geomir

LEVA, DESNA,....

U BALUNU

ZAGRLI ME

TRI FACE

U VITAR

MARIBOR

Od Marjana pa do Vardara smo odradili litos,
a sada, u zimu, primjereno uputiti se prema Triglavu
i tako zatvoriti krug.
Motao san se ja po Sloveniji, još i u ono crno predblogovsko vrime,
po Ljubjanima, Bledima, Bohinjima, Kranjskim gorama,.....
Di nećeš, ..... niko te ne pita ni di ćeš ni kud ćeš, a sada......
za ovi đir od Vardara pa do (skoro) Triglava i nazad
tribalo se ispovidit 20 puta, plus još 8 puta,
jer smo zagazili malo vanka bivše nan daržave.
Uspješno je položen i ispit NE kupovanja vinjete,
iako su me na sve načine nastojali dovest na "pravi put" !!
Ne znaju oni da najboje "trenere" iman ovde na blogu
i ni me tako lako ulovit bez dobre ješke !!!
Generalno, Maribor je po judckoj miri, grad kulture i kontinuiteta.



U City hotel stigli priko čvrstog mosta




dijela Titine ceste, a koja se nastavlja na Partizansku.




Lipi su im poklopci šahtih




i konj kneza Koclja.




S prijašnjeg raskršća gledamo franjevačku katedralu sprijeda




i otpozadi.




Bio i unutra




uslikao jaslice.




Dijelom se nalazi na trgu Slobode
što ga predstavlja ovaj monument s poznatim likovima




i natpisom,




a pokazuje se turističkim grupama
i iz država koje su onda slomile zube u ovim krajevima.




Tu je književnik Jurčić




i neki lik na kantunu zgrade koji sigurno ima priču koju ja ne znam.




Malo podalje je katedrala




ispred koje sjedi Anton Martin Slomšek,
prvi Mariborski škof, narodni buditelj, vzgojitelj i pisec.



Unutra mir,




a s druge strane, vani na podu, je ploča u čast posjeta Janeza Pavla II




Sveti Florijan sve ozgor gleda,




a na Glavnom trgu (tako s zove!) spomenik
za sjećanje na kugu s Gospom u sredini


okruženoj svecima.




Pored Drave




Židovski centar




i Sinagoga.




Drava je mirna




ptice na suncu uživaju




ili u formaciji plove nadgledani odozgo.




Odavde se nazire Piramida




na vrhu susjednog brežuljka.




Pored Leona Štuklja, slavnog gimnastičara




idem u uspon




sve do vrha




s pogledom na glavni most preko Drave.




Pred redakcijom novine Večer umjetnička instalacija klupe




"Kresnica slobode".
Ovo nije moja slika.




a tu je i podsjećanje




na vlak bratstva in enotnosti iz 1981.
Svašta li ovi Slovenci pamte!



Na zapadu ništa novo, ....... na istoku sve po starom!!
Sutra će biti lijepi dan!!

O MLADOSTI

O



MLADOSTI

CINQUE TERRE

MONTEROSSO AL MARE

Sve dojde kraju pa tako i ova đita.
Idemo još u obilazak dviju preostalih Zemalja, Monterosso al Mare i Vernazza.
Monterosso al Mare je u dva dila i najveći je od svih Zemalja.


Avio pogled na čitavo naselje,




a onda pogled sa pristupne ceste na prvi dio




koji nam želi dobrodošlicu.




Pješćana plaža skoro kilometar duga, ljeti mora da je prepuna,




a šetnica uzduž plaže puna restorana, hotela i suvenirnica.




Po ogradi i po plaži rasprostrijeta šarena platna




koja prodaju oni s druge strane Mediterana.




Ova kamenčina bila malo tvrđa pa je more nije pretvorilo u pijesak
i sada služi kao kulisa fotouspomeni.




Dolazimo do tunelčića koji nas vodi u drugi dio naselja,




gdje je i želježnička stanica,




i trg




pozadi crkve san Giovani,




čija prošpetiva je piđamasta,




s filigranski isklesanom rozetom, najvjerojatnije od Carara mramora.




Tu iza ćoška moderna skulptura "L`abrraccio".




Ispod želježničke pruge je i ovdje plaža, duga samo 200-300 m




gdje je i u to doba (krajem oktombra) vrijedilo smočit presvetlu!
Potom ručati, neki crni rižot, koji mi nije bio baš po guštu,
i krenuti na posljednju destinaciju, Vernazza.

VERNAZZA mi nekako najsimpatičnija.
Ima lučicu zaklonjenu mulom,
ali siguran sam da nije sigurna po jačem šiloku i lebiću.
Tu je stiralo, misto za izvlačenje brodica, i plaža s druge strane hridi.
Na najvišem mistu toranj, u prošlosti osmatračnica, a sada
atraktivno misto za pogled na misto i okolo.



Iz aeroplana izgleda odprilike ovako,




a u misto se dolazi cestom uz uski klanac koji je i vodotok
gdje je nekada bilo i vodenica.




Vodotok je bio prazan sa zanemarivo malo vode. Što nije uvik tako.




Odmah tu počinju kuće,




i trg s kamenim kolutima




kojim se gnječilo masline.




Tu je i slika kao podsjetnik na poplavu koja ih zadesila
baš u ovo doba kad smo bili tu, 25 ottobre 2011.




Skinuo sam četiri scene devastacije koju učinila poplava,




i slike istog tog mjesta s istim "glumcima" kad je sve očišćeno.
Evo i film kako je to izgledalo kad je voda derala ovim ulicama.




I moja šetnja sada poslije 6 godina tim ulicama,




pored tržnice i želježničke stanice iznad




kuća koje su jedna na drugoj,




ili na samim hridinama




sve do luke.




gdje je uvijek živo




i brodovi se ili izvlače




ili bacaju u more.




Iznad kuća je toranj kojeg nije bilo dovoljno uslikati samo ovako iz daljine.
Trebalo se žrtvovat za ljepotu pogleda.




I onda krenuti uskim kaletama




po stepenicama




pored dvorišta




i posljednom skalinadom


,

do kamene kule,




pa zavojitim stepenicama do vrha, zaboravi san koliko ih je bilo.




Tropogled na mjesto




s lijeva




na desno,




i na turistički brod u odlasku prema Riomaggiore,




te na brod s kontejnerima, vjerojatno za Genovu.




Pogled dolje, na odmaralicu,




ili na bebu kojoj baš briga za ljepotu pogleda.




A galeb očekuje neki zalogaj,




i daje strogi pogled zbog ponuđenog komadića banane.




Onda polako, zufus




uzbrdo do parkiranog auta
i natrag do baze u Volastri, ..... prespavati,
da bi sutra pred večer bili kod Macole na fažol.

Rick Steves je u 25 minuta filma prikaza ovo ča san ja nacifra
kroz četiri posta.