|
ponedjeljak, 29.09.2014.
BABJE LITO
Ovi se ne predaju!
|
- 16:40 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 18.09.2014.
MOJ GALEBE
Evo me opet va Fiume.
Malo da napravin konkurencu ovdašnjim blogerima,
bez pritenzijih da san boji od njih.
Samo da dam svoj pogled na njihov grad.
Ali unaprid,... Nima Splita do Splita,
a moje malo misto je vanka konkurencije!!
S Korza pored gradske knjižnice.
1:0 za Riku,.... naši dali knjižnicu biskupima!
Evo nas na rivu,
kraj kazališta, di još prolazi ferata
A narodu teatar umisto fabrika. 1:1
Na ušću Mrtvog kanala most koji se nekada horizontalno okretao
i propuštao i veće brode (trabakule) unutra.
Sada ispred njega jedan galeb
vezan
i ruzinav.
E moj Galebe !!
2:2
Na nekada prodanoj didovini krepaješ, ali sada si ipak doma.
Idemo dalje priko mosta jubavi
di judi prikače katanac na ogradu
zažele ili napišu nešto i bace kjuč umore da to ostane zauvik.
U Splitu su to misto formirali
u jednom trgovačkom centru
gdje se prikačuju takvi zaviti.
3:3
Molo, mi rečemo "mul", dobro se ispružio.
Idemo u šetnju pored broda za dezinsekciju mora,
pored Fiumanke
i športskih ribolovaca.
Još je mrak i plivarica ide u lov.
Čini mi se da su ove dizalice izvan upotrebe,
i noću su atraktivnije,
a i ova ferovia ne vodi više nikuda.
Sada je tu staza za pješake, bicikliste i dičje tonobile
i cijeli spektar
željeznih kolonih
koje su uredno evidentirane brojevima,
biće da ne bi ko koju odnio!
I brod Uragan, kako reče @More ljubavi, u zavjetrini.
Pogled prema gradu i
Trsatu,
ostacima elektro instalacija
i ljubavnoj poruci.
Vrime je od liganja,
a motar, po našu - mator, raste iz kamena.
Na vrhu mula odmor
i pažljiva evidencija došljaka.
Ribiči ne smetaju ljubavnicima i vice versa,
a moguća blogerica
škljoca sve u šesnaest.
Crvene cipelice prošetale do kraja,
a onda na bicikl i nazad.
Sunce je na zapadu, razvuklo sjenke
i Učka je već u mraku
P.S. Eto, unio dopune i ispravke krivih navoda.
|
- 20:55 -
Komentari (37) -
Isprintaj -
#
petak, 12.09.2014.
- 09:00 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 08.09.2014.
MARATON
U zadnje vrime sve nešto boravio u visinama, težio zvizdama.
A pravo misto nama bodulima je level zero.
Prvi put skupilo se društvo 1976 i organiziralo plivačko naticanje
i tako svake zadnje nedije u agustu 39 puta do sada.
Od ispred poglavarstva grada do punte Kobla i natrag,
kažu 16 km., ....moran vidit jesu li to oni izmirili ili tako ofrlje.
Prije deset godina @RIBAFISH kaže da se utapa na istoj ruti
Bravo šefe, prvi si ...., po Einsteinu!!
www.ribafish.blog.hr
/a sad napravi da se može stavit link, a ne ovako!/
Ove godine dobrodošlicu
dobili njih trideset, ča muških, ča ženskih,
i u subotu ujutro svi prid gradskom vijećnicom
na startnoj liniji
razgibavanje i mazanje uljima.
Najbrojniji i najlipji navijači
ukrajinskog maratonca.
Pozdravni govor gradonačelnika
ovi su već više puta odslušali, a plivat nećedu!!
Počinje utapljanje
maratonaca po rednom broju
uz neizbježnog snimatelja.
Poredani na startoj liniji i
kreću.
Poslije desetak minuta grupa se odmah izdvojila,
a tek prolazimo mauzolej Šime Ljubića,
okrugli mlin-vjetrenjaču na obali, kojem fali propela.
i stare kućice na drugoj strani.
Okretište se još ne vidi,.....iza punte na desnoj strani,
i neki već dobijaju okrepu.
Druga grupa je debelo zaostala za vodećima,
a more je mirno
i svaki plivač ima svog pratioca u čamcu.
Neki su kao podmornica
drugi su jedan za drugim,
a i mlađi imaju prostatu.
Glavni sudac i snimatelji profesionalci.
Pratioci i ovome nude marendin.
Ja sam se inbarka u brod
sa službenom lječničkom ekipom.
Na drugoj strani trajekt ulazi u luku,
dok mi vozimo prema okretištu
na punti Kobla
gdje čeka glavni sudac.
Prvi okreće kasniji pobjednik,
i ostali za njim,
u suprotan smjer
i sada treba odraditi drugu polovicu.
Tek sada druga grupa tamo uz kraj vozi na zapad.
Vodeća grupa se smanjila
i budući pobjednik se kripi.
Nailazimo na zaostale,.... plivaju malo prsno,
malo kraul.
U vodstvu su sad samo četvorica
i vodećem pini pred provom.
Iz brodica svak svojeg hrabri
i šopa vitaminima.
Onda knjiga pada na tri slova
i pri kraju izdvaja se pobjednik
kojem kliču s obale, a pratioc diže ruke.
Još posljednji metri
i ulazak u cilj,... 3 sata 10 minuta i 15 sekundi.
Lovorov vijenac na Matteovoj glavi
i vijenac i pehar najbržoj djevojci, Anastasii. (3:19:05)
Kanađanin i
Ukrajinac zajedno ušli u cilj. (3:11:56)
Čestitanja i
slikavanje s pobjednikom,
a posebno slavlje Ukrajinaca.
Na večer uz pratnju strogrojske mužike
svi plivači u mimohodu
do svečane pozornice
za dodjelu pokala i medalja
i licitarskih srdašca čak.
Uz pljesak publike
Bez ovog u kadru skoro nemoguće slikati!
tri najbrže djevojke Anastasia, Karla, Lenka.
Sve slavenska krv... Ruskinja, Hrvatica i Čehinja!!
Stan`te samo malo, da vas i ja uslikam!
I tri momka, Matteo, Xavier i Vlodymyr,
a neki od ovih će možda za neku godinu stajati na njihovom mjestu.
I na kraju, ovo je bilo i nacionalno prvenstvo u daljinskom plivanju,
a priznanje dano i našim najmljađim, maratoncima, Luciji i Dinu.
|
- 18:00 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|