Doć na Ohridsko jezero, a ne proć kroz grad Ohrid je smrtni grih.
I koliko puta došo, uvik ćeš ga vidit iz nekog drugog kantuna.
Ovi put malo po rivi i đir do crkve sv Jovana, po našu ... Ivana,
na klisuri na lokaciji zvana Kaneo, pa se i hram zove sv. Jovan Kaneo.
Stari dio grada je na poluotoku, a današnji grad se raširio naokolo.
Ohrid se nalazi na VIA EGNATIA koja je nastavak VIA APPIE po apeninskom poluotoku
da bi se nastavila morskim putem do Drač/Albanija
i dalje, ovuda do Bizanta, ilitiga danas Carigrada.
Pogled na stari dio grada s pristaništa brodova
pokazuje skladne kuće prosute po padini brijega
na vrhu sa starom tvrđavom.
Brodovi stalno voze goste k drugom biseru Jezera,
sveti Naum i tamošnje izvore.
dok u lučici kajčinja spavaju.
Kuće karakteristične arhitekture
me prate u stopu
do crkve svete Sofije sprijeda
i straga.
Zatim uskim sokacima gore, dolje
i pored poneke malo nezgodne kuće
uz kupe kanalice
do hridina na vrhu poluotoka
gdje je napravljen drveni put iznad mora,
kojim se stiže do plaže u podnožju hrama.
Još tridesetak skalina
i evo me pred ulazom u dvorište crkve sv. Jovana Bogoslova.
Ulazim i crkva je predamnom
Tri Maležanke, kažu da su bili i u Hrvatskoj,
a ugodno je sjesti u hladovini.
Poznati rakurs crkve što je već zaštitni znak Jezera.
I pogled na unutrašnje ikonostase.
Nakon kratkog odmora istim putem nazad
mala crkvica sv Petke i male Gospe
zbila se pod hrid
na kojoj je desetak metara iznad sv. Jovan.
U ugodnoj hladovini restorana prija popiti piće
slušati pesna i gledati ribiča želeći mu sreću u lovu.
Post je objavljen 09.10.2017. u 00:23 sati.