i u dvorištu me gledaju razjapljene čeljusti morske nemani.
Vratili se niste svome rodnom kraju/ u jutro slavlja domovine drage,
al pred licem njenim imena vam sjaju/ i rastu u svjetlost i u krila snage.
1941 - 1945
Pored ove pedesetpetorice palih u obranu domovine
stoji crkva sv. Martina
i arhanđeo Rafael da sada čuvaju Vranjic svekolikog zagađenja.
Očito ima efekta, jer u bivšoj tvornici salonita
umjesto proizvodnje otrova sada grade brodove.
Upravo jedan se porađa.
Izvlače ga iz hangara.
Zapaziti kako rakurs snimanja "mijenja" oblik objekta!
Korizma, Uskarsni doni.... Civili život prohibiran,
preporuka odricanja svega i svačega,
ali zato crkvene aktivnosti u zamahu,
naročito ovdje, .... Svako malo presesjun
i na račun toga postali poznati globalno.
Upisali mi to u svjetsku kulturnu baštinu!
Mojima je sutra VELIKDEN
pa da im presesjunom od Velog Pietka to obiližin!
Ide se od sv. Lovre do tvrđave, sv. Marije i onda do sv. Petra na moru,
a potom do sv. Roka i zatvara krug na mjestu odakle se krenulo.
Započinje se uveče,
a kao gost, A. Šuljić drži vatreni govor
Pažljivo ga slušaju ministranti,
križonoša,
rijetki
na balaturi.
Križonoša uzima križ
dok Šuljić još plijeni pažnju
Spremni na izlazak,
djeca pripremili svijeće
i zaželjeli grupni snimak.
Izlazi se
i kreće prema crkvi-tvrđavi,
Uz put zapaljene vatre,
a okolo tvrđave
čini se krug
dok vlč. Šuljića pod baldakinom prati i remeta
sa škripojkom u ruci
i za njima puk.
Dok se u crkvi odvija predviđeni program
djeca čuvaju
da im se svijeće ne ugase.
U kali pored mojih novih škura vatre zapalili komšije
i tako povorka stiže do sv Petra.
Pred crkvicom križ,
baldakin,
kantaduri
i remeta u određenom trenutku vrti škripojku.
Isto se ponavlja kraj mora za blagoslov istog
I onda preko rive
uzduž čitavog mjesta
pored mostova i
konačno malom kalom
uspinje se do sv. Roka.
Tu se ponavlja ista procedura kao blagoslov poljima,
a onda kalom natrag u matičnu crkvu.
Interesantno da je samo sv. Roko postavljen "naopačke"
Ulazna vrata na istoku, a oltar na zapadu.
I tako u veli četvrtak uvečer puk se sabire u crkvi
da bi ispratio križonošu, njegovu pratnju i ostale
na šetnju do Jelse (4700 m), do Pitava (3500 m),
do Vrisnika (2500 m), do Svirača (2600 m),
do Vrbanja (1800 m) i ujutro natrag doma (3900 m)
Oltar je posut svijećama, jer nema mise.
Bratimi, nosioci kandilira prave špalir,
a iz sakristije izlazi
križonošev svjetlonoša , njegov unuk,
a potom i on iznosi križ uz pomoć asistenta.
Krišonoša, sin mu i unuk su u prvom redu
malo pozadi kantaduri,
a na oltaru kurôt u prisustvu remete,
drži prigodni govor.
Nosioci kandilira spremni da krenu
kada kantaduri otpjevaju "Gospin plač",
karakteristično pjevanje bez nota,
koje se prenosi s pjevača na pjevača uživo.
Vani čekaju hodočasnici namjerni i spremni da idu okolo.
Varbovaški križonoša odlučio zavjet nošenja križa ispuniti hodajući bos.
Neki drugi ponekad imaju običaj hodati u čarapama, ne baš najlonkama!
Naprijed idu kandiliri
prema crkvi tvrđavi točno u 22 sata
koja ih isčekuje.
Prvih stotinjak metara
i krug okolo tvrđave
i ulazak unutra
gdje kantaduri pjevaju svoju pjesmu.
A onda preko pjace
pored ACI marine i dalje prema Jelsi.
Nisam otišao s njima već okolo i došao prije njih.
