geomir

OHRID

Doć na Ohridsko jezero, a ne proć kroz grad Ohrid je smrtni grih.
I koliko puta došo, uvik ćeš ga vidit iz nekog drugog kantuna.
Ovi put malo po rivi i đir do crkve sv Jovana, po našu ... Ivana,
na klisuri na lokaciji zvana Kaneo, pa se i hram zove sv. Jovan Kaneo.


Stari dio grada je na poluotoku, a današnji grad se raširio naokolo.




Ohrid se nalazi na VIA EGNATIA koja je nastavak VIA APPIE po apeninskom poluotoku




da bi se nastavila morskim putem do Drač/Albanija
i dalje, ovuda do Bizanta, ilitiga danas Carigrada.




Pogled na stari dio grada s pristaništa brodova




pokazuje skladne kuće prosute po padini brijega




na vrhu sa starom tvrđavom.




Brodovi stalno voze goste k drugom biseru Jezera,
sveti Naum i tamošnje izvore.




dok u lučici kajčinja spavaju.




Kuće karakteristične arhitekture




me prate u stopu




do crkve svete Sofije sprijeda




i straga.




Zatim uskim sokacima gore, dolje




i pored poneke malo nezgodne kuće




uz kupe kanalice




do hridina na vrhu poluotoka




gdje je napravljen drveni put iznad mora,




kojim se stiže do plaže u podnožju hrama.




Još tridesetak skalina




i evo me pred ulazom u dvorište crkve sv. Jovana Bogoslova.




Ulazim i crkva je predamnom




Tri Maležanke, kažu da su bili i u Hrvatskoj,




a ugodno je sjesti u hladovini.




Poznati rakurs crkve što je već zaštitni znak Jezera.





I pogled na unutrašnje ikonostase.




Nakon kratkog odmora istim putem nazad




mala crkvica sv Petke i male Gospe




zbila se pod hrid




na kojoj je desetak metara iznad sv. Jovan.





U ugodnoj hladovini restorana prija popiti piće





slušati pesna i gledati ribiča želeći mu sreću u lovu.