Marketing
CINQUE TERRE
MONTEROSSO AL MARE
Sve dojde kraju pa tako i ova đita.
Idemo još u obilazak dviju preostalih Zemalja, Monterosso al Mare i Vernazza.
Monterosso al Mare je u dva dila i najveći je od svih Zemalja.
Avio pogled na čitavo naselje,
a onda pogled sa pristupne ceste na prvi dio
koji nam želi dobrodošlicu.
Pješćana plaža skoro kilometar duga, ljeti mora da je prepuna,
a šetnica uzduž plaže puna restorana, hotela i suvenirnica.
Po ogradi i po plaži rasprostrijeta šarena platna
koja prodaju oni s druge strane Mediterana.
Ova kamenčina bila malo tvrđa pa je more nije pretvorilo u pijesak
i sada služi kao kulisa fotouspomeni.
Dolazimo do tunelčića koji nas vodi u drugi dio naselja,
gdje je i želježnička stanica,
i trg
pozadi crkve san Giovani,
čija prošpetiva je piđamasta,
s filigranski isklesanom rozetom, najvjerojatnije od Carara mramora.
Tu iza ćoška moderna skulptura "L`abrraccio".
Ispod želježničke pruge je i ovdje plaža, duga samo 200-300 m
gdje je i u to doba (krajem oktombra) vrijedilo smočit presvetlu!
Potom ručati, neki crni rižot, koji mi nije bio baš po guštu,
i krenuti na posljednju destinaciju, Vernazza.
VERNAZZA mi nekako najsimpatičnija.
Ima lučicu zaklonjenu mulom,
ali siguran sam da nije sigurna po jačem šiloku i lebiću.
Tu je stiralo, misto za izvlačenje brodica, i plaža s druge strane hridi.
Na najvišem mistu toranj, u prošlosti osmatračnica, a sada
atraktivno misto za pogled na misto i okolo.
Iz aeroplana izgleda odprilike ovako,
a u misto se dolazi cestom uz uski klanac koji je i vodotok
gdje je nekada bilo i vodenica.
Vodotok je bio prazan sa zanemarivo malo vode. Što nije uvik tako.
Odmah tu počinju kuće,
i trg s kamenim kolutima
kojim se gnječilo masline.
Tu je i slika kao podsjetnik na poplavu koja ih zadesila
baš u ovo doba kad smo bili tu, 25 ottobre 2011.
Skinuo sam četiri scene devastacije koju učinila poplava,
i slike istog tog mjesta s istim "glumcima" kad je sve očišćeno.
Evo i film kako je to izgledalo kad je voda derala ovim ulicama.
I moja šetnja sada poslije 6 godina tim ulicama,
pored tržnice i želježničke stanice iznad
kuća koje su jedna na drugoj,
ili na samim hridinama
sve do luke.
gdje je uvijek živo
i brodovi se ili izvlače
ili bacaju u more.
Iznad kuća je toranj kojeg nije bilo dovoljno uslikati samo ovako iz daljine.
Trebalo se žrtvovat za ljepotu pogleda.
I onda krenuti uskim kaletama
po stepenicama
pored dvorišta
i posljednom skalinadom
,
do kamene kule,
pa zavojitim stepenicama do vrha, zaboravi san koliko ih je bilo.
Tropogled na mjesto
s lijeva
na desno,
i na turistički brod u odlasku prema Riomaggiore,
te na brod s kontejnerima, vjerojatno za Genovu.
Pogled dolje, na odmaralicu,
ili na bebu kojoj baš briga za ljepotu pogleda.
A galeb očekuje neki zalogaj,
i daje strogi pogled zbog ponuđenog komadića banane.
Onda polako, zufus
uzbrdo do parkiranog auta
i natrag do baze u Volastri, ..... prespavati,
da bi sutra pred večer bili kod Macole na fažol.
Rick Steves je u 25 minuta filma prikaza ovo ča san ja nacifra
kroz četiri posta.
Post je objavljen 04.01.2018. u 12:35 sati.