Dobrodošlicu mi poželjelo ovo crno dlakavo stvorenje,
a oltar u Ješonskoj crikvi čeka Varbovaški križ.
Na rivi Jelšani ispratili svoj,
a sada čekaju naš križ
koji stiže
poslije tri kvarta od ure,
i u crkvi kantaduri ponavljaju svoje pjevanje,
a onda se ide dalje.
Vraćam se u bazu da bih doma dočekao neku ekipu.
Propustio sam Varbanjone, i sada oko ponoći dolaze Svirčani.
Njihovi asistenti, prije ulaska u Vrbosku,
postavili okrepni centar za svoje.
Na šematoriju pred crkvom i u crkvi
su oni koji odlučili dočekivati križeve.
Malobrojni, ili će se pojaviti kasnije.
I evo Svirčanih
pored crkvice sv. Roka
uskom ulicom i okolo crkve.
Ulaze unutra da bi njihovi kantaduri otpjevali svoju dionicu,
zatim u tvrđavu i okolo nje
pa dalje
prema Jelsi.
Onda sam otišao ubit oko, e,.....
ali nešto poslije 5, kao i svake godine u ovaj dan,
jedino Jelšani idu mojom kalom, meni pod prozore
i svojim gromoglasnim pjevanjem me probude.
Mora da to namjerno rade!
Pa kad sam već budan, idem da dočekam i svoje,
jer sada je već svanulo.
Sinoć je počelo idilično. Vrijeme kalma bonaca,
vedro nebo, a Mjesec pun i vidi se kao po danu,
a sada se naoblačilo i bura dere li dere.
Dočekujem naše kod sv. Roka
i križonoša s kantadurima ulazi unutra
gdje otpjevavaju svoje
dok kandilironoše čekaju.
Kreće se još
posljednjih stotinu metara
uskom kalom
i opet
okolo crkve,
a potom
na glavni ulaz
gdje će kantaduri još jednom otpjevati svoje
i svi će se razići u miru.
A svima koji navrate, ako ih to veseli, želim sritan Uskars!! :-))))
Evo da i ja prezentiram jedinstveni pučki obred, "za Križen"
naravno, na bazi religije, koji se događa svake godine,
Wiki kaže, od 1658-me, a ja mogu potvrdit zadnjih 70 g.
Čak smo išli okolo šatora u El Shatu!
Akteri su pučani šest mista na Hvaru,
(a zadnjih godina ima i dosta hodočasnika)
koja su smještena tako da čine kvazi krug.
Iz svakog mista, u veli četvrtak u isto vrime, u 22 sata,
kreće procesija na čelu s križonošom prema susjednom mistu,
u smjeru kazaljke na satu i sutra dan ujutro
vraća se doma, u matičnu crkvu.
Sad ću vas najprije provest ovako malo virtualno
po crkvama i oltarima u njima.
U skladu s objavljenim rasporedom,
križ iz moga mista, Varbuoske,
kreće iz crikve sv. Lovrinca, (Varbovaška crikva)
a oltar
je posebno ukrašen.
U crkvu-tvrđava sv. Marije se obavezno zastane.
Sljedeća postaja Jelsa
i njena crkva Uznesenja Marijina (Ješonsko crikva)
s glavnim oltarom
svečano
okićenim
i križem.
Crkva Gospe od Zdravja
je na brijegu i ne pohodi se.
Pitovska crkva je na brijegu, kao i cijelo misto, (Pitovsko crikva)
170 m nad morem.
Oltar sa križem
i pogled na Jelsu.
I u Vrisniku mi s razine mora (Vrisniško crikva)
moramo planinariti na 170 m nm
I njihov oltar
je drukčiji od ostalih,
a moje misto je kao na dlanu.
Svirčanska crkva (Svirčonsko ili Sviraško crikva)
ima zvonik i kupolu,
a tu je oltar
i križ
I posljednja u "krugu", Vrbanjska crkva (Varbonsko crikva)
s glavnim oltarom
i pored bočnog oltara križ kojeg nosi njihov križonoša.
U Vrbanju objavljen popis generalija svih križonoša
sa slikom svakog od njih, osim našeg, Varbovaškog!
O samoj procesiji sutra slijedi posebna reportaža.
