geomir

OSTACI LJETA

U SVOM SVIJETU

IME

SHIRLEY

HAPPY BIRTHDAY, SHIRLEY,
again,
from Croatia


Prije neki dan par iz daleke i hladne Kanade




s rukama




i nogama




ispisali na žalu uvale Kašjuni




rođendansku čestitku svojoj prijateljici, Shirley




i poslali joj malo topline s juga.

20, 29, 79

RASPRODAJA.
KO DA VIŠE!

POVRATAK

Oj drugovi (i drugarice) jel vam žao,.....
Dojde vrime da triba poć dalje.
Daleko je Triglav!!

Iz Struge nekoliko kilometara uzbrdo i .....



hop, evo nas u Albaniji.




Posljednji pogled prema Ohridskom jezeru u magli




i vijugavim putem




polako priko prvog mista.
Ne zove se Elbar. To je njihova bira!




Triba oprezno vozit, što natpis "kujdes" stalno upozorava.




Prolazimo kroz prvi veći grad, Elbasan




i evo par slika kuda prolazimo










Sad je na redu Tirana




prema kojoj ima malo autoputa




i njihov dvoglavi orao.




Kroz grad smo se nekako iskobeljali




i uspjeli nekako




uhvatit pravac




prema Crnoj Gori.


Iako nije prvi na putu, otiđosmo do Nikšića
gdje smo prespavali.



Dočeko nas Nikola I, kralj




i dva labuda.




Naiđoh i na minaret,




a na drugom kraju grada




saborna crkva sv. Vasilija iz Ostroga.




Nedaleko još jedan Crnogorski svetac,




a u samom centru,




na prostoru većem od nogometnog igrališta, ograđen,




stoji ne dovršen i ruiniran, "Dom revolucije"




i čeka nekog s dubljom kesom.




Ne znam kako će se baš to ostvariti
kad skoro uz Dom stoji betonska konstrukcija, "Tržni centar"
na čemu ponosno stoji ploča sa natpisom:
početak radova: 15. 12. 2013. god.
završetak radova: 01. 05. 2015. god.

Od muke zaprašismo za Kotor.
Tu ne može bit iznenađenja






Stare su to zidine





i građevine




I Mleci udarili svoj pečat u kamenu,




al` i Crnogorci na tvrdoj stini svoju povist registriraše....




i ko sad more prošlost da in briše!!




Deset prolazi,




još pogledati ples grupe folkloraca




i ozbiljnu facu plesačice.




Okolo zaljeva i pogled na otočić sv. Juraj




,
te do njega Gospa od Škrpjela,




nažalost s uprskanom pozadinom.




Na kraju prođosmo kroz pljusak i grad, srećom neoštećeni,




a kad smo se dokopali autoputa poslije Vrgorca
na zapadu obećavajuće lipo vrime, koje nas evo drži do danas.

SVETI NAUM

I, evo posljednja štacija u Makedoniji.
Zadnje, a najslađe. Ako ne virujete pitajte @lastavicu!
Od mojeg govorenja neće bit gušta.
Neka slike same pričaju.


Kompleks je na samoj granici s Albanijom.
Ako ne skrenemo prema manastiru, na cca 2,5 km je granični prijelaz.




Skretanjem desno, poslije 1 km, stižemo pred kapiju




i zid kojim je kompleks pretvoren u pješačku zonu.




Stari čempres i suvenirnice




te novoizgrađeni toaletni prostor.




Staza vodi prema izvorima




i već tu na početku kajčinja čekaju mušterije.




Malo podalje je most




kroz čija tri otvora voda ističe




i nastavlja da puni jezero




koje će tamo daleko na zapadu, u Strugi, stvoriti Crni Drim.




Gnjurac pluta,




a usamljena kupačica plovi




kao i brod koji dovodi izletnike iz Ohrida.
@lastavice nije bilo na njemu, ovaj put.




Zato su tu Kavadarečki mladenci




na foto sesiji




za album s vjenčanja.
Sretno in!




Sveti Naum




"isklesan" od debla živog stabla čiji korjeni su još u zemlji.




Tu pred njim, dobro za dušu, pokajati se pred Gospod,




a onda ući ovamo




u raj




da se ne zaboravi i tilo




i pisma LIHNIDA KAJČE VESLAŠE




Sunce je već na zapadu i još par slika




"mrtve"




i žive




prirode.






Do vidova iduće godine, ....... ovdje!!

PAUN

Kod sveti Naum

OHRID

Doć na Ohridsko jezero, a ne proć kroz grad Ohrid je smrtni grih.
I koliko puta došo, uvik ćeš ga vidit iz nekog drugog kantuna.
Ovi put malo po rivi i đir do crkve sv Jovana, po našu ... Ivana,
na klisuri na lokaciji zvana Kaneo, pa se i hram zove sv. Jovan Kaneo.


Stari dio grada je na poluotoku, a današnji grad se raširio naokolo.




Ohrid se nalazi na VIA EGNATIA koja je nastavak VIA APPIE po apeninskom poluotoku




da bi se nastavila morskim putem do Drač/Albanija
i dalje, ovuda do Bizanta, ilitiga danas Carigrada.




Pogled na stari dio grada s pristaništa brodova




pokazuje skladne kuće prosute po padini brijega




na vrhu sa starom tvrđavom.




Brodovi stalno voze goste k drugom biseru Jezera,
sveti Naum i tamošnje izvore.




dok u lučici kajčinja spavaju.




Kuće karakteristične arhitekture




me prate u stopu




do crkve svete Sofije sprijeda




i straga.




Zatim uskim sokacima gore, dolje




i pored poneke malo nezgodne kuće




uz kupe kanalice




do hridina na vrhu poluotoka




gdje je napravljen drveni put iznad mora,




kojim se stiže do plaže u podnožju hrama.




Još tridesetak skalina




i evo me pred ulazom u dvorište crkve sv. Jovana Bogoslova.




Ulazim i crkva je predamnom




Tri Maležanke, kažu da su bili i u Hrvatskoj,




a ugodno je sjesti u hladovini.




Poznati rakurs crkve što je već zaštitni znak Jezera.





I pogled na unutrašnje ikonostase.




Nakon kratkog odmora istim putem nazad




mala crkvica sv Petke i male Gospe




zbila se pod hrid




na kojoj je desetak metara iznad sv. Jovan.





U ugodnoj hladovini restorana prija popiti piće





slušati pesna i gledati ribiča želeći mu sreću u lovu.

VEVČANI

Definitivno, u ove kraje triba ić na komodu, na tenane obilaziti čarobna mista i prirodu.
Zato sam uzeo Vevčansko državjanstvo, da mogu kad hoću doć i sladit dušu ovim lipotama,
ali i ne zaboravit tilo!



Desetak kilometara od Struge u planinu misto Vevčani
poznato i po tome što su, kad se Jugoslavija raspadala,
udrili referendum i osnovali svoju republiku čiji sam i ja sada građanin.
¸

Kod crkve se skreće




i prolazi kroz kapiju




Osim izvora i sv. Mikule tu je i karneval u jenoru.




Najprije se dolazi




do crkve sv. Nikole




na brežuljku




odakle puca pogled prema jezeru




i mom hotelu.




Dalje, na trgu vijori se barjak,




a kuće su građene od kamena i cigle




u karakterističnom stilu.


,

I mnogi detalji su iz onog doba.




Tu je živio djed Pupin, čiji sin odselio u Vojvodinu
gdje mu se rodio sin Mihajlo koji kasnije postaje poznati znanstvenik, izumitelj.





Karakteristična dvorišna porta,





pečenje paprika za pinđur





i sušenje za zimnicu.





Svugdje po mjestu pored kuća





toči voda s izvora





u kanalima po ulicama





i jedina, u prošlosti bilo ih je više, preostala vodenica





koja i dan danas melje mještanima žito





i kukuruz.





Malo podalje porta hrama svete Bogorodice,
ali unutra samo temelji iz turskog doba, sada pronađeni,





i spomenik palim borcima.



I onda, na kraju mjesta, tamo gdje počinje planina, Vevčanski izvori.





Uređen kompleks za šetnju i boravak






drvenim puteljcima





pored kojih na sve strane žubore potočići





ispod mostića





u izvornoj netaknutoj prirodi.







Sve napravljeno u drvu,






s mjestima za odmor,





blagovanje





ili molitvu.












Vodu možemo zagrabiti


,



u bilo kojem kanalu






i biti sigurni






da će nam okripiti i dušu i tilo!



Kojima voda ne paše, nabavit pašaport u kojem stoji jedna od zapovidi:
"da se iznagoltaš Vevčansko domašno"
Naravno, film nije moj!