U zadnje vrime sve nešto boravio u visinama, težio zvizdama.
A pravo misto nama bodulima je level zero.
Prvi put skupilo se društvo 1976 i organiziralo plivačko naticanje
i tako svake zadnje nedije u agustu 39 puta do sada.
Od ispred poglavarstva grada do punte Kobla i natrag,
kažu 16 km., ....moran vidit jesu li to oni izmirili ili tako ofrlje.
Prije deset godina @RIBAFISH kaže da se utapa na istoj ruti
Bravo šefe, prvi si ...., po Einsteinu!!
www.ribafish.blog.hr
/a sad napravi da se može stavit link, a ne ovako!/
Ove godine dobrodošlicu
dobili njih trideset, ča muških, ča ženskih,
i u subotu ujutro svi prid gradskom vijećnicom
na startnoj liniji
razgibavanje i mazanje uljima.
Najbrojniji i najlipji navijači
ukrajinskog maratonca.
Pozdravni govor gradonačelnika
ovi su već više puta odslušali, a plivat nećedu!!
Počinje utapljanje
maratonaca po rednom broju
uz neizbježnog snimatelja.
Poredani na startoj liniji i
kreću.
Poslije desetak minuta grupa se odmah izdvojila,
a tek prolazimo mauzolej Šime Ljubića,
okrugli mlin-vjetrenjaču na obali, kojem fali propela.
i stare kućice na drugoj strani.
Okretište se još ne vidi,.....iza punte na desnoj strani,
i neki već dobijaju okrepu.
Druga grupa je debelo zaostala za vodećima,
a more je mirno
i svaki plivač ima svog pratioca u čamcu.
Neki su kao podmornica
drugi su jedan za drugim,
a i mlađi imaju prostatu.
Glavni sudac i snimatelji profesionalci.
Pratioci i ovome nude marendin.
Ja sam se inbarka u brod
sa službenom lječničkom ekipom.
Na drugoj strani trajekt ulazi u luku,
dok mi vozimo prema okretištu
na punti Kobla
gdje čeka glavni sudac.
Prvi okreće kasniji pobjednik,
i ostali za njim,
u suprotan smjer
i sada treba odraditi drugu polovicu.
Tek sada druga grupa tamo uz kraj vozi na zapad.
Vodeća grupa se smanjila
i budući pobjednik se kripi.
Nailazimo na zaostale,.... plivaju malo prsno,
malo kraul.
U vodstvu su sad samo četvorica
i vodećem pini pred provom.
Iz brodica svak svojeg hrabri
i šopa vitaminima.
Onda knjiga pada na tri slova
i pri kraju izdvaja se pobjednik
kojem kliču s obale, a pratioc diže ruke.
Još posljednji metri
i ulazak u cilj,... 3 sata 10 minuta i 15 sekundi.
Lovorov vijenac na Matteovoj glavi
i vijenac i pehar najbržoj djevojci, Anastasii. (3:19:05)
Kanađanin i
Ukrajinac zajedno ušli u cilj. (3:11:56)
Čestitanja i
slikavanje s pobjednikom,
a posebno slavlje Ukrajinaca.
Na večer uz pratnju strogrojske mužike
svi plivači u mimohodu
do svečane pozornice
za dodjelu pokala i medalja
i licitarskih srdašca čak.
Uz pljesak publike
Bez ovog u kadru skoro nemoguće slikati!
tri najbrže djevojke Anastasia, Karla, Lenka.
Sve slavenska krv... Ruskinja, Hrvatica i Čehinja!!
Stan`te samo malo, da vas i ja uslikam!
I tri momka, Matteo, Xavier i Vlodymyr,
a neki od ovih će možda za neku godinu stajati na njihovom mjestu.
I na kraju, ovo je bilo i nacionalno prvenstvo u daljinskom plivanju,
a priznanje dano i našim najmljađim, maratoncima, Luciji i Dinu.
Post je objavljen 08.09.2014. u 18:00 sati.