geomir

PRESESJUNI

ZA KRIŽIÉN

I tako u veli četvrtak uvečer puk se sabire u crkvi
da bi ispratio križonošu, njegovu pratnju i ostale
na šetnju do Jelse (4700 m), do Pitava (3500 m),
do Vrisnika (2500 m), do Svirača (2600 m),
do Vrbanja (1800 m) i ujutro natrag doma (3900 m)



Oltar je posut svijećama, jer nema mise.



Bratimi, nosioci kandilira prave špalir,



a iz sakristije izlazi



križonošev svjetlonoša , njegov unuk,



a potom i on iznosi križ uz pomoć asistenta.



Krišonoša, sin mu i unuk su u prvom redu



malo pozadi kantaduri,



a na oltaru kurôt u prisustvu remete,



drži prigodni govor.



Nosioci kandilira spremni da krenu



kada kantaduri otpjevaju "Gospin plač",
karakteristično pjevanje bez nota,
koje se prenosi s pjevača na pjevača uživo.



Vani čekaju hodočasnici namjerni i spremni da idu okolo.



Varbovaški križonoša odlučio zavjet nošenja križa ispuniti hodajući bos.
Neki drugi ponekad imaju običaj hodati u čarapama, ne baš najlonkama!



Naprijed idu kandiliri



prema crkvi tvrđavi točno u 22 sata



koja ih isčekuje.



Prvih stotinjak metara



i krug okolo tvrđave



i ulazak unutra



gdje kantaduri pjevaju svoju pjesmu.



A onda preko pjace



pored ACI marine i dalje prema Jelsi.

Nisam otišao s njima već okolo i došao prije njih.



Dobrodošlicu mi poželjelo ovo crno dlakavo stvorenje,



a oltar u Ješonskoj crikvi čeka Varbovaški križ.



Na rivi Jelšani ispratili svoj,



a sada čekaju naš križ



koji stiže



poslije tri kvarta od ure,



i u crkvi kantaduri ponavljaju svoje pjevanje,
a onda se ide dalje.

Vraćam se u bazu da bih doma dočekao neku ekipu.
Propustio sam Varbanjone, i sada oko ponoći dolaze Svirčani.



Njihovi asistenti, prije ulaska u Vrbosku,



postavili okrepni centar za svoje.



Na šematoriju pred crkvom i u crkvi



su oni koji odlučili dočekivati križeve.
Malobrojni, ili će se pojaviti kasnije.



I evo Svirčanih



pored crkvice sv. Roka



uskom ulicom i okolo crkve.



Ulaze unutra da bi njihovi kantaduri otpjevali svoju dionicu,



zatim u tvrđavu i okolo nje



pa dalje



prema Jelsi.

Onda sam otišao ubit oko, e,.....
ali nešto poslije 5, kao i svake godine u ovaj dan,
jedino Jelšani idu mojom kalom, meni pod prozore
i svojim gromoglasnim pjevanjem me probude.
Mora da to namjerno rade!



Pa kad sam već budan, idem da dočekam i svoje,
jer sada je već svanulo.

Sinoć je počelo idilično. Vrijeme kalma bonaca,
vedro nebo, a Mjesec pun i vidi se kao po danu,
a sada se naoblačilo i bura dere li dere.



Dočekujem naše kod sv. Roka



i križonoša s kantadurima ulazi unutra



gdje otpjevavaju svoje



dok kandilironoše čekaju.



Kreće se još



posljednjih stotinu metara



uskom kalom



i opet



okolo crkve,



a potom



na glavni ulaz



gdje će kantaduri još jednom otpjevati svoje



i svi će se razići u miru.

A svima koji navrate, ako ih to veseli, želim sritan Uskars!! :-))))