geomir

MARATON

U zadnje vrime sve nešto boravio u visinama, težio zvizdama.
A pravo misto nama bodulima je level zero.

Prvi put skupilo se društvo 1976 i organiziralo plivačko naticanje
i tako svake zadnje nedije u agustu 39 puta do sada.
Od ispred poglavarstva grada do punte Kobla i natrag,
kažu 16 km., ....moran vidit jesu li to oni izmirili ili tako ofrlje.
Prije deset godina @RIBAFISH kaže da se utapa na istoj ruti
Bravo šefe, prvi si ...., po Einsteinu!!
www.ribafish.blog.hr
/a sad napravi da se može stavit link, a ne ovako!/



Ove godine dobrodošlicu



dobili njih trideset, ča muških, ča ženskih,



i u subotu ujutro svi prid gradskom vijećnicom



na startnoj liniji



razgibavanje i mazanje uljima.



Najbrojniji i najlipji navijači



ukrajinskog maratonca.



Pozdravni govor gradonačelnika



ovi su već više puta odslušali, a plivat nećedu!!



Počinje utapljanje



maratonaca po rednom broju



uz neizbježnog snimatelja.



Poredani na startoj liniji i



kreću.



Poslije desetak minuta grupa se odmah izdvojila,



a tek prolazimo mauzolej Šime Ljubića,



okrugli mlin-vjetrenjaču na obali, kojem fali propela.



i stare kućice na drugoj strani.



Okretište se još ne vidi,.....iza punte na desnoj strani,



i neki već dobijaju okrepu.



Druga grupa je debelo zaostala za vodećima,



a more je mirno



i svaki plivač ima svog pratioca u čamcu.



Neki su kao podmornica



drugi su jedan za drugim,



a i mlađi imaju prostatu.



Glavni sudac i snimatelji profesionalci.



Pratioci i ovome nude marendin.



Ja sam se inbarka u brod



sa službenom lječničkom ekipom.



Na drugoj strani trajekt ulazi u luku,



dok mi vozimo prema okretištu



na punti Kobla



gdje čeka glavni sudac.



Prvi okreće kasniji pobjednik,



i ostali za njim,



u suprotan smjer



i sada treba odraditi drugu polovicu.



Tek sada druga grupa tamo uz kraj vozi na zapad.



Vodeća grupa se smanjila



i budući pobjednik se kripi.



Nailazimo na zaostale,.... plivaju malo prsno,



malo kraul.



U vodstvu su sad samo četvorica



i vodećem pini pred provom.



Iz brodica svak svojeg hrabri



i šopa vitaminima.



Onda knjiga pada na tri slova



i pri kraju izdvaja se pobjednik



kojem kliču s obale, a pratioc diže ruke.



Još posljednji metri



i ulazak u cilj,... 3 sata 10 minuta i 15 sekundi.



Lovorov vijenac na Matteovoj glavi



i vijenac i pehar najbržoj djevojci, Anastasii. (3:19:05)



Kanađanin i



Ukrajinac zajedno ušli u cilj. (3:11:56)



Čestitanja i



slikavanje s pobjednikom,



a posebno slavlje Ukrajinaca.



Na večer uz pratnju strogrojske mužike



svi plivači u mimohodu



do svečane pozornice



za dodjelu pokala i medalja



i licitarskih srdašca čak.



Uz pljesak publike



Bez ovog u kadru skoro nemoguće slikati!



tri najbrže djevojke Anastasia, Karla, Lenka.
Sve slavenska krv... Ruskinja, Hrvatica i Čehinja!!



Stan`te samo malo, da vas i ja uslikam!



I tri momka, Matteo, Xavier i Vlodymyr,



a neki od ovih će možda za neku godinu stajati na njihovom mjestu.



I na kraju, ovo je bilo i nacionalno prvenstvo u daljinskom plivanju,



a priznanje dano i našim najmljađim, maratoncima, Luciji i Dinu.