Marketing
PRESESJUNI
ZA KRIŽIÉN
I tako u veli četvrtak uvečer puk se sabire u crkvi
da bi ispratio križonošu, njegovu pratnju i ostale
na šetnju do Jelse (4700 m), do Pitava (3500 m),
do Vrisnika (2500 m), do Svirača (2600 m),
do Vrbanja (1800 m) i ujutro natrag doma (3900 m)
Oltar je posut svijećama, jer nema mise.
Bratimi, nosioci kandilira prave špalir,
a iz sakristije izlazi
križonošev svjetlonoša , njegov unuk,
a potom i on iznosi križ uz pomoć asistenta.
Krišonoša, sin mu i unuk su u prvom redu
malo pozadi kantaduri,
a na oltaru kurôt u prisustvu remete,
drži prigodni govor.
Nosioci kandilira spremni da krenu
kada kantaduri otpjevaju "Gospin plač",
karakteristično pjevanje bez nota,
koje se prenosi s pjevača na pjevača uživo.
Vani čekaju hodočasnici namjerni i spremni da idu okolo.
Varbovaški križonoša odlučio zavjet nošenja križa ispuniti hodajući bos.
Neki drugi ponekad imaju običaj hodati u čarapama, ne baš najlonkama!
Naprijed idu kandiliri
prema crkvi tvrđavi točno u 22 sata
koja ih isčekuje.
Prvih stotinjak metara
i krug okolo tvrđave
i ulazak unutra
gdje kantaduri pjevaju svoju pjesmu.
A onda preko pjace
pored ACI marine i dalje prema Jelsi.
Nisam otišao s njima već okolo i došao prije njih.
Dobrodošlicu mi poželjelo ovo crno dlakavo stvorenje,
a oltar u Ješonskoj crikvi čeka Varbovaški križ.
Na rivi Jelšani ispratili svoj,
a sada čekaju naš križ
koji stiže
poslije tri kvarta od ure,
i u crkvi kantaduri ponavljaju svoje pjevanje,
a onda se ide dalje.
Vraćam se u bazu da bih doma dočekao neku ekipu.
Propustio sam Varbanjone, i sada oko ponoći dolaze Svirčani.
Njihovi asistenti, prije ulaska u Vrbosku,
postavili okrepni centar za svoje.
Na šematoriju pred crkvom i u crkvi
su oni koji odlučili dočekivati križeve.
Malobrojni, ili će se pojaviti kasnije.
I evo Svirčanih
pored crkvice sv. Roka
uskom ulicom i okolo crkve.
Ulaze unutra da bi njihovi kantaduri otpjevali svoju dionicu,
zatim u tvrđavu i okolo nje
pa dalje
prema Jelsi.
Onda sam otišao ubit oko, e,.....
ali nešto poslije 5, kao i svake godine u ovaj dan,
jedino Jelšani idu mojom kalom, meni pod prozore
i svojim gromoglasnim pjevanjem me probude.
Mora da to namjerno rade!
Pa kad sam već budan, idem da dočekam i svoje,
jer sada je već svanulo.
Sinoć je počelo idilično. Vrijeme kalma bonaca,
vedro nebo, a Mjesec pun i vidi se kao po danu,
a sada se naoblačilo i bura dere li dere.
Dočekujem naše kod sv. Roka
i križonoša s kantadurima ulazi unutra
gdje otpjevavaju svoje
dok kandilironoše čekaju.
Kreće se još
posljednjih stotinu metara
uskom kalom
i opet
okolo crkve,
a potom
na glavni ulaz
gdje će kantaduri još jednom otpjevati svoje
i svi će se razići u miru.
A svima koji navrate, ako ih to veseli, želim sritan Uskars!! :-))))
Post je objavljen 04.04.2015. u 03:00 sati.