Ovo djelo je slika stvarne prošlosti.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna.
Kliknuti na link i slušati originalni izgovor teksta
Aktiviraj link i prati napisani tekst
Ovih don kad se čulo i vidilo po radiju i po televiziji martvašku mužiku,
breconje zvuon i pope kako molidu za ispratit u pokuoj višnji
stori, obišni televizijski sinjol ča je živi 53 godišćo, a umor je,
jerbo ga je zadovi novi digitalni sinjol, ano domini 2010,
Forani i Bročani spomienili su se da ni baš tako kataklizmički zazvonila
osmartnica ča je prin 25 godišć izošla u Pometu,
s kojuon son objovi smart Jadrolinijine brodske pruge 603
koja je godišćima bila pupak ča je veživo ta dvo naša škoja
jedon s drugin i sa Spliton.
(„ča je pusta Luondra kuontra Splitu grodu“ kako se tuo kanto u pismi).
U osmartnici je pisalo:
„Slomjena sarca javijemo pritužnu i guorku vist da je danas,
dona 30. šetienbra 1984. posli daleke i tieške bolesti
ispustila svoju plemenitu dušu Jadrolinijina pruga 603
SPLIT-SUTIVON-BOBOVIŠĆE-MILNO-BUOL-JIESA-VARBUOSKA i nose.
Pokuojnica je još u vrime čorno-žute krajevine počiela vozit jude i robu
ča je nastavila činit na tuoj ruti i posli parvie gvere,
bez pristonka, svakega rabotnika i tako bila spona meju namin
i glavni divertimenat generacijima malomišćanskega svita Broča i Fora,
a zonjih godišć vikendašima i bruojnin turistima.
Drogo pokuojnica biće ispraćena tužnin fišćotima broda Porozina.
Njezin svitli lik ostaće non zauvik u lipoj uspomeni.
Neka jon je vična slava i fola!
Duboko ožalošćeni:
Sutivjani, Bobovišćani, Milnarani, Boljani, Ješani i Varbuovjani
s Jadrolinijinin agientima kako i mnogobruojna vikendaška i turistiška svuojta.“
Ko ča isprid tv digitalnega sinjola, kako smo rekli, nestaje obišni sinjol, tako su i
Jadrolinijini brodi tipa „Porozina“ „Pašman“ „Takovo“ „Valjevo“, „Ohrid“ i drugi
nestali isprid trajektih ča moredu ukarcat ne somo veći bruoj putnikih,
nego i veliki bruoj autih i kamionih karcatih puston robon i materijolima.
Kad su čitali tu osmartnicu Forani i Bročani
(oliti Bročani i Forani, kako se iz kojega kantuna gledo)
nisu mogli, a da se ne spomienedu i vaporih na garbun
ča su zaminili braciere i trabakule.
Dočekovonje vapuora je bila poslastica.
Tuo je bi dogođaj koji se ni smi propusti, jerbo uvik se moglo vidit ništo novo.
Gledolo se kako kuštoje, strohovolo da ne pukne cima, a uvik se atiento
i kurijužo pratilo kuo je sve duošo dok su se putnici iskarcovali priko skale.
Vinć je škripo dok je uz riči „vira“ i „majna“ dizo robu iz stive broda
i kalovo je na rivu di su fakini sa karima, a posli i s traktorima,
ča su zaminili kare, raznosili robu po butigima ili već za koga je tuo bilo naručeno.
Posli njih su duošli moderniji motuorni brodi,
ča su bili žveltiji i bez parvie i druge klaše kako su tuo prin bile na vapuorima.
Mlaji, ča sad putujedu trajektima ala „Tin Ujević“ „Marjan“ „Hektorović“,
a i katamaranima i gliserima, moredu doznat iz ovie osmartnice
ne somo kako su putovoli njihovi stariji,
nego i koliko jin je vridila ova brodska veza koja in je kuštovala isprid kuće
i dobotu nikad se ni dogodilo da radi grubega vrimena ni bilo partience.
I žunta od mojie bonde.
Kako ča smo čuli u Osmartnici, pruga 603, na ruti: Split-Varbuoska-Split
je upokojena, jerbo je Broču i Foru narieso apetit u svakon pogliedu,
a ča pruga 603 već ni mogla dat.
Broč je dobi glavnu štaciju u Supetar, a For u Pajiz,
di su sad dohodili trajekti koji su privozili ne somo čejad
nego i auta svih vorstih ča prijašnji brodi nisu mogli.
Ti brodi rojeni 50-tih, 60-tih su isto tako upokojeni,
izriženi i prodoni kako storo gvožje.
Ostali su živi, Postira i Premuda i još dondanas trafikodu,
jedon na roti Dubrovnik – Elafiti, a drugi Moli Lošinj, Srakane, Unije, Susak.
Anke, od Zadra do Preko vozi Lara, a od Šibenika do Vodica bruod Tijat.
“Repetitio mater studiorum est”,
Mene našlo dva puta godišnje istu lekciju ponavljat!
Znan je već napamet. A opet, ništa mi nije jasno.
Dok gledam Križni put u praznom dvorištu Vatikana.
Glavne ličnosti su Židovi, Izraelci, a prije 2000 godina dojde Isus
s idejom da ih izvede na pravi put. Neki njegovi zemljaci ga slijedili,
ali većina, a pogotovo glavari, bili protiv i moj ti Isus svrši razapet na križ.
Rimljani, okupatori, ne bi ga bili ubili da to njegov narod nije izričito zahtjevao.
Po Mateju XXVII, 21-25
Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?"
A oni rekoše: "Barabu!"
Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?"
Oni će: "Neka se razapne."
A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!"
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež,
uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći:
"Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"
Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"
Tako je registrirano u Evanđelju po Mateju jednom od Isusovih sljedbenika,
a čita se kao “rič Božja”!!
Matej je registrirao i posljednje trenutke Isusova života na križu. Pa kaže:
Po Mateju: XXVII, 46
O devetoj uri povika Isus iza glasa: (na materinjem, Aramejskom jeziku) "Eloi, Eloi, lama sabahtani?"
To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.
Isto je registrirao i Isusov apostol Marko.
Po Marku: XV, 34 i 37
O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eloi, Eloi lama sabahtani?”
To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
Ova svjedočanstva pokazuju kao da mu nije jasno što se događa.
I cijelo vrijemo od uhićenja pa do dolaska na mjesto raspeća skoro da ne progovori.
Ali još dvoje Isusovih apostola registriralo isti događaj,
i njihovo svjedočanstvo prikazuje Isusa u posve drugom svjetlu.
On razgovara sa ženama uz put dok nosi križ:
Po Luki XXIII, 29-46 “Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom,
nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.”
Jer evo idu dani kad će se govoriti:
'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.'
Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'
Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"
A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja,
ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!"
I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
Sa razbojnicima razapetim do njega vodi smisleni razgovor
i točno zna što će se dogoditi.
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!"
A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
Ali mi po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili,
a on - on ništa opako ne učini."
Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje."
A Isus će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete,
jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!"
To rekavši, izdahnu.
Sumnjivi su mi ovi apostoli, ako su uopće oni autori ovih svjedočanstava.
Što je istina i koje su Isusove zadnje riči!??
I čudno kako to Matej, “autor” evanđelja, opisuje "svoj prvi susret" s Isusom:
Matej, IX, 9 “Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.”
Po Ivanu IXX, 25-30
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke,
Marija Kleofina, i Marija Magdalena.
Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!"
Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!"
I od toga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno,
da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam."
A ondje je stajala posuda puna octa.
I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom
pa je primakoše njegovim ustima.
Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!"
I prignuvši glavu, preda duh.
