geomir

POVRATAK

Oj drugovi (i drugarice) jel vam žao,.....
Dojde vrime da triba poć dalje.
Daleko je Triglav!!

Iz Struge nekoliko kilometara uzbrdo i .....



hop, evo nas u Albaniji.




Posljednji pogled prema Ohridskom jezeru u magli




i vijugavim putem




polako priko prvog mista.
Ne zove se Elbar. To je njihova bira!




Triba oprezno vozit, što natpis "kujdes" stalno upozorava.




Prolazimo kroz prvi veći grad, Elbasan




i evo par slika kuda prolazimo










Sad je na redu Tirana




prema kojoj ima malo autoputa




i njihov dvoglavi orao.




Kroz grad smo se nekako iskobeljali




i uspjeli nekako




uhvatit pravac




prema Crnoj Gori.


Iako nije prvi na putu, otiđosmo do Nikšića
gdje smo prespavali.



Dočeko nas Nikola I, kralj




i dva labuda.




Naiđoh i na minaret,




a na drugom kraju grada




saborna crkva sv. Vasilija iz Ostroga.




Nedaleko još jedan Crnogorski svetac,




a u samom centru,




na prostoru većem od nogometnog igrališta, ograđen,




stoji ne dovršen i ruiniran, "Dom revolucije"




i čeka nekog s dubljom kesom.




Ne znam kako će se baš to ostvariti
kad skoro uz Dom stoji betonska konstrukcija, "Tržni centar"
na čemu ponosno stoji ploča sa natpisom:
početak radova: 15. 12. 2013. god.
završetak radova: 01. 05. 2015. god.

Od muke zaprašismo za Kotor.
Tu ne može bit iznenađenja






Stare su to zidine





i građevine




I Mleci udarili svoj pečat u kamenu,




al` i Crnogorci na tvrdoj stini svoju povist registriraše....




i ko sad more prošlost da in briše!!




Deset prolazi,




još pogledati ples grupe folkloraca




i ozbiljnu facu plesačice.




Okolo zaljeva i pogled na otočić sv. Juraj




,
te do njega Gospa od Škrpjela,




nažalost s uprskanom pozadinom.




Na kraju prođosmo kroz pljusak i grad, srećom neoštećeni,




a kad smo se dokopali autoputa poslije Vrgorca
na zapadu obećavajuće lipo vrime, koje nas evo drži do danas.