


i onda kroz portun u kuću


di činim par slika, dok me ne uvate, ......
vatan njegov rukopis,


i jednu od slika za igru koja se prakticirala u njihovoj fameji.


Na izlaznim skalama po zidovima crteži


kako ga dica doživljavaju.


Prolazim pored Mozarteuma


i violinistice na pročelju.


Na trgu vesela družina muzicira.


Veličanstvena katedrala izvanka,


a i iznutra


se ima ča vidit.


Malo dalje meteorološki stup


i kočije spremne povesti putnike u obilazak.


Zlatna kugla i stari dvorac na vrhu


i pogled na dvorac sa starog groblja.


Odlazak uzbrdo, cufus, s pogledom na uspinjaču


pa opet, pogled na dvorac sa strane


i njegov okrugli toranj.


Potom vizure


i detalji


u šetnji


po brijegu


i dok se spuštamo


prema


dolje


do povratka na razinu rijeke.


Tamo nas ima svakakvih


koji se zbog raznoraznih razloga priklanjaju k zemlji.


Tu je i Marina, naše gore list,
i savjetuje nas da sjednemo na jednu od desetak stolica


zatvorimo oči, zaboravimo na sebe i izgubimo svaki osjećaj vremena.


A moremo se i slikat prid muzičkom pekarom,


prošetati uz rijeku,


poslušati harmonikaša,


baciti pogled na drugu stranu,


napiti se vode


ili se zamisliti pred Paracelzusom.


Ima ih koji sve čuju,


a prid želježničkom stanicom šatori za izbjeglice


ne mogu se postavit bez mojih pajdaša.


Na kraju pozdrav i neizbježna kupnja


u slatkarnici FÜRST


kuglica u staniolu.

- 20:17 - Komentari (23) - Isprintaj - #