geomir

CINQUE TERRE

MONTEROSSO AL MARE

Sve dojde kraju pa tako i ova đita.
Idemo još u obilazak dviju preostalih Zemalja, Monterosso al Mare i Vernazza.
Monterosso al Mare je u dva dila i najveći je od svih Zemalja.


Avio pogled na čitavo naselje,




a onda pogled sa pristupne ceste na prvi dio




koji nam želi dobrodošlicu.




Pješćana plaža skoro kilometar duga, ljeti mora da je prepuna,




a šetnica uzduž plaže puna restorana, hotela i suvenirnica.




Po ogradi i po plaži rasprostrijeta šarena platna




koja prodaju oni s druge strane Mediterana.




Ova kamenčina bila malo tvrđa pa je more nije pretvorilo u pijesak
i sada služi kao kulisa fotouspomeni.




Dolazimo do tunelčića koji nas vodi u drugi dio naselja,




gdje je i želježnička stanica,




i trg




pozadi crkve san Giovani,




čija prošpetiva je piđamasta,




s filigranski isklesanom rozetom, najvjerojatnije od Carara mramora.




Tu iza ćoška moderna skulptura "L`abrraccio".




Ispod želježničke pruge je i ovdje plaža, duga samo 200-300 m




gdje je i u to doba (krajem oktombra) vrijedilo smočit presvetlu!
Potom ručati, neki crni rižot, koji mi nije bio baš po guštu,
i krenuti na posljednju destinaciju, Vernazza.

VERNAZZA mi nekako najsimpatičnija.
Ima lučicu zaklonjenu mulom,
ali siguran sam da nije sigurna po jačem šiloku i lebiću.
Tu je stiralo, misto za izvlačenje brodica, i plaža s druge strane hridi.
Na najvišem mistu toranj, u prošlosti osmatračnica, a sada
atraktivno misto za pogled na misto i okolo.



Iz aeroplana izgleda odprilike ovako,




a u misto se dolazi cestom uz uski klanac koji je i vodotok
gdje je nekada bilo i vodenica.




Vodotok je bio prazan sa zanemarivo malo vode. Što nije uvik tako.




Odmah tu počinju kuće,




i trg s kamenim kolutima




kojim se gnječilo masline.




Tu je i slika kao podsjetnik na poplavu koja ih zadesila
baš u ovo doba kad smo bili tu, 25 ottobre 2011.




Skinuo sam četiri scene devastacije koju učinila poplava,




i slike istog tog mjesta s istim "glumcima" kad je sve očišćeno.
Evo i film kako je to izgledalo kad je voda derala ovim ulicama.




I moja šetnja sada poslije 6 godina tim ulicama,




pored tržnice i želježničke stanice iznad




kuća koje su jedna na drugoj,




ili na samim hridinama




sve do luke.




gdje je uvijek živo




i brodovi se ili izvlače




ili bacaju u more.




Iznad kuća je toranj kojeg nije bilo dovoljno uslikati samo ovako iz daljine.
Trebalo se žrtvovat za ljepotu pogleda.




I onda krenuti uskim kaletama




po stepenicama




pored dvorišta




i posljednom skalinadom


,

do kamene kule,




pa zavojitim stepenicama do vrha, zaboravi san koliko ih je bilo.




Tropogled na mjesto




s lijeva




na desno,




i na turistički brod u odlasku prema Riomaggiore,




te na brod s kontejnerima, vjerojatno za Genovu.




Pogled dolje, na odmaralicu,




ili na bebu kojoj baš briga za ljepotu pogleda.




A galeb očekuje neki zalogaj,




i daje strogi pogled zbog ponuđenog komadića banane.




Onda polako, zufus




uzbrdo do parkiranog auta
i natrag do baze u Volastri, ..... prespavati,
da bi sutra pred večer bili kod Macole na fažol.

Rick Steves je u 25 minuta filma prikaza ovo ča san ja nacifra
kroz četiri posta.