Definitivno, u ove kraje triba ić na komodu, na tenane obilaziti čarobna mista i prirodu.
Zato sam uzeo Vevčansko državjanstvo, da mogu kad hoću doć i sladit dušu ovim lipotama,
ali i ne zaboravit tilo!
Desetak kilometara od Struge u planinu misto Vevčani
poznato i po tome što su, kad se Jugoslavija raspadala,
udrili referendum i osnovali svoju republiku čiji sam i ja sada građanin.
¸
Kod crkve se skreće
i prolazi kroz kapiju
Osim izvora i sv. Mikule tu je i karneval u jenoru.
Najprije se dolazi
do crkve sv. Nikole
na brežuljku
odakle puca pogled prema jezeru
i mom hotelu.
Dalje, na trgu vijori se barjak,
a kuće su građene od kamena i cigle
u karakterističnom stilu.
,
I mnogi detalji su iz onog doba.
Tu je živio djed Pupin, čiji sin odselio u Vojvodinu
gdje mu se rodio sin Mihajlo koji kasnije postaje poznati znanstvenik, izumitelj.
Karakteristična dvorišna porta,
pečenje paprika za pinđur
i sušenje za zimnicu.
Svugdje po mjestu pored kuća
toči voda s izvora
u kanalima po ulicama
i jedina, u prošlosti bilo ih je više, preostala vodenica
koja i dan danas melje mještanima žito
i kukuruz.
Malo podalje porta hrama svete Bogorodice,
ali unutra samo temelji iz turskog doba, sada pronađeni,
i spomenik palim borcima.
I onda, na kraju mjesta, tamo gdje počinje planina, Vevčanski izvori.
Uređen kompleks za šetnju i boravak
drvenim puteljcima
pored kojih na sve strane žubore potočići
ispod mostića
u izvornoj netaknutoj prirodi.
Sve napravljeno u drvu,
s mjestima za odmor,
blagovanje
ili molitvu.
Vodu možemo zagrabiti
,
u bilo kojem kanalu
i biti sigurni
da će nam okripiti i dušu i tilo!
Kojima voda ne paše, nabavit pašaport u kojem stoji jedna od zapovidi:
"da se iznagoltaš Vevčansko domašno"
Naravno, film nije moj!
Post je objavljen 05.10.2017. u 10:12 sati